Osijekov kružni tok: Kako izaći iz začaranog kruga?

Teška je bila noć, a jutro još teže. Osmo mjesto na ljestvici, od sinoć i status bivšeg u Kupu, surova je realnost Osijeka. Momčad koja je s prilično jakim ambicijama krenula u sezonu sada stoji na rubu provalije. Sve što je moglo krenuti nizbrdo – krenulo je.

Poraz u Puli bio je nesretan. Zaslužen, ali nesretan, jer primiti gol u zadnjoj minuti uvijek ostavlja gorak okus. No, ovaj u Koprivnici još je nesretniji. Ulog je bio veći, a Osijek je tih 120 minuta po Apašu sasvim solidno gurao. Imali su i kapital – Malenica je obranio penal – ali na kraju su morali potpisati kapitulaciju. I tako, ode jedna sezona u zaborav...

Igrajte svoje favorite iz široke ponude na Germaniji (Igrajte odgovorno, 18+)

Naravno, devet je kola do kraja i bodova je još dosta u igri, ali teško je vjerovati da Osijek može dosegnuti to četvrto mjesto i Europu, koja je bila primarni cilj. Bilo je tu još nekoliko snova – stidljivo se pričalo o napadu na naslov ili Rabuzinovu suncu – ali Europa je bila osnova svega.

O samoj utakmici više-manje sve se zna. Rožman može biti zadovoljan govorom tijela svojih igrača; napokon smo vidjeli nešto nalik borbenosti koja je izostajala u zadnjim kolima. Osijek je dobro stajao na terenu, ali jasno je da novi trener tek upoznaje momčad. Izlazak Bukvića, a posebice Mikolčića, kojeg je zamijenio Lima dok nisu pokazivali znakove umora, bio je preuranjen potez. Bukvić je bio maksimalno agilan, Mikolčić čvrsto držao sredinu terena – zašto tada nije ušao Dantas? To zna samo Rožman.

Slaven Belupo je sve ono što je Osijek trebao biti u ovoj sezoni!

Opet su zaslužili naklon, sad će kreirati sudbinu Talijanima. Postaju im legitimni nasljednici!

Početna postava također mnogo otkriva. To je svojevrsni putokaz vodstvu kluba koje već neko vrijeme vozi kružnim tokom bez izlaza. Pogled na klupu samo potvrđuje sve krive poteze povučene na Pampasu: osam stranaca od devet igrača na klupi nije problem ako oni čine razliku. Ali velika većina njih ovdje je samo zbog dobrog ugovora i karijere koja ide dalje – baš kao što je to učinio glavni arhitekt ove propasti, Jose Boto.

To se mora promijeniti. Stranac koji donosi kvalitetu i prevagu kao što je to bio Mierez? Apsolutno da, ali svi ostali tek zauzimaju mjesto nekim drugim potentnim i mladićima koji, ako ništa drugo, znaju težinu tog grba kojeg nose na prsima.

Osijek se definitivno ima za što uhvatiti, ali potreban je kompletni reset na svim klupskim razinama. I sada je idealan tajming jer čini se da odgovorni nisu ništa naučili iz prijašnjih grešaka. Luta se ovdje od nemila do ne traga a najbolji primjer je ovaj s izborom novog trenera. Jer dovođenje Rožmana dok je funkcija sportskog direktora upražnjena podsjeća na prošlu sezonu kada je stigao novi sportski direktor, zatekao trenera Zorana Zekića kojem je uručio otkaz nakon serije dobrih rezultata.

Naravno, pod uvjetom da Osijek doista i misli angažirati čovjeka odgovornog za sportsku politiku. Ako misli, što ako Rožman ne bude po volji novog sportskog direktora? Hoće li i njemu uručiti “pakrački dekret” na kraju sezone, taman nakon što Slovenac pohvata konce svlačionice? Sve krivo. Samo podsjetnik, Jose Boto otišao je u 21. prosinca. I odavno je ovdje trebao stolovati njegov nasljednik. I skicirati momčad za iduću sezonu, dovesti trenera po vlastitom guštu i u skladu s vizijom koju nosi u sebi te se uhvatiti se sa svim silnim problemima koji su se trpali pod tepih.

Ako eksperiment s Botom nije uspio, a rezultati u ovoj sezoni, taj njegov odlazak u “pet do 12” i nered koji je ostavio sugerira da nije, onda Osijek mora promijeniti doktrinu. Da se dovedu najbolji ljudi na najosjetljivije pozicije. I to jučer... Osijek do kraja tjedna mora izabrati sportskog direktora koji će se zatvoriti u rudnik i ne izlaziti na svjetlo dana. Koji će skicirati momčad, postaviti ciljeve i pronaći puteve kako da ih ostvari. Pune zamki, ali takav je posao. A imena se nameću sama po sebi. I nije nužno da to bude stranac jer imamo mi dovoljno svojih kadrova koji ponajprije razumiju mentalitet ove sredine. I koji su ostavili trag...

Recimo, Ivan Mance i Goran Boromisa su ti naši ljudi koji su živi dokaz one kako je najteže biti prorokom u vlastitom selu. Uvijek se na ovim meridijanima traži kruha preko pogače pa se biraju razne Bote, Nikoličiusi, Brance, Andersoni... I Dinamo je ovih dana prekrižio sve domaće kandidate i okrenuo se Burdissima, Bobićima, Amaralima.

Gotovo smo uvjereni da se i na Pampasu vode logikom “vidjela žaba gdje se konji potkivaju, pa i ona digla nogu”. I da Čohar i Sakalj pred sobom vrte CV-je raznih stranaca koji su nanjušili dobru priliku i PIN za klupski bankomat, baš kao što je nanjušio Jose Boto.

A pred nosom im je Ivo Vranješ, dijete Osijeka koji nosi taj gen s Drave u sebi. U Sloveniji im je Goran Boromisa koji za 200 tisuća eura pronađe igrača u drugoj ligi, stvori od njega reprezentativca i usput uzme sve trofeje s Olimpijom te igra proljeće u Europi. Nismo sigurni da bi Ivan Mance a priori odbacio opciju da se vrati u HNL. Osijek je idealno mjesto, nema tolikog pritiska i možda u njemu tinja želja za povratkom. Treba svakako probati. Uostalom, tu je i Marko Marić za kojeg smo čuli da visoko figurira u mislima čelnika Osijeka. Valjda je nešto naučio u Maksimiru...

U svakom slučaju, vrijeme je da i uprava kluba pokaže da je u stanju voditi Osijek i staviti ga na mjesto koje mu pripada, a to je vrh HNL-a. I da je vrijeme da se najbolji ljudi postave na prave pozicije. Jer, ovako će samo nastaviti voziti se u kružnom toku…