Ajaxove bebe su sinoć očitale bukvicu Schalkeu, ali mogu li oni spasiti nizozemski nogomet?

U sinoćnjoj četvrtfinalnoj utakmici Ajaxa i Schalkea momčad Petera Bosza očitala je nogometnu bukvicu Nijemcima, svladavši ih sa 2:0. Makar je ta razlika na kraju mogla biti i kudikamo veća.

Dvoboj ovih dvaju momčadi okarakteriziran je kao „sudar akademija“, jer su i Ajaxova „De Toekomst“ – što, dovoljno indikativno, u prijevodu znači „Budućnost“ – kao i Schalkeova „Knappenschmiede“ među najproduktivnijim nogometnim školama u Europi. Primjerice, Ajax je sinoć istrčao s jedanaestorkom koja je u prosjeku imala tek 22 i pol godine, s tim da je 27-godišnji stoper Nick Viergever jedini u momčadi koji je rođen u osamdesetima; konkretno, 3. kolovoza 1989.  Na Ajaxovoj klupi je situacija u tom pogledu još i blagonaklonija, gdje – ako izuzmemo „oca momčadi, 36-godišnjeg rezervnog vratara Diederika Boera – prosjek godina tek nešto iznad 19!

Fantastična akumulacija talenta, koji je sinoć Schalkeu očitao nogometnu bukvicu, ponovno je aktualizirala sjajan posao koji se u De Toekomstu radi. Ajax i dalje prati tekovine svog unificiranog načina rada koji sistematizira rad na svim razinama, ali pritom odgaja igrače koji su taktički obrazovani za prilagodbu na nekoliko različitih sustava. Doduše, u posljednje vrijeme se primijeti trend prelaska sa odgajanja igrača sklonih širokom postavljanju na one tehnički izbaždarene, koji su skloniji direktnijoj, središnjoj ulozi. Tu se ponajprije misli na igrače poput Matthijsa de Ligta (17 godina), Frenkieja de Jonga (19), Donnyja van de Beeka (19), Abdelhaka Nourija (20) i Kaspera Dolberga (19); sve redom igrače koji odgovaraju takvom profilu. Osim naznake promjene paradigme u stilu igre tih mladića, Ajax bi nakon nekog vremena mogao imati generaciju koja je uvelike oslonjena na domaćim klincima, od čega bi dugoročno mogla profitirati i posrnula nizozemska reprezentacija.

>>Noć je najmračnija pred svitanje: Što je odvelo Nizozemsku u propast?

Naravno, najveći im problem predstavlja sve prisutnija nogometna stratifikacija. Nizozemski klupski nogomet jednostavno ne uspijeva kontrolirati sve jači gravitacijski utjecaj Engleske na njihovu Eredivisie, gdje je platežna moć prosječnog kluba čak i s dna Premiershipa kudikamo veća od one koju posjeduju najveći nizozemski klubovi. Naravno, draž igranja europskih natjecanja svakako je tu prisutna, ali problem nastaje kada mladi igrač što ranije želi unovčiti svoj talent na velikoj sceni. Tu prevladava „logika“ kako je bolje reagirati na prvu izdašnu ponudu primjerice Watforda, nego se ostati i dalje formirati primjerice Ajaxu, PSV-u ili Feyenoordu. U prijevodu, mladi igrači čak više ne čekaju lukrativne ponude najvećih europskih klubova, poput van der Meydea, Sneijdera, Zlatana Ibrahimovića, Huntelaara i drugih, koji su svi redom Ajax napuštali tek kada bi se u priču uključili Real Madrid, Juventus, Inter i drugi. Danas im igrači prelaze u Middlesbrough (Fischer), van der Hoorn (Swansea ili Lille (El Ghazi). Naravno, riječ je o začaranom krugu koji su dijelom i sami Nizozemci generirali, poput slučaja Vitesse koji služi kao „dječji vrtić“ Chelseaju.

 Čak i De Toekomst, najpoznatija nogometna omladinska škola na svijetu uz Barcinu La Masiju može imati praznog hoda, kao što je to bio slučaj unazad nekoliko sezona, tijekom kojih nakon Eriksena nisu izbacili ime spremno za najveće domete. To je onaj rizik na koji u klubu zasigurno računaju, ali s druge strane teško se boriti kada znate da je breme nogometne nejednakosti, gotovo u potpunosti izgrađene na diktatu kapitala, možda i najteže palo njima.

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!