Bili su sportske ikone, a sad su heroji radničke klase

Neka od najvećih imena HNL-a nakon relativno uspješnih nogometnih karijera, u kojima su godinama bili idoli klincima po nogometnim pašnjacima širom Lijepe naše, završila su za „tacnom“, za volanom kamiona ili viličara u skladištu, na baušteli...

Legendarna ljevica Hajduka, Vlatko Đolonga, znao je u nogometnoj mirovini opasati pregaču, uzeti „tacnu“ u ruke ili stati iza šanka obiteljskog kafića Vivas na splitskoj Pjaci. Nakon više od stotinu profesionalnih utakmica u dresovima Hajduka, Dragovoljca, Alavesa i Mosora, otvorio je butik sa suprugom Mihaelom, no kako su njegovi šogori Dario i Josip Šimić pokrenuli lanac kafića u kojima promoviraju vlastitu kavu, odlučio je prenamijeniti prostor i pretvoriti ga u ugostiteljski obrt u kojem ponekad sam radi.

„Nije me sramota pošteno raditi, ljeti sam imao nekoliko konobara, ali zimi kad padne posao režemo troškove pa ponekad uskočim ja,“ ispričao je prije nekoliko godina nekadašnji miljenik Torcide i istinska ikona HNL-a.

Još jedan iz te kategorije, ali nešto stariji, bivši igrač Zagreba, Inkera, Slavena, Hajduka i Dinama Renato Jurčec, nije uspio osigurati egzistenciju od nogometa pa je po završetku aktivnog igranja morao potražiti novi izvor prihoda i pronašao ga je u – skladištu! I dalje je u nogometu, trenutačno sjedi na klupi četvrtoligaša Savskog Marofa, ali prijepodne radi kod prijatelja.

„Nekako sve stignem. Kod prijatelja radim u skladištu, ali samo četiri sata na dan. Tako da stignem i na trening,“ rekao je.

„Nekoć su ugovori u HNL-u bili puno slabiji nego danas. Nešto više zaraditi mogli su samo reprezentativci i igrači koji su igrali u inozemstvu. Bio sam na probi u Belgiji, Švicarskoj, Španjolskoj... Igrao sam i prijateljske utakmice, zabio nekoliko golova, ali nisam imao dovoljno sreće i prave veze. Sve je propalo, iako ne baš uvijek mojom krivicom,“ ispričao je.

Sreće nije imao ni njegov nekadašnji suigrač Pavo Crnac, legendarni igrač Slaven Belupa koji je prikupio 220 utakmica u HNL-u, neke od njih u sjajnoj generaciji Marsonije s braćom Edinom i Zemirom Mujčinom, Veldinom Karićem i ostalima, ali status HNL ikone zaradio je u koprivničkom prvoligašu u dresu kojeg je u momčadi s Jurčecom, Dodikom, Mužekom, Ferenčinom i ostalima srušio slavnu Aston Villu. Igrao je i protiv Stuttgarta, Deportiva la Coruñe, ali...

„Da sam uspio u Južnoj Koreji kad sam bio na probi, ne bih sad radio na baušteli,“ rekao je nedavno Crnac, koji je po završetku karijere završio u Njemačkoj. Konačno mu se ostvario san o inozemnoj karijeri, ali nažalost nije pronašao posao u struci...

Otići je morao kao i većina ljudi iz ove države – trbuhom za kruhom. Nije ništa neobično za njegov kraj, Slavoniju u kojoj se rodio i Podravinu u kojoj je igrao, ali u oči bode činjenica kako je na „gastarbajt“ otišao s rezimeom legende domaćeg nogometa.

„Po završetku karijere prodao sam stan u Koprivnici i otišao u München, radio sam na baušteli pa noćnu kao vozač kamiona, dostavljač auto dijelova u servise... Noću radim, a danju igram za lokalni Dinamo, za sve uzraste,“ javio se iz Njemačke svojedobno Pavo Crnac, legendarna stoperčina Slaven Belupa i jedna od istinskih ikona HNL-a, koja je rušila veliku Aston Villu, a danas je civil.

Simpatični Kamerunac Patrice Kwedi također u životopisu ima gol u HNL-u i nekoliko smjena u skladištu. Nekoć je igrao za Šibenik, Inter, Dinamo... Dres najslavnijeg hrvatskog kluba nosio je u vjerojatno najboljoj generaciji kluba u novijoj povijesti, igrao je u momčadi s Lukom Modrićem i Eduardom da Silvom, ali njegovi slavni bivši suigrači otišli su prema Premier ligi iz Zagreba, a Patrice je još uvijek u hrvatskoj metropoli, no više ne igra nogomet, naprotiv, nije ni blizu travnjaka, radi u Konzumovu skladištu.

„Osjećam se korisnim kad ujutro odem na posao i to me ispunjava, a na svom radnom mjestu okružen sam odličnim ljudima i to mi je najvažnije,“ rekao je Kwedi, kojemu su prijatelji iz djetinjstva sad milijunaši, a on odrađuje sedmosatne smjene.

Takvih priča poput njihovih u surovom svijetu nogometnog profesionalizma ima na milijune, Kwedi, Jurčec i Crnac, imali su respektabilne seniorske karijere, ali nesretan splet okolnosti doveo ih je u situaciju da za karijere nisu uspjeli zaraditi dovoljno pa sad moraju na burzu.

No mnogo više ih je onih o velikim potencijalima koji se nikad nisu realizirali pa se sad u kasnim dvadesetima vraćaju u bolnu realnost i mire sa sudbinom radničke klase. Jedan od njih je bivši golman Varteksa, Zavrča i mlađih uzrasta hrvatske reprezentacije Saša Dreven, kao klinac bio je veliki talent, u juniorskim i kadetskim reprezentacijama zbog njega je klupu grijao bivši hajdukovac Lovre Kalinić, koji je danas u seniorskoj reprezentaciji i jedan od najboljih golmana belgijske lige te jedan od najskupljih izlaznih transfera u povijesti Hajduka, a Dreven?

Dreven je nedavno upisao autoškolu, zapravo vozačko doškolovanje...

"Nakon Zavrča nisam uspio pronaći adekvatan angažman u nogometu i odlučio sam se potražiti posao. Upisao sam autoškolu i polažem za dozvolu C kategorije. Nakon što položim vozit ću kamion za autoprijevozničku tvrtku mog dobrog prijatelja," otkrio je.

Za istu tvrtku igrao je mali nogomet po seoskim turnirima, na kojima se da zaraditi dobra lova, ali izvan sezone turnira morao je pronaći nešto konkretnije.

„Tako je ispalo, Lovre Kalinić mi je bio rezerva u reprezentaciji, a ja moram za volan kako bih preživjeo,“ rekao je.

Legendarni HNL napadač iz devedesetih, Rudika Vida, otac aktualnog reprezentativca i igrača Bešiktaša Domagoja Vide, danas nema egzistencijalnih problema. Njegov mlađi sin zaradio je od nogometa dovoljno za lagodan život cijele šire obitelji, ali dok je stari Rudika igrao najvažnija sporedna stvar na svijetu nije bila tako unosan biznis.

Nekadašnji napadač Belišća bio je s 26 golova treći strijelac HNL-a u sezoni '93/94., iza dinamovaca Vlaovića i Cvitanovića, koji su zajedno zabili 56 golova.

„To mi je najbolja sezona u karijeri,“ započeo je Vida najstariji, koji je uz nogometnu karijeru imao stalan posao: „Igrao sam za Belišće i usporedno radio u Naftaplinu, gdje još radim na održavanju.“

Kako je bio zvijezda u usponu, sve je teže podnosio obaveze dva posla, ali potom se dogodilo nešto nesvakidašnje.

„Uprava kluba zamolila je šefa Naftaplina da me ‘posude’ na godinu dana i on je pristao," rekao je Vida i dodao: „Uzeo sam godinu neplaćeno i kasnije se vratio na posao.“

Ostali sportovi također imaju svoje predstavnike, proslavljeni hrvatski olimpijac, plivač Mihovil Španja radi kao županijski koordinator Službe spašavanja na vodi i ekološke zaštite priobalja. Najtrofejniji hrvatski sportaš s invaliditetom u povijesti na poziv dubrovačkog Crvenog križa te je započeo s osposobljavanjem spasilaca za djelovanje u kriznim situacijama.

Bivši rukometaš, Nikša Kaleb, osvajač olimpijskog te zlata sa Svjetskog prvenstva, po završetku karijere zaposlio se u Pločama kao špediter za poznatu njemačku tvrtku DB Schenker, a u slobodno vrijeme pomaže punici Nadi i supruzi Tamari koje vode privatnu tiskaru u Metkoviću.

„Naviknuo sam se raditi i ništa mi nije teško. Posao je zanimljiv, nisam vezan uz kancelariju, stalno trčim okolo, tako da održavam formu i kilažu. Posložio sam život tako da preko tjedna radim, a subotom i nedjeljom sam s obitelji,“ rekao je strijelac jednog od najpoznatijih golova u povijesti hrvatske reprezentacije.

Neki rade jer moraju, a neki jer nemaju ništa pametnije, ali svima je zajedničko što su nekoć bili heroji nacije i miljenici nogometnih navijača, a danas su radnička klasa.

(foto: Pixsell, Facebook)