Što će isprati nedjeljna kiša na Kvarneru?

Većini simpatizera Rijeke jedna od najdražih pobjeda protiv Hajduka dogodila se 10. svibnja 2009. godine. Na golu domaće momčadi bio je Ivan Mance, u veznoj liniji kilometražu je nabijao Davor Landeka, za pogotke su bili zaduženi Anas i Ahmad Sharbini. Prije početka spomenute sezone Radomir Đalović otišao je u Rapid Bukurešt, Nikola Šafarić u Slaven Belupo, Nino Bule u Inter Zaprešić. Novaca, dakle, nije bilo, na Kvarneru definitivno nisu bili najbolje upoznati s time kakav je osjećaj dobiti plaću na vrijeme, ali usprkos svim problemima Rijeka je sezonu okončala na trećem mjestu. Za prvo mjesto nisu se borili, u tim 'mukama' bili su Dinamo i Hajduk, a iako su Splićani dugo vjerovali kako mogu 'oteti' naslov svojim rivalima iz Zagreba, dva vezana poraza u 29. i 30. kolu natjerali su ih da svoje nade prebace na sljedeću sezonu.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

„Izgubija si prvenstvo na Kantridi, vrati se na početak“, pisalo je na transparentu kojeg je razvila Armada kad je Anas Sharbini u 90+2. minutui briljatnom asistencijom kao na pladnju poslužio svojeg brata Ahmada koji se između Hrvoja Vejića i Jurice Buljata izborio za poziciju pa rutinski poentirao za 2-1 pobjedu Riječana. Taj pogodak starijeg brata Sharbini Splićane je 'pokopao', Dinamo je rutinski priveo prvenstvo kraju, a ono što se tada sanjalo u Splitu nije se dosanjalo sve do danas.

Nešto manje od 16 godina kasnije Rijeka i Hajduk odmjerit će snage u još jednom Jadranskom derbiju koji bi se mogao pokazati kobnim za Splićane. S tim da se sada Splićani nalaze u puno boljoj situaciji nego tada. Ali, nalaze se i Riječani. Koji su financijski sigurni i navijačkom euforijom neopterećeni. Jasno, prvo mjesto njihov je cilj, ali ako ga ne osvoje, kod njih se apsolutno ništa neće promijeniti u planu i programu za godine koje slijede.

A Splićani to ne mogu reći.

Remiji protiv Gorice (0-0) i Šibenika (1-1) omogućili su Gattusovoj momčadi da na vrhu prvenstvenog poretka preteknu Riječane kolo prije nego što će se ove dvije momčadi četvrti put ove sezone (treći u prvenstvu) naći na istom terenu. Dakako, ulog je velik i jednima i drugima, igra se za prvo mjesto, ali za razliku od Rijeke, eventualni poraz Splićanima bi puno teže pao. I vjerojatno bi puno toga determnirao uoči posljednjeg kruga prvenstva koje je jako blizu.

Riječanima svakako ide u prilog što su svoje najbolje utakmice ove sezone odigrali unazad mjesec dana. Ne, jasno, protiv Gorice i Šibenika, već Osijeka (2-0), Dinama (4-0) i Hajduka (3-1). U sve tri utakmice Rijeka je mogla još uvjerljivije slaviti, u svim utakmicama Đalović je taktički nadmudrio svoje oponente na protivničkim klupama pa definitivno potvrdio ono što su rijetki vjerovali, a još rijeđi bili spremni naglas reći. Ili napisati. Mister rodom iz Bijelog Polja, a nogometno oblikovan (što igrački, što trenerski) podno Učke, jako dobro zna koliko bi eventualna pobjeda njegovoj momčadi značila po pitanju dodatnog rasterećenja i samopouzdanja uoči reprezentativne stanke. Istina je da samo Rijeka nema imperativ prvog mjesta, ali isto tako je istina da je samo Rijeka u igri za oba trofeja te su oni ti od kojih bi drugi morali najviše strahovati! Jer, ako im se otvori, tada nitko nije siguran...

Uoči utakmice oba trenera mogu biti zadovoljna kad je tema zdravstveni karton. Svi (bitni) su zdravi, nitko nema kartone, Rijeci se (potpuno spreman) vraća Čop, a Hajduku Livaja. Prognoza za nedjeljno popodne? Kiša! Koja će nešto svakako isprati – ili Rijekinu prednost u odnosu na Dinamo (ako, naravno, Plavi pobijede Lokomotivu) ili Hajdukovu vjeru da ove godine mogu do naslova. Zapravo, iako je ulog velik i jednima i drugima, gostima je još veći, jer ako Rijeka na Rujevici dođe do slavlja, a Splićani na kraju ne osvoje ono što čekaju 20 godina, onda će se definitivno ova utakmica označiti kao 'ta' koja je sve promijenila. A s takvim teretom gostima sigruno neće biti lako igrati. Pogotovo ne na Rujevici...