Bio je najveći talent Football Managera, a sad ga iz mirovine spašava klub iz Konga

Anthony Vanden Borre se prvi put pojavio na legendarnoj igri kao megatalent u FM 2005., gdje je kao tada 17-godišnjak bio polivalentno čudo od igrača u prvoj ekipi Anderlechta, a kojeg ste mogli otkupiti za mizerne novce, a on bi zauzvrat činio okosnicu u kojem god velikanu završio. Mnogi su mislili da je neka greška u pitanju kada su vidjeli da istovremeno može igrati i polušpicu i stopera, ali to ipak nije bilo krivo. Vanden Borre je zaista u kadetskoj kategoriji bio poznat po svojoj brzini i tehnici kada je prije točno trinaest godina debitirao za seniorsku momčad belgijskog velikana sa tek 16 godina i 187 dana. Tada je tek nakon pet seniorskih nastupa dobio prvu pozivnicu za A selekciju reprezentacije Belgije.

Nedugo zatim je očarao i na poziciji desnog beka, kada je Chelsea u skupini G Lige prvaka s minimalnih 1:0 svladao Anderlecht, i zvijezda je bila rođena. Zvijezda koja je nažalost prebrzo zasjala i izgorjela gotovo u nepovrat. Kada je u utakmici protiv Zulte Waregema u prosincu 2005. Anthony izišao na travnjak s obrijanom glavom na kojoj su jedini fragmenti kose bili oni koji su s tri strane tvorili inicijale „AVB“, Vanden Borre je ekspresno zamijenjen zbog loše partije. Tada je prvi put, kao 18-godišnjak, drznuo prozvati javno trenera jer mu je ovaj spočitao glupiranje s frizurom. Dok je treneru Frankyju Vercauterenu vjerojatno bilo na pameti da spriječi udarac slave o glavu neosporno velikom talentu, ovaj je to shvatio kao udarac na njega kao osobu; način razmišljanja koji nažalost po njega nikada nije odbacio.

Nekolicina sličnih eskapada koje ulaze u domenu nesmotrenih izjava i događaja uzrokovale su njegovo ispadanje iz ekipe sa samo 20 godina. To je natjeralo Vanden Borrea, već tada s iskustvom etabliranog prvotimca Anderlechta i Belgije da potraži izazov drugdje, čime je započeo svoju mukotrpnu i dugotrajnu nomadsku avanturu po čitavoj Europi. Iako su se za njega planirale velike brojke i velika imena na listi interesanata, te 2007. je konkretna ponuda bila ona Fiorentine, u koju je preselio za svega 4 milijuna eura.

Po dolasku u Firenzu obitelj je pogodila tragedija. Majka, uz koju je bio jako vezan, preminula je nakon teške bolesti. Anthony je bio shrvan, toliko da je čak razmišljao da se ostavi nogometa. Ionako u limbu nesigurnosti, ostajanje bez tada rijetke iskrene podrške bila mu je previše. Ipak, shvatio je da u nogometu može pronaći bijeg od te surove činjenice i teškog gubitka, pa se vratio u Firenzu, gdje je u dresu Fiorentine u nekoliko mjeseci nastupio tek dvaput.

Selio se tada Vanden Borre preko Genoe, Portsmoutha sve nazad do Genka. Svugdje se činilo da je na pragu povratka u staru formu preko novog početka, i svugdje bi stvari na koncu otišle u krivom smjeru. Bilo to jer je sam kriv, kao kad je uhvaćen kako vozi svoj Audi 243 kilometra na sat, ili zato što jednostavno nije dovoljno dobro radio da pokaže svoje prave sposobnosti – manje je bitno. Nakon što je dobio otkaz nakon tri utakmice u ukrajinskoj Tavriyi iz Simferopolja, ponovno je bio na pragu prekida karijere. Borba između želje za dokazivanjem da on nije propali talent i očito teškog karaktera bila je previše.

Međutim, u pomoć mu je prišla druga obitelj, ona koja ga je i gurnula u visine – Anderlecht. Klub mu je ponudio trogodišnji ugovor, napominjući da ne zaboravljaju bivše igrače koji su u međuvremenu naišli na poteškoće. Nije to bila nikakva samilost, uostalom, Vanden Borre je tada imao tek 24 godine. Anthony je svoje obećanje po dolasku naizgled ispunio; povratio je „staru“ formu, zauzeo svoje mjesto u prvoj momčadi koju je odveo do naslova prvaka Belgije. Dobre igre nisu prošle nezapaženo, pa je zaradio i ponovni poziv u nacionalnu vrstu koja je prštala talentom uoči puta na Svjetsko prvenstvo u Brazilu.

Vanden Borre je ponovno pronašao vrhunac, da bi mu se opet sve kao kula od karata srušilo preko noći.

U utakmici protiv Južne Koreje slomio je fibulu, što ga je izbacilo iz stroja na više od dva mjeseca. Iako je po povratku uspio zabiti dva pogotka Arsenalu na Emiratesu, ubrzo je ispao iz prve momčadi dolaskom novog trenera Besnika Hasija. Vanden Borre je ponovno ušao u svoju mračnu fazu, nazivajući suigrače „p*****ama“, optuživši usput Hasija da je „napravio sve što može da ga izbaci iz ekipe“.  Ucijenio je klub koji mu je pomogao tako što je rekao da će rado sjediti na tribinama do isteka ugovora i uzimati novce, a da ga u tome neće spriječiti „sve i da mu polože pištolj na glavu“.

Čak mu je i to dosadilo, ali kada nije uspio ni odlaskom u Montpellieru prošle sezone, mislio je da je  to konačno to, sa samo 29 godina. Izmučen sobom i zgađen nogometom, više nije imao nikakvog motiva vratiti se igri. Osjećao je da je prokockao i drugu šansu, razočarao sve koje je mogao, da bi mu podrška ponovno došla od one osobe koja je uvijek bila tu. Indirektno doduše, jer majka više nije bila među živima, ali njen život je utjecao na ponudu koja je stigla na njegovu adresu.

Vanden Borre se tek dva mjeseca nakon što je objavio kraj pronašao na automobilu koji ga je vozio kroz desetke tisuća razdraganih ljudi na ulicama, koji su izašli samo da pozdrave njegov dolazak u Lubumbashi, drugi najveći grad DR Konga, države iz koje je njegova pokojna majka zajedno s njegovim ocem, Belgijancem, svojedobno stigla u Bruxelles nakon što je u Kongu izbio krvavi građanski rat. Znajući tu činjenicu, Moise Katumbi, vlasnik TP Mazembea, peterostrukog prvaka Afrike odaslao mu je poziv koji je znao da Anthony ne može odbiti.

„Svatko tko me poznaje zna mi ovaj klub itekako znači“ rekao je Vanden Borre na predstavljanju. „Ovo je zemlja moje majke i ovo je odabir mog srca“, rekao je, a naglasio je i kako nije samo on uzbuđen zbog potpisa za Mazembe. „Svi moji prijatelji su također ushićeni, Vincent Kompany me pozvao na mobitel da mi čestita“.

Možda je ovaj nesvakidašnji transfer bio potreban kako bi Anthony Vanden Borre konačno pronašao svoj mir. Sve selidbe i neuspjeli povratci stigli su nakon gubitka majke te 2007. godine, od čega se očito nikada nije stvarno oporavio. Sada, kada barem na nekoj simboličnoj razini može ponovno biti na neki način ujedinjen s njom, davno izgubljeni klinac možda pronađe svoj pravi dom.

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!