Čutura razgovarao sa Spahijom: Promijenili smo 12 igrača

Za početak – s obzirom na zadovoljstvo radom u NBA, i dugoročne planove vezane uz NBA, Maccabi je nekako neočekivano uletio u priču.

„Da, bio sam pred potpisom novog dvogodišnjeg ugovora s Hawksima, što znači da bih još tri sezone ostao u Atlanti. No, zaintrigiralo me to potonuće franšize, kao i trud ljudi iz kluba koji su došli do mene da porazgovaramo, a među njima je bio i Nikola Vujčić, s kojim imam posebnu emotivnu vezu. Ovo će biti najveći izazov u mojoj trenerskoj karijeri, jer sam vidio da se kod Maccabija ne radi samo o krizi rezultata, nego o puno dubljoj krizi. Uz stalne kritike medija, radi se i o krizi odnosa unutar kluba i o pitanju preuzimanja odgovornosti za ono što se s Maccabijem događa. Nedopustivo je da klub koji je bio sinonim za dominaciju u nacionalnoj košarci – pa je u košarci opće prihvaćena riječ 'makabizacija' kao termin za takvu vrstu dominacije – ne uđe u finale doigravanja tri sezone zaredom i da u pet posljednjih sezona samo jednom osvoji naslov prvaka. Eto, želim pomoći Maccabiju da se vrati u normalu, u onaj status koji se smatra normalnim za Maccabi,“ rekao je Neven Spahija za Germanijak.

Za klub koji je praktički pokret i simbol nacionalnog ponosa – to ne bi trebao biti prevelik problem.

„Izvana to tako možda izgleda, ali iznutra mogu reći da ima jako puno posla. Ja strpljenje imam, pitanje je koliko će klub imati strpljenja.“

Spomenuo si Nikolu Vujčića, u kakvoj je on situaciji, u kakvom statusu?

„Vujo je prvi čovjek profesionalnog dijela organizacije. Ima veliku odgovornost, i puno je tih otrovnih strelica javnosti usmjereno upravo prema njemu. Na nedavnoj tiskovnoj konferenciji vlasnici kluba obznanili su da će se povući iz donošenja odluka u profesionalnom pogonu. Za Maccabi je to revolucionarna promjena, to da će se – recimo – legendarni predsjednik Shimon Mizrahi nakon skoro pedeset godina maknuti s klupe.“

Sigurno si imao puno posla u proteklom razdoblju.

„Promijenili smo dvanaest igrača u rosteru, što se dogodilo po prvi put u povijesti. U prvoj godini s takvim radikalnim rezom teško će se moći odmah pobjeđivati, u drugoj će se već moći. Uz potpisivanje nešto talentiranih mlađih izraelskih igrača, morali smo se orijentirati na strance kao nositelje kvalitete. Očekujem da ćemo potpisati još – recimo – dvojicu kako bismo se dobro 'pokrili' na svim pozicijama.“

Možda neka imena zanimljiva za nas?

„Recimo, Pierre Jackson, koji je mjesec dana igrao za Cedevitu. Uporno je pokušavao ući u NBA, i stalno je potpisivao nove i nove desetodnevne ugovore. Smiješno… Sad se konačno odlučio da sezonu počne u kvalitetnom europskom klubu, shvatio je da organizator koji vodi svoju momčad u Euroligi ima status koji je pola koraka iza onog u NBA, i da će time biti legitimni kandidat za ulazak u NBA. Priliku za pravo dokazivanje će imati, na njemu je da je iskoristi. Ili, Jonah Bolden, koji je prošlu sezonu proveo u FMP-u, a ove ga je godine na draftu birala Philadelphia. To je mladi Australac koji igra krilnu poziciju, i prošle je sezone izabran za najtalentiranijeg igrača ABA lige. Cedeviti je u Zagrebu ubacio sedam trica…“

Ključni 'link' s Maccabijem vjerojatno je bila sezona 06/07, koju si proveo u Tel Avivu.

„Ostavio sam dobar dojam te sezone – to je klupska procjena. Osvojili smo prvenstvo s dva poraza, bili na korak do euroligaškog Final Foura. Naslijedio sam najjači Maccabi svih vremena, onaj Gershonov Maccabi koji je dominirao Euroligom. Ali, tada se ta velika generacija – Vujčić, Parker, Jasikevičius, Baston – osula, i valjalo je tražiti nove igrače, nove puteve. Nekako ispada da ga Maccabi traži svih ovih deset godina koje su protekle od tada.“

(foto: Pixsell)