ŽELJKO VELA: Travanj iz pakla

Je li riječ samo o sreći, vjerojatnosti ili je urbani mit o "toplim i hladnim kuglicama" istinit.... što god bio razlog da su (pojedini) velikani prethodnih godina imali ugodniji ždrijeb u Ligi prvaka, taj fenomen u sezoni 16/17 više nije u funkciji. Ždrijeb četvrtfinala međusobno je spojio četiri glavna favorita za naslov prvaka Europe i podario nam tri finala u ovoj sezoni. Jer parovi Real - Bayern i Barcelona - Juventus dostojni su zadnje utakmice u Cardiffu, a u njoj će očito nastupiti neka druga kombinacija klubova. A tko zna, možda se usput dogodi još neki "finale prije finala"? Recimo u polufinalu.

Kuglice su se u petak zavrtjele u totalnoj inverziji sustava nositelja, koeficijenata ili kako god zvali te fore koje sudare najjačih odgađaju što je više moguće. Usput, pokazale su i drastičnu razliku između ligaškog sustava najesen, u kojem su favoriti zaštićeni poput ličkih medvjeda i nokaut faze koja je oličenje romantičnog kup sustava, a to je zapravo ono što publika želi, pa koliko god taj princip potirao komercijalne efekte natjecanja.

Prilično je logično da nitko od spomenutih velikana nije presretan ždrijebom. Da su mogli birati, izabrali bi nekog drugog i barem na papiru, lakšeg. No, sada više nema natrag i trebat će se u paklenom travnju uhvatiti u koštac s posljedicama nionskog ždrijeba. Četvrtfinale se igra u ritmu "tjedan za tjedan" pa je zapravo najvažniji dio priče klupska mikroforma u tih desetak dana, stanje s ozljedama, umorom i ostalim tričarijama koje je teško predvidjeti. No, odavno sam uvjeren da je okrutni sustav LP, po kojem je prvih osam utakmica raspršeno kroz pola godine, a onda četvrtfinale i polufinale zbijeno u luđačkih mjesec dana, glavni razlog što u ovih 25 godina nitko nije obranio naslov, pa zašto bi onda drugačije bilo sada?

Zidane, Luis Enrique, Ancelotti i Allegri bude se ovih dana u hladnom znoju jer ih iza reprezentativne pauze čeka "travanj iz pakla". Čeka ih neljudski ritam utakmica svako treći dan, od kojih je uvijek ona sljedeća važnija od prethodne. I tu će na naplatu doći "minuli rad", luksuz da se neka utakmica odradi manjim intenzitetom zbog toga što u konačnoj matematici još ima prostora za kiks.

Odmah da budemo jasni: Španjolci taj luksuz nemaju. U borbi prsa o prsa za naslov pobjednika Primere, Realu i Barceloni važan je svaki bod. A raspored je jednostavno užasan. Reala u 15 dana čeka monstruozan niz sačinjen od Atletica, Barcelone, dvostrukog sudara s Bayernom i gostovanje u Gijonu, čisto da ne bude dosadno. Barcelonin itinerer je tek neznatno lakši: Sevilla, Malaga i Sociedad, plus dvostruki Juventus i dakako El Clasico.

Juventus je na domaćem planu puno mirniji, zbog trenutačnih +8 ispred Rome i "cenera" viška ispred Napolija. U očima španjolskih giganata, Juventusov raspored izgleda poput maturalca. Osim Barcelone, "stara dama" ima Chievo, Pescaru, Genou i uzvrat kupa s Napolijem, gdje brani dva razlike iz prvog susreta. Bayern je praktično osigurao još jedan naslov u Bundesligi i jedina zamka je što oko termina Lige prvaka igra s Borussijom Dortmund i u prvenstvu i u kupu, a to nisu utakmice gdje se štediš. No, kako je i BVB još u igri i u Ligi prvaka, bit će zanimljivo gledati kako će se odvijati i ovi "unutarnjemački" dvoboji. Zapravo je jasno da je gotovo nemoguće išta predvidjeti, a to znači da smo na najvećem dobitku - mi. Gledatelji, konzumenti, navijači i krajnji korisnici. Jer ždrijeb koji se dogodio nudi nam spektakl, razlomljen u male porcije, čisto onako da duže traje i lakše se probavi.

A tko je gubitnik? Kao i mnogo puta do sada - Englezi. Od niza "top high class" klubova, među osam u Ligi prvaka probio se samo Leicester, branitelj domaćeg naslova, ali do jučer klub u teškoj borbi za opstanak u Premiershipu. Kao i svaki put kad Englezi dožive pomor u Ligi prvaka, krene priča o tome koliko su tamošnji klubovi na europskom planu zapravo žrtve vlastite lige. I argumenti su uvijek isti: manageri krive veliku fizičku potrošnju igrača koja dovodi do "burnouta" u trenutku kad se biju najvažnije bitke, a oponenti tog stava nude priču kako bi sudionici najbolje lige na svijetu trebali imati više standarde kvalitete i lakše podnositi nagomilan raspored.

Zamka se zapravo krije u prešutnom i olakom prihvaćanju stava da je Premiership najbolja liga na svijetu. Daljnja elaboracija ove teze je ipak materijal za neku sljedeću kolumnu. Ali, vrlo je upitno može li liga u kojoj ne igra nijedan od četiri glavna favorita za naslov ovogodišnjeg prvaka Europe biti najbolja? Najizjednačenija? DA. Najbolja za gledanje? Stvar osobne preferencije, ali za mene DA. Marketinški najbolje upakirana? Apsolutno DA. Premier liga je za njezine članove i za njezinu publiku najvažnija stvar na svijetu. Bez konkurencije. Europa je sekundarni cilj. Liga prvaka je zabava sredinom tjedna, da lakše prođe vrijeme od vikenda do vikenda. Vjerujte, nogometaše Chelsea, kad ove sezone postanu prvaci, nitko neće vući za rukav i pitati, zašto vi niste igrali u Europi?

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!