ŽELJKO VELA: Zašto Real ne igra bolje?

Nakon još jedne utakmice u kojoj Real Madrid nije pobijedio, mnogi su se zapitali zašto ekipa koja je u početnim utakmicama sezone izgledala kao neka mješavina impresivnog i nedodirljivog sada pobjeđuje teško i rijetko? Pa eto, možda baš zato. Povjerovali su da su impresivni i nedodirljivi, i što je još gore, da će to biti dovoljno da stvari dobro idu same od sebe.

Općenito, razlozi zbog kojih je Realov bodovni konto, ali i umjetnički dojam, kategoriju ispod očekivanog, mogu se tražiti u najmanje četiri sfere: ozljedama, manjku sreće, strateškim klupskim odlukama i pristupu. Krenimo redom. Ozljede i suspenzije nisu mazile Real, ali riječ je o ekipi koja ima roster „poduplan“ na svim mjestima. Možda jedino nema na desnom beku, ali bit će prije da je riječ o tome što bolesnog Carvajala mijenja javnosti nedovoljno zvučni Achraf Hakimi, nego zato što na toj poziciji nešto posebno pati igra španjolskog i europskog prvaka.

Manjak sreće može se ogledati u detaljima poput stativa ili minimalnih promašaja u nekim prijelomnim trenucima. Neki će pod nazivnik sreće ugurati i partije života protivničkih vratara, recimo Betisovog Adana, ili Benzeminu loptu koja pogađa u nogu padajućeg Llorisa u mat poziciji... Ali sreća je bitniji faktor ako ćemo gledati jednu utakmicu, jednu loptu, jedno njezino sretno ili nesretno odbijanje. U širem kontekstu utakmica, neozbiljno se pozivati na sreću. Ili da parafraziram onu popularnu: zašto nisu dali pet golova pa ne bi pričali o sreći?

Strateške odluke kluba i pristup, e to je već skliskiji teren. Sudeći prema onome što Real pokazuje u prvoj trećini sezone, prodaja Morate bila je teška pogreška. Jasno, nije lagano u svlačionici imati igrača koji je nezadovoljan i koji otkucava poput tempirane bombe, ali kad imate evidentnu krizu realizacije, morate se sjetiti nepodnošljive lakoće Moratinog zabijanja. Jeste li već naletjeli na podatak da Real ove sezone još nije postigao gol glavom? A prošle sezone dao ih je 40! Reklo bi se, kad u momčadi imate Ronalda, Benzemu i Balea, uz potporu Isca i Asensia, da se uopće ne kockate s manjkom rotacije u napadu. Ipak, nije uvijek sve kako izgleda, stvarnost nas nekad demantira.

No, i bez Morate, Real je u tri „Superkup“ utakmice protiv Uniteda i Barcelone izgledao vrhunski. I moguće je, čak bih rekao i vjerojatno, da je taj glatki početak zavarao svlačionicu. Jednako kao što je izgled i osjećaj posvemašnje nemoći u dva uvodna El Clasica upalio sve alarme u Barceloni koja igra maksimalno motivirano i ozbiljno, znajući da će „despacito“ pristup roditi probleme. Uostalom, Real je i lani početkom sezone u nekim utakmicama prosipao bodove, ali lani ih je podosta naokolo sijala i Barcelona. Sada je Barca na gotovo 100% i zato branitelj naslova zaostaje pet koraka.

Real nerijetko pati od tog slabijeg ulaska u utakmicu, ne samo ove sezone. Rezonirajući da je 90 minuta jako dugo razdoblje u kojem kvaliteta mora doći na svoje, prolaze minute u kojima je lopta spora, traži se atrakcija, šanse se troše bez stresa jer ionako će doći druge. I onda se, uz kombinaciju svega prije navedenoga dogode Betis, Levante ili Valencia. Pristup protiv Tottenhama bio je bolji, s njim bi Real slavio u sve tri utakmice u La Ligi koje nije dobio. Ali, ne možeš se zamjeriti lopti i očekivati da će te ona baš danas slušati jer si ti odlučio da ti je danas važno igrati dobro. Vratiti nivo kompaktnosti i, što bi Ćiro rekao, „galvanizacije ekipe“, vratiti ozbiljan pristup od prve minute, onakav kakav su pokazali prošle sezone nakon dramatičnog poraza od Barcelone na Bernabeu, najhitniji je Zidaneov zadatak.

(Foto: Action Images)