ŽELJKO VELA: Naglo probuđeni moral u Barceloni

Ova anegdota i danas je dio svakodnevne konverzacije u Dalmaciji. Kad god netko objašnjava zašto nešto nije uspio napraviti, pa usput prodaje priču da mu to zapravo i nije bilo važno, dovoljno je samo mu reći „nisu ni zrele“, i svi odmah znaju o čemu se radi. Palo mi je ovo na pamet kad sam naletio na izjavu sportskog direktora Barcelone Alberta Solera, njegov patetični vapaj o tome kamo ide današnje nogometno tržište, ludilo u kojem Barca, kao, ne želi sudjelovati. Nisu ni zrele.

S gospodinom Solerom se u osnovnoj tezi slažem. Svijet nogometnih transfera potpuno je poludio. Cijene nogometaša otišle su u visinu izvan svake pameti i ta priča će jednom puknuti, s posljedicama koje mi je sada teško pogađati. Ali, da nad tim zdvaja i nariče čovjek iz kluba koji je uvelike generirao tržišno ludilo, i još pritom navodno pokazuje neki „stav“, izdaje se za moralnu vertikalu… e to mi je već uvreda za zdrav razum.

Ovoljetno razbacivanje milijunima počelo je Neymarovim transferom iz Barcelone u PSG. Slažem se s onima koji tvrde da je Barca tu bila nemoćna jer su joj ruke bile vezane igračevom otkupnom klauzulom od 220 milijuna eura. Slažem se i s tezom da su u klubu mogli birati, vjerojatno ne bi Neymara pustili ni za 300 milijuna. Sve OK. Ali, kad nakon toga kupiš Dembelea za više od 100 milijuna (s bonusima moguće i blizu 150), kad nekoliko puta nudiš 120, 130, 150 milijuna za Coutinha, a ne uspiješ… e onda se braco poklopi ušima i šuti. Izgubio si pravo pričati o tome kamo ide današnje nogometno tržište jer i ti si njegov bitni dio.

Vjerojatno na sličan način razmišljaju i u drugim tradicionalno velikim klubovima koji su godinama bili neprikosnoveni na tržištu, no jedino je Barca bila dovoljno nesmotrena da s tim izađe u javnost. Razlog je pravdanje pred navijačima što transfer Coutinha nije uspio. Pa kad nismo uspjeli ispregovarati, sada ćemo reći da odjednom imamo stav. Ali nitko od tradicionalno najjačih klubova nije se bunio dok su na tržištu bili relativno neprikosnoveni. Sad je samo problem što City i PSG imaju veće pištolje nego prije. A i potežu brže. I zato je ovaj pokušaj moraliziranja gospodina Solera posve promašen. Zvuči iskreno kao da je npr. pokušao zavesti miss Brazila i odvesti je na romantično ljetovanje, a kad je dobio šamarčinu, pravda se da on ionako nikada ne bi prevario vlastitu ženu…

A selidba Coutinha iz grada Beatlesa u katalonsku prijestolnicu nije uspjela ponajviše zato što je Barca u krivo vrijeme pikirala krivog igrača. Liverpoolov problem već godinama je što ne može zadržati zvijezde, pa posljedično ne može ni dovesti velikane za top momčad. Liverpool može „pogoditi“ s igračima, kao što je uspio sa Suarezom ili rečenim Coutinhom, no image „nekoć velikog kluba“ nije mu dopuštao da dovede drugog, već gotovog Suareza, niti bi sada za imaginarni novac od Coutinha mogao dovesti Mbappea, Kanea, Allija ili Hazarda. Samo bi skuplje platio dostupne mu igrače jer bi cijeli svijet znao da imaju novca. I zato je vlasnik Liverpoola John W. Henry mudro i vrlo poslovno spustio rampu za ovaj posao. Coutinho je jedini igrač kojeg Liverpool ovoga ljeta nije smio prodati. Coutinhova prodaja (koja će se možda dogoditi već na zimu, ali u sasvim drugim okolnostima) bila bi novi udarac imageu „Redsa“, udarac kojeg ne bi mogli popraviti ni svi uprihođeni milijuni.

(Foto: Action Images)