
Magija iz Arene još uvijek traje, a povratnik u reprezentaciju mogao bi biti veliki Sigurdssonov adut
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 13.03.25. | 11:30
Češkoj smo uništili njihovo najjače oružje, a posebno veseli što se nakon više od dvije godine u reprezentaciju vratio nekad najveći talent hrvatskog rukometa
Pogled na ljestvicu kvalifikacijske skupine E za Europsko prvenstvo rukoemtaša koje se igra 2026. godine dobro je izgledao i prije jučerašnje utakmice. Hrvatska je imala dvije pobjede, jednako kao i Češka, stoga je bilo jasno da dva međusobna duela ovaj tjedan odlučuju o pobjedniku skupine. Nakon prvog, odigranog u srijedu navečer u Brnu, Hrvatska je daleko bliža toj poziciji! Izabranici Dagura Sigurdssona nastavili su sa sjajnim rezutlatima i pobijedili su Češku na neugodnom gostovanju s 35-29. Pobjeda izborena sa stilom, kako i priliči svjetskim doprvacima!
Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)
Iako smo u prvom poluvremenu bili bez ijedne obrane vratara (!?!), svejedno smo s 18-18 uspjeli otići na veliki predah, da bi u nastavku ubacili u višu brzinu i serijom 10-1 sve riješili do ulaska u posljednju četvrtinu utakmice. Bilo je samo pitanje s kolikom će razlikom dvoboj završici u korist 'kockastih', a ako ćemo baš i tražiti neku dlaku u jajetu, možda je to opuštanje u samoj završnici, kada smo Česima dozvolili seriju 3-0 za konačnih šest razlike. No, čak i da nam se u nedjelju u zagrebačkoj Areni dogodi poraz, on i dalje smije biti manje od šest razlike za naš ostanak na vrhu ljestvice.
Naravno, nećemo se uopće niti baviti takvom matematikom. Češku, koja je skrenula pozornost na sebe igrajući granitnu obranu na Svjetskom prvenstvu, uništili smo ubijanjem njihovog najjačeg oružja i to na sve načine. Načeli smo ih razornim šutevima izvana, natjerali da izađu iz 6-0 obrane, što nam je otvorilo priliku da brzim protokom lopte razigramo krila i Šipića na crti, uz to je sjevnula i pokoja kontra i operacija u Brnu izvršena je kirurški precizno.
Izbornika Dagura Sigurdssona, ali i navijače, itekako može veseliti ovako dominantna partija protiv reprezentacije koja, iako ne spada u ešalon najboljih u Europi, definitivno pripada kategoriji ozbiljnih momčadi koje na velikom natjecanju često dobiju epitet "nagazne mine". Veseli nas što je Hrvatska pokazala raskošnu napadačku igru bez umirovljenih Duvnjaka i Karačića, ali i što se baš nikako nije osjetio izostanak Zvonimira Srne i Ivana Martinovića, naša dva najbolja pojedinca iz vanjske linije na nedavnoj svjetskoj smotri. Crne rupe u napadu gotovo da nismo imali, lopta je kružila oko češke obrane prema 'pravilima struke' i Hrvatska je na protivničkoj polovici izgledala lepršavo i dojmljivo. Eksplodirao je Tin Lučin s devet golova iz 11 pokušaja, Mateo Maraš potvrdio je sjajnu pucačku formu, Luka Cindrić isporučio je svoju standardnu partiju kada je zdrav,dok su Mario Šoštarić i Marin Šipić samo nastavili gdje su stali u Zagrebu i Oslu.
Treba reći da nas je u prvih 30 minuta mučila obrana. Marko Mamić kao prednji u 5-1 formaciji nije polučio željeni efekt, spustili smo se potom u 6-0, ali niti tu nije bilo sreće. Previše puta obrana nam je popucala, Dominik Kuzmanović i Matej Mandić nijednom nisu uspjeli izvaditi suigrače, a na ruku nam nije išao niti kriterij mađarskih sudaca. Do 21. minute skupili smo čak pet isključenja, Česi tek jedno! Obrambenu uspavanku iz prvog dijela vrlo brzo smo ispravili u nastavku, a nakon što smo serijom 10-1 odjurili na veliku prednost, Sigurdsson je dao vrijedne minute povratniku nakon agonija s nekoliko ozljeda i operacija - Halilu Jaganjcu. Nekad najperspektivniji hrvatski rukometaš polako se vraća na veliku scenu, njegov Rhein Neckar Löwen oprezno mu dozira minutažu, koristeći ga primarno u obrani, ali odigra ponešto i u napadu (11 golova u devet povratničkih utakmica za klub). Povratak Jaganjca u nacionalni dres nakon listopada 2022. još je jedan veliki dobitak ovotjedne akcije, Riječaninu je tek 26 godina, godište je klupskog suigrača Ivana Martinovića te u njemu i dalje ima pregršt rukometnih godina. Samo neka ga ozljede zaobiđu i bit će ozbiljno pojačanje Srni i Lučinu na lijevom vanjskom.
Suma sumarum, prvi dio "akcije Češka" odrađen je s odličnom ocjenom. Hrvatska je potvrdila da i s nekoliko izuzetno važnih izostanaka (uz Martinovića i Srnu nisu igrali David Mandić i Ivano Pavlović) ima dovoljnu širinu i da straha za budućnost nema. Domaći teren na SP-u sigurno nas je pogurao do medalje, ali Brno je potvrdio da se s punim pravom možemo nadati nastavku dobrih rezutlata i bez vjetra u leđa od strane 15 tisuća navijača. Preostaje nam u nedjelju novom pobjedom uveličati oproštaj Duvnjaka, Karačića i Pešića, riješiti pitanje prvog mjesta u skupini i svibanjski prozor iskoristiti za dodatna uigravanja te eventualno isprobavanje nekih novih reprezentativnih lica. Dagur Sigurdsson pronašao je u siječnju dobitnu formulu, zanos iz Arene Zagreb još je uvijek prisutan i Hrvatska na njemu suvereno plovi prema novom velikom natjecanju. Uz ovakvu atmosferu unutar momčadi, smiješi nam se još jedan lijep siječanj.