ŽELJKO VELA: Zidane i Wenger - treneri pod povećalom
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 04.04.17. | 08:37
Ovog se tjedna naš kolumnist bavi dvojicom francuskih trenera o kojima bruji nogometna Europa.
Nema trenera na svijetu čije se odluke ne propituju na dnevnoj bazi. Otkako su, uz konvencionalne medije, dio svakodnevnog navijačkog alata postali razni forumi i društvene mreže, pritisak na 'mistere' umnogome se povećao. I svatko od njih nosi svoj križ i odgovara na pitanja "zašto ovako, a ne onako", ali malo čije odluke se ove sezone toliko propituju kao one Zinedina Zidanea i Arsena Wengera.
Otkud oni uopće u istoj rečenici? Reklo bi se da im je jedina dodirna točka to što su Francuzi. Jedan je lider svoje lige, nov, svjež, nepotrošene karizme. Drugi je dosadio i bogu i vragu. Broj navijača koji ga tjera s klupe sve je veći, čak su se 'podržavatelji' i 'kontraši' međusobno počeli sukobljavati na tribinama. Iako je kontekst u kojem djeluju prilično različit, poveznica je baš u tom nemanju jasne podrške za svoje ideje, ni od uprava niti od navijača. Valjda je to sudbina managera u klubovima - institucijama. Svatko misli da se s tom količinom novca može i mora bolje.
Iako sa svojim Realom ruši brojne rekorde, iako je u mnogim statističkim pokazateljima uspješniji od Mourinhovog ili Ancelottijevog mandata u klubu, a u nekima i najuspješniji u povijesti Primere uopće, i naposljetku - iako je osvojio Ligu prvaka lani, a već dva trofeja ove sezone - španjolski kroničari ne mogu se složiti je li Zizou sadašnji i budući trenerski genije ili dijete sreće? To je čudno jer takva teorija nema (ili ima vrlo maleno) uporište u praksi. ZZ je bio vrhunski nogometaš i nitko od Realovih zvijezda ne može mu reći "a gdje si ti igrao"? Trenersku karijeru gradio je postupno, zanat pekao kao pomoćnik dokazanim veličinama, samostalno vodio B momčad. Dokazao se kao hladnokrvni manager (što mu nije bila najveća odlika za igračkih dana), manager sa stavom i kičmom koji vjeruje u vlastitu ideju i ne boji se definirati hijerarhiju u svlačionici prepunoj zvijezda. I, last but not least, Real Madrid je prvi na tablici, s dva boda više i utakmicom manje od Barcelone.
Zapravo, jedina koliko-toliko utemeljena kritika bila bi ona da Real ne igra dobro. Ili ne igra dovoljno dobro što jest krimen u očima često razmažene Realove publike. Toj istoj publici nikako ne sjeda Zidaneova politika rotacije, ali to je luksuz bivanja navijačem. Tada možeš tražiti da stalno igra udarnih 11, a kad momčad od napora pukne (što je uz ovakav raspored neminovno) uvijek možeš okriviti trenera. ZZ često zna biti radikalan u svojim rotacijama, no Real to nije platio bodovima u značajnijoj mjeri. Više potrošenim živcima i mučenjem do zadnjih minuta kada se gotovo redovito ukazuje spasitelj i junak, obično u dresu s brojem 4.
Najveća opasnost za Zidanea može biti eventualno gorko razočaranje ako se dogodi da mu u finišu sezone izmaknu i naslov u Španjolskoj i obrana titule u Ligi prvaka. Gotovo besprijekornim rezultatima do sada stvorena su visoka očekivanja. Dogodi li se krah, količina gnjeva bit će takva da bi je teško preživio bilo koji trener. I zato će dva mjeseca pred nama odgovoriti hoće li Zidaneova sezona u Realu završiti kao bajka ili kao antička tragedija.
Čini mi se da su kod Wengera stvari prilično jasnije. Plima negativne energije toliko je intenzivna da je može zaustaviti samo odlazak legendarnog managera. Očito je kako Topnicima treba resetiranje, nova metla i novi početak.
Wenger je bio inovator kad je dolazio prije više od dva desetljeća. Igrači su se podsmjehivali kad im je u program treninga ubacio vježbe aerobika, mijenjao prehranu i razbijao još neke kanone otočke nogometne prakse. No, ubrzo je skepsa nestala jer su uvidjeli da su na takav način postali brži i bolji od protivnika. Wenger je s Arsenalom osvojio 17 engleskih trofeja, vodio 'Invinciblese' koji su bez poraza promarširali Premiershipom, ali sada je gotovo. Arsenal je već sezonama beznadno zaglavljen u 'comfort zoni' iz koje ga 67-godišnji Francuz više ne može izvući. Vidjelo se i u nekim detaljima nedjeljnog derbija sa Cityjem da igrači nisu gladni, da ne grizu i ne daju se do kraja. Iako on ne nudi decidiran odgovor na pitanje 'should I stay or should I go', ne mogu ni zamisliti kako bi izgledala još jedna sezona Gunnersa s istim šefom? Ta količina negative, to razapinjanje nakon svakog poraza, nema tu sreće... Jednostavno, svijeća je dogorjela do kraja. Arsenal mora dovesti novog čovjeka i tako si kupiti budućnost.
I kad mi je baš trebala zadnja rečenica za ovaj tekst, kao naručen dolazi članak iz madridskog Asa. Navodno je Realov predsjednik Florentino Perez veliki poštovatelj lika i djela Arsena Wengera. Opet navodno, ako Zidane ne osvoji Primeru ili LP, Perez je spreman zahvaliti mu se i dati svoj moćni stroj u ruke francuskom veteranu koji bi na taj način dostojanstveno i u velikom stilu otišao s Emiratesa. A da u tom slučaju Zidane ode u Arsenal? Možete li zamisliti takav cirkus?
(Grafika: Vedran Duhaček)
Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!