Bez očajavanja, molim

Niti je ogled protiv Slovenije bio realna slika snage ove reprezentacije koju vodi Josip Sesar, nit je to danas bio Novi Zeland. Istina je negdje između – jučer Slovenci nisu mogli pogodit ama baš ništa s vanjskih pozicija, dok smo danas natrčali na vruće šuterske ruke novozelandskih košarkaša.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

U redu, nismo danas bilo ni približno toliko dobri kao protiv Slovenije, ali i takvi smo imali prilike u nekoliko navrata prelomiti utakmicu u kojoj su nas igrača Pere Camerona slomili ritmom i trkom. A i tricama. Sesar je računao s tim da će mu glavne poluge – Ivica Zubac, Dario Šarić i Mario Hezonja ranije prelomiti utakmicu, držao ih je unutra možda i koju minutu predugo, a kada se raspetljavala sama završnica našim glavnim igračima je ponestalo goriva u rezervoaru. Pa više nisu zabijali one jedan na jedan situacija koju su dosta elegantno rješavali do tada.

Sesar: „Uspjeli su nam poremetiti ritam, ali ne vidim problem u ovom porazu“

Šarić: „Nemamo dovoljno talenta da igramo s pola gasa, pojela nas je nervoza“

Poraz kao opomena: Hrvatska poražena, ali ide u polufinale

Da, nismo bili dobri, ali nema potrebe za dramatikom, niti za vađenje almanaha u kojima su zapisane sve tragedije domaće košarke. I dalje smo prvi, s dosta realnim šansama da tako i ostane, pa ćemo u polufinalu po svoj prilici, izbjeći Grke.

Ovo protiv Novog Zelanda valja što prije zaboraviti i staviti naglasak na popravak onog što nije valjalo – u prvom redu obrana igre dva na dva. Zupca su brzi bekovi Novog Zelanda nanišanili u obrani i tu su uglavnom radili prednost. Nakon picka su ili rolali ili 'popali', a kada se na to nadoveže sjajna šuterska večer kakvu su nesumnjivo Novozelanđani prezentirali (iz igre su šutirali 17/33, za tri poena 13/30) plus manjak energije i koncentracije Hrvatske onda se ne treba pretjerano čuditi ovakvom ishodu. Sretnemo li se negdje na putu s Grcima, a voljeli bi da to bude najkasnije u finalu, tu više nećemo imati takvu fizičku nadmoć kakvu smo pod košem imali u ove dvije utakmice. Za to će trebati posegnuti za planom B.

Niti Sesarove rotacije nisu bile najsretnije u ovoj završnici susreta, jasno je bilo da nam nedostaje trke i agresije i da su se Novozelanđani spremili udvajati naše najbolje igrače. I u tome smo se pogubili. Šarić je odmarao manje od sedam minuta, Hezonja još manje, tek tri i pol u ovoj utakmici, i to niti 24 sata kasnije nakon pražnjenja protiv Slovenaca.

Novi Zeland je vidio svoju priliku i objeručke je zgrabio, pa se sada Slovenci moraju tresti. Ali to je ionako njihova muka.

Naša je da se dignemo nakon posrtaja, prihvatimo da nismo bili na potrebnoj razini i da na najbolji način pripremimo polufinale u subotu. S kim ćemo igrati, to ćemo tek kasnije doznati.

Kako god, ova Hrvatska ima glavu i rep, uloge su jasno podijeljene i nema vremena za očajavanje. Treba graditi na onoj utakmici protiv Slovenaca, podići se mentalno i ne dopustiti šlepanje. Kao što Šarić kaže:

„Nije ni poraz tolik loš da nas malo vrati da moramo biti ponizni i da moramo sto posto igrati svaki posjed, nemamo takav talent, moramo igrati sto posto timski. Ako nam paše šah košarka tako moramo i igrati“.

Idemo dalje, živi smo na ovom turniru, i sada treba nadograditi priču. Pobjedama.