ŽELJKO VELA: Real prvak - Zidane bog

Dok čitate ove retke nogometaši i staff madridskog Reala lagano dolaze sebi od lude proslave na Cibelesu. To ne važi za najupornije navijače, oni su vjerojatno još u nokdaunu. Predugih pet godina Real je čekao naslov španjolskog prvaka, pa je i normalno da se proslava pretvorila u kolektivnu ekstazu. Da ne zaboravim poslije, velike čestitke Luki Modriću i Mateu Kovačiću na njihovim prvim naslovima prvaka izvan Hrvatske.

Zadnje kolo prošlo je bez drame jer je Real na La Rosaledi poveo već nakon 100 sekundi i uvelike raspršio neizvjesnost. Još je i Barcelona rezultatski zastranila u meču s Eibarom, a dok je uspjela preokrenuti, Madriđani su dovršili Malagu i čekao se samo zadnji zvižduk, formalni kraj prvenstva i početak proslave. Tih zadnjih deset minuta je i najnervoznijih 10 Zidaneovih minuta koje sam vidio ove sezone. Bilo je tijekom nje i puno težih trenutaka, trenutaka kad se gubilo i kad se brod ljuljao, Francuzovo „kameno lice“ uvijek postojano, skoro kao i frizura. No, kad je došao na nekoliko minuta od naslova, nije mogao dočekati da Ricardo De Burgos odsvira kraj, prije nego Malaga eventualno pogodi nekim zalutalim metkom, prije nego što se išta bespotrebno zakomplicira, samo neka završi njegova masterpiece prvenstvena sezona.

Zinedine Zidane je nesumnjivo jedan od najvećih nogometaša koji su ikada hodali zemljom. O nogometu zna sve, to i nije bilo sporno, problem je ponekad bio s pretankim živcima. Nikada neću prežaliti njegov „blackout“ protiv Materazzija... mislim da sam pred TV-om vikao „Ne, Zizou, nemoj, makni se...“. Nije poslušao, prešao je liniju koju nije smio i razbio bajku. No, za razliku od Zizoua igrača, Zizou trener iskazao je golemo umijeće balansiranja živcima i taštinama u kompliciranoj Realovoj svlačionici. Upravljao je njima bolje nego svojima desetak godina ranije.

Za razliku od Conteove doktrine koji je Premiership pokorio s udarnom grupom od 13-14 igrača, Zidane je praktično igrao s dvije momčadi. Ponekad pomiješanih figura, a ponekada praktično odvojenih u Real A i Real B. Dakako, Chelseajev i Realov kalendar jako su se razlikovali u broju utakmica, pa ni pristup nikako nije mogao biti isti. Ali, obojica su, na različite načine, postigli istu stvar: veliku koheziju grupe i pravila ponašanja iz kojih nema iskakanja. Zidaneova jučerašnja klupa (Morata, Kovačić, Asensio, James, Vazquez, Nacho) bila bi u prvih 11 u više od 90% klubova Petice, a opet, kad zabijaju Ronaldo i Benzema, oni s klupe skaču do neba, utrčavaju u teren i pobjednički stišću šake. Fenomenalni Isco, nakon tretmana „toplo – hladno“ i zasigurno manje minuta nego što je zavrijedio, izjavljuje da pošto-poto želi ostati u Realu i sljedećih sezona.

Nisu svi ti igrači odjednom poludjeli od navale altruizma. Jednostavno, svakom od njih trener je „ušao u glavu“, objasnio što od njega traži i treba, i našao mu najbolje mjesto u sustavu. Koliko je u psihološkom smislu Real dobro posložen, pokazuje reakcija nakon traumatičnog poraza u zadnjim sekundama madridskog El Clasica. Nakon toga budući je prvak dobio svih 6 prvenstvenih utakmica, od čega pet u hendikepu. A da bi to postigao, znao je veliki Zinedine biti mangup, ali i „praviti se lud“ kad je trebalo, ne vidjeti Ronaldovo šutanje bočice ili ne čuti pokoji neizbrušeni glagol kad je iz igre vadio svoju prvu zvijezdu. Svježina i lakoća kojom CR7 trpa u završnici sezone obojici su najveća nagrada, ali i objašnjenje. Psihološki tako dobro uštimana skupina poprilično je lagano držala tenziju i odbila sve pokušaje medijskog „specijalnog rata“, što je neizostavni dio španjolskog nogometnog folklora.

Zinedine Zidane je kao Realov igrač (uz ostalo) po jednom osvojio španjolsko prvenstvo i Ligu prvaka. Učinak iz pet sezona u dresu, izjednačio je za nepunu godinu i pol u odijelu. Prve subote u lipnju trener Zidane u prilici je povesti protiv igrača Zidanea i postati prvi Realov trener nakon gotovo šest desetljeća koji će u istoj sezoni pokoriti Španjolsku i Europu (Luis Carniglia, 1958.). I to protiv „svog“ Juventusa, u kojem je također odradio petoljetku prije preseljenja na Bernabeu. Već odbrojavamo dane do tog zanimljivog miksa emocija u Cardiffu.

(Foto: Action Images)