E. GrgićBivši HNL-ovac u Izraelu: "Živimo blizu Libanona, bježimo u sigurnu sobu, a naša nas ambasada nije zvala pa smo morali mi njih"
Vrijeme Čitanja: 7min | uto. 03.03.26. | 15:39
Kako izgleda život profesionalnog sportaša u zemlji pogođenoj ratom, koliko su igrači i klubovi prilagodili svakodnevicu novonastaloj situaciji te razmišlja li o povratku u Hrvatsku — u razgovoru nam otkriva Karlo Bručić, koji se još uvijek nalazi u Izraelu
Dok se sigurnosna situacija na Bliskom istoku iz sata u sat pogoršava nakon razmjene napada između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana, svakodnevica milijuna ljudi pretvorila se u život između sirena za uzbunu i skloništa. Nakon što je iranski odgovor balističkim projektilima zahvatio i izraelski teritorij, zračni prostor je zatvoren, a sigurnosne mjere podignute na najvišu razinu. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova u stalnom je kontaktu s hrvatskim državljanima u regiji, dok dio njih pokušava pronaći način za izlazak iz kriznog područja.
Među hrvatskim državljanima koji se i dalje nalaze u zemlji zahvaćenoj sukobima je i nogometaš Bnei Sakhnina, Zagrepčanin Karlo Bručić, dijete Dinama, nekadašnji igrač Lokomotive i Varaždina. Razgovarali smo s njim o svakodnevici pod uzbunama, kontaktu s hrvatskim vlastima i mogućnosti povratka kući.
"Danas sam ja nazvao ambasadu pa sam razgovarao s jednim gospodinom koji mi se javio. Rekao mi je da danas ima let, ali kako im se nismo ranije javili, nismo stigli na taj let. Rekli su da im ostavimo podatke pa će nam se javiti ako bude nešto novo, odnosno ako hrvatska Vlada bude slala avione. Ako tako bude, vjerojatno ćemo ići doma, a ako ne, onda ćemo ostati ovdje u Izraelu."
.png.webp)
Kakva je sigurnosna situacija konkretno za vas?
"Ovdje je zadnjih dana malo problematičnije jer smo mi na sjeveru, u gradu koji je oko 20 do 30 kilometara od granice s Libanonom. Po noći su slali dronove i rakete, Hezbollah, pa ima više alarma nego inače. Bio sam i prošle godine ovdje kad je bio sukob s Libanonom. To je trajalo tri mjeseca i nije bilo ugodno, ali hvala Bogu tada nisam bio životno ugrožen", rekao je pa priznao da je ovo daleko inetnzivnija situacija.
"Da, čini se intenzivnije jer je sada uključeno puno više zemalja. Napadi idu do Dubaija, Katara, Bahreina, Kuvajta, pa čak i Saudijske Arabije. Zato se više piše o svemu. Ali Izrael je ovdje često u sukobima pa ljudima to nije ništa novo. Samo je sada medijski veće jer su se uključili Amerikanci, pa ima više napada, raketa i dronova."
Kako izgleda vaša svakodnevica posljednjih dana?
"Zadnjih nekoliko dana smo isključivo doma. Idem samo do dućana koji je ispod zgrade i do teretane odraditi trening, koliko stignem, sat vremena ako me alarm ne prekine. Ostatak vremena smo doma i čekamo da se situacija smiri. Ako je alarm, idemo u sigurnu sobu u stanu i tamo čekamo dok napad ne prođe. Postoje i klasična skloništa koja su sigurnija, ali sigurne sobe su dio stana. Zidovi su deblji i imaju čelik u sebi, možda 20–30 centimetara, uz čelična vrata. Preko prozora se povuče zaštita i to pruža sigurnost. Ako bi raketa pala direktno, mislim da to može samo ublažiti udar, ali ne može se sa stopostotnom sigurnošću reći da bi se preživjelo."
Bnei Sakhnina trenutno je na sredini tablice izraelske lige. Kakav je plan kada je nogomet u pitanju, razgovarate li s klubom o odlasku?
"Većina stranaca je otišla. Ja još nisam jer sam i prošle godine bio ovdje tijekom sukoba pa mi nije djelovalo toliko nesigurno. Sada, kako se situacija proširila i na Libanon, počeo sam gledati koje su mogućnosti. Što se lige tiče, do 12. ožujka sigurno neće biti treninga ni utakmica, a dalje ovisi o situaciji. Oni žele nastaviti ligu čim se smiri — bilo za par dana ili za mjesec — i odigrati zadnjih devet ili deset utakmica do kraja."
U Izraelu živite sa suprugom, a ugovor s klubom traje vam do ovog ljeta. Razmišljate li o odlasku iz Izraela nakon sezone?
"Nisam razmišljao. Ovdje mi je, uz Grčku, bilo najbolje u karijeri što se tiče života. Klima je odlična, sunce, sve je dobro osim tog ratnog dijela. Ima dva do tri alarma dnevno, ali osim toga život ide normalno. Ne mogu reći da se osjećam kao da sam u zatočeništvu. Na ulici ne vidiš veliki strah — život ide normalno, samo kad je alarm treba biti oprezan. Ljudi su navikli."
Jeste li očekivali bržu reakciju hrvatskih institucija?
"Iskreno, bilo mi je malo krivo kad sam vidio da su se drugim igračima njihove ambasade same javljale. Srbi i ostali rekli su mi da su im ambasade organizirale prijevoz. Mi smo očekivali da će se netko javiti jer se zna da smo ovdje. Danas sam ih ja kontaktirao pa smo sada u kontaktu i mislim da će biti sve u redu. Rekli su da trenutno nema organiziranog aviona, ali ako ga bude, vjerojatno ćemo ići kući. Ima nas još nekoliko. Dario Župarić je u Haifi i klub mu organizira odlazak u Eilat, bliže granici s Egiptom jer je tamo mirnije. Imamo još jednog dečka, Alena Tolića, koji igra u drugoj ligi u Herzliji, odnosno, u Tel Avivu. I oni imaju sastanke s klubom pa će vidjeti što dalje."
Podsjetimo, Karlo Bručić prve je nogometne korake napravio je u Dinamu. Seniorsku afirmaciju stekao je u Lokomotivi, gdje je nakon posudbi postao jedan od najvažnijih igrača kluba te i danas drži rekord po broju odigranih prvoligaških utakmica za zagrebački sastav — ukupno 124 nastupa HNL-u. S Lokomotivom je igrao i finale Hrvatskog kupa u sezoni 2012./2013., u kojem je postigao pogodak u uzvratnoj utakmici. Tijekom karijere bio je standardni član hrvatskih mlađih reprezentacija, nastupajući za sve uzraste od U15 do U21 selekcije, a prve reprezentativne minute upisao je još 2009. godine u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo do 17 godina. Nakon inozemnih epizoda, u Izraelu se u kontinuitetu sada smjestio već dvije godine, ali prema svemu sudeći, uskoro bi ga mogao napustiti.
Dodajmo i kako je Vlada RH apelirala danas oko podneva da se svi hrvatski državljani na ratom pogođenim područjima da kontaktiraju nadležna diplomatsko-konzularna predstavništva Republike Hrvatske.
