Philadelphia u iščekivanju Hrvata: „Nema naše zastave? Donosimo svoju od 100 metara“

Nakon Toronta – tišina. Vojska navijača Vatrenih razlila se po New Yorku, a Philadelphia je u četvrtak bila bez kockaste vosjek navijača. Od samog centra pa do Rockyjevih stepenica – niti jedne kockice. Ni šal, ni kapa, ni majica. Ni za lijek.

Trebao nam je punih sva sata po jakom suncu da shvatimo da ipak nismo sami. Na vrhu stepenica, među turistima koji Rockyja snimaju kao da je papa, stoji – naš čovjek. Željko iz Županje. Došao u srijedu, ravno do Rockya, kao da ga je netko povukao magnetom.

„Pogledao sam film valjda stotinu puta“, priznaje, pa pogleda prema brončanom boksaču kao prema starom prijatelju. Ovo mu je prva utakmica u SAD‑u, ali ne i zadnja.

Alen Lesicki/Germanijak

„Došao sam i ostajem do kraja“, kaže.

O dojmovima ne rasipa riječi.
„Moglo je i bolje, ali šta ćemo. Navikli smo da se provlačimo“, slegne ramenima, kao da priča o još jednom produžetku koji ćemo dobiti na penale.

A grad oko nas priča neku svoju, ozbiljniju priču. Philadelphia nije bilo kakav kulisa‑grad između dva leta i jedne utakmice. To je posebna adresa u američkoj povijesti, grad u kojem je – kako vole reći – rođena Amerika. Tu se prvo rodila ideja da je dosta Londona i krune, a onda je početkom srpnja 1776. u zgradi koja se danas zove Independence Hall ta ideja pretvorena u – Deklaraciju o neovisnosti. Godinu dana kasnije u istim zidovima nacrtali su i potpisali Ustav Sjedinjenih Država, a neko je vrijeme Philadelphia bila i glavni grad novorođene sile.

Alen Lesicki/Germanijak

Ovdje su voljeli počinjati „prvi put“. Prva javna škola još 1689. Prva javna knjižnica 1731., iza koje stoji nitko drugi nego Benjamin Franklin. Prva bolnica sredinom 18. stoljeća. Prve burze, prva osiguravajuća društva, jedne od najstarijih likovnih akademija. Prve novine, prva banka. Čitava povijest u radnoj verziji, dok je ostatak kontinenta još učio potpisivati vlastito ime.

I onda, na toj pozadini Deklaracije, Ustava i prvih škola, stiže – nogomet. Na stadionu Lincoln Financial Field igra se Svjetsko prvenstvo. U četvrtak Curacao protiv Obale Bjelokosti, dva dana kasnije Hrvatska protiv Gane u utakmici koja život znači.. Ali za domaće, taj spektakl je tek jedna od stavki u kalendaru. Špica je – Dan nezavisnosti.

Benjamin Franklin 250 godina kasnije u društvu novinara Germanijak

Glavna pozornica bit će ispod Rockyjevih stepenica. Pjevat će Christina Aguilera, DJ pult, kažu, preuzet će Will Smith, lokalni dečko iz Phillyja. Barem smo tako razumjeli domaćine, dok su između gutljaja kave i zalogaja Philly cheesesteaka, koji je, uzgred rečeno, fantastičan, objašnjavali svoj raspored slavlja.

Na putu od gradske vijećnice prema parku Benjamina Franklina čeka još jedan simbolički test – ulica nad kojom vise zastave više od stotinu država. Mini svjetsko prvenstvo: od velesila do državica koje jedva stanu na globus. Gledaš gore – sve je tu. Čak i Slovenija. A Hrvatske – nema. Nigdje. Ni na horizontu, niti na mapi.

Ozbiljan minus za domaćine koji su uspjeli zaboraviti da će im upravo ta „nestala“ zemlja dovesti u grad dvadesetak tisuća ljudi, napuniti hotele, ulice i – barem se nadamo – tribine.

„OK, nisu stavili našu zastavu – zato ćemo mi donijeti svoju“, poručuju naši navijači, navikli da si u tuđini sami kreiraju svoju priču.

Nakon Dallasa i Toronta, Philadelphia će upoznati i našu stotinu metara dugu zastavu, onu istu koja se razvije preko pola ulice. Program kreće u petak u 17 sati u Cret Parku, u samom srcu grada. U 18.15 kreće povorka, policija će zatvoriti ulice, dozvole su sređene – samo još treba glasnice dovesti u radnu temperaturu.

Alen Lesicki/Germanijak

Reprezentacija neće stići spektakularno – avionom, uz salutiranje pilota – nego autobusom, kao da idu na još jedno HNL gostovanje. Polazak iz Alexandrije u 10 ujutro, dolazak oko 13 sati. Četiri sata kasnije trening, posljednja proba. Na pressici će izbornik, vjerojatno uz Ivana Perišića, pokušati reći mirnim glasom ono što svi znamo: utakmica s Ganom određuje sudbinu Vatrenih na ovom Mundijalu.

Philadelphia je već jednom gledala kako nastaje jedna država. Sada će, na jedan dan, gledati kako nastaje – još jedna hrvatska nogometna priča. Pitanje je samo hoćemo li se opet „provlačiti“, kako kaže Željko iz Županje, ili ćemo ovaj put kroz grad u kojem je rođena Amerika – proći u skladu sa svojim renomeom.