ŽELJKO VELA: Koliko se trenerima teško prilagoditi na nove uvjete i novu okolinu?

Tomislav Ivić u trenerskoj je karijeri bio prvak u četiri države. Jugoslaviji, Nizozemskoj, Belgiji i Portugalu. Zapravo, četiri i pol, jer je djelomično vodio i Marseille šampionske sezone 1991/1992. Ernst Happel također je slavio u četiri ozbiljna europska domaća prvenstva, Giovanni Trappattoni isto. Od suvremenika, Jose Mourinho ima "prstenje" u Portugalu, Engleskoj, Italiji i Španjolskoj.

Ovaj uvod za sada izgleda kao šalabahter za neki pub kviz. Često se ostvarena dostignuća nabrojanih trenerskih institucija samo memoriraju kao fakt, podatak, potencijalni točan odgovor na pitanje za jackpot. A ja sam se, pogotovo gledajući kako Antonio Conte maršira prema naslovu na Otoku, i kako se Pep Guardiola u istom tom prvenstvu muči k'o Isus, ulovio kako sve češće razmišljam.... a koliko je to stvarno teško napraviti? Biti prvak u različitim nogometnim podnebljima, mentalitetima, sustavima natjecanja i nogometnim kulturama.

Obavimo odmah disclaimer: ovo nije tekst o tome tko je najbolji trener. Niti o tome komu je bilo lakše doći do pehara, komu je "gazda" investiranim milijunima eura kvalitetnije asfaltirao cestu prema naslovu? Ovo je razmišljanje o vrlini prilagodbe na nove uvjete i novu okolinu, a ta se odlika često ne vrednuje dovoljno.

Uspješno funkcionirati u različitim okruženjima vrlo je teško. Trener u Rusiji priprema momčad za 17 prvenstvenih utakmica, a nakon toga slijedi 3 mjeseca stanke. Napraviti "switch" na španjolsku ili pogotovo englesku ligu gdje se igra stalno, u praksi znači uvesti sasvim novi pristup. Nije slučajno da Jürgen Klopp konstantno izražava čuđenje i neslaganje s paklenim engleskim rasporedom oko Božića kad je on i u igračkoj i u trenerskoj karijeri u to doba uvijek bio slobodan. A Liverpoolovi rezultati u siječnju, bez obzira što u njima prste ima puno faktora, pokazuju i da Klopp nije u potpunosti ovladao novim uvjetima. 

Treneri u različitim sredinama moraju biti majstori prilagodbe jer puko presađivanje neće ići. Teško je mijenjati navike, bilo vlastite, bilo igračke ili uobičajeni način funkcioniranja kluba. Nesumnjivo veliki Pep Guardiola, bez obzira na ultra skupu momčad, još nije do kraja saživio s engleskom nogometnom realnošću. Vodeći Barcelonu i Bayern, u ligama gdje je jaz između vrha i dna velik, navikao je na određeni broj pobjeda koje će doći "po defaultu" i to s par golova razlike. U Premiershipu tako lagana nije nijedna jer to možda nije najbolja, ali je sasvim sigurno najizjednačenija od velikih liga. I tu mu se pristup "idemo svakome dati tri komada" već par puta vratio kao bumerang. Druga sezona bit će mu sigurno lakša.

Svi treneri s kojima sam o ovoj temi razgovarao kažu da je silno važan faktor - jezik. Zato ćete u biografijama mnogih trenerskih velikana pronaći da su se za posao u novoj zemlji pripremali učeći i jezik po nekoliko mjeseci. Olakotna okolnost je i osobno igračko iskustvo u nekoj zemlji. Prvi radni dan na Otoku sigurno je lakši Slavenu Biliću nego Walteru Mazzariju. Nogomet se danas globalizirao, što trenerima ide na ruku jer modeli postaju univerzalniji, ali oni i dalje moraju biti otvoreni za promjene.

Antonio Conte dobar je primjer. On nije želio naglo mijenjati sustav igre i igračke navike, ali su ga na to prisilili loši rezultati. Nakon što je u Chelsea unio "više Contea", momčad mu je proigrala. Uz to, on je i primjer pametno odabranog trenera za taj klub kojem baš odgovara talijanska trenerska ruka. Čvrsto otraga, pametno u sredini, a kapitalci u napadu već će nešto zabiti. Dakako, nije isto biti prvak s Chelseaom, Cityjem ili Leicesterom, no to je već druga tema.

I za kraj, Bayern je ovoga vikenda napravio korak od sedam milja prema naslovu prvaka. Iako mu momčad trenutačno ne igra bajno, Carlo Ancelotti na dobrom je putu da naslovima prvaka u Italiji, Engleskoj i Francuskoj pridoda i Bundesligaški. Šteta što nije uspio biti prvak i s Realom. Kompletirao bi naslove u "Petici", a povijest bi ga pamtila kao najvećeg od najvećih. Bez obzira što je uvijek jeo za stolom najbogatijih.

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!