Henry otkrio tajnu španjolske dominacije: "Svi znaju svoju ulogu još od djetinjstva"
Vrijeme Čitanja: 2min | sri. 15.07.26. | 15:16
Francuska legenda na američkoj je televiziji prokomentirala ogled njegove reprezentacije s aktualnim europskim prvakom
Thierry Henry bio je član posljednje francuske reprezentacije koja je slavila nad Španjolskom na nekom velikom natjecanju, sad već daleke 2006. je bio u napadu tijekom pobjede od 3-1 u osmini finala njemačkog Mundijala. Sad je, pak, već neko vrijeme zaposlen kao stručni analitičar za američke televizije koje prenose najveća nogometna natjecanja, poput Lige prvaka, Europskog ili Svjetskog prvenstva, pa tako sad radi za Fox Sports. Dakako, i on je imao štošta toga za reći nakon blijedog poraza Francuske u polufinalu SP-a protiv Španjolaca (0-2), pritom se dotaknuo oba tabora.
„Španjolska reprezentacija rezultat je savršeno posložene vizije te iznimno uigranog i nesebičnog nogometnog stila. Njihov plasman u finale potpuno je zaslužen, a takav sustav izvrsno poznajem jer sam ga osjetio na vlastitoj koži, i to kroz igranje u dresu Barcelone, tako i u ulozi njihovog suparnika. Cijela se filozofija svodi na to da lopta mora neprestano kružiti i biti u pokretu. Svaki igrač strogo se drži svoje pozicije, ima maksimalno povjerenje u suigrače i kontinuirano održava dinamiku igre. Fascinantno je promatrati kako se španjolski reprezentativci u svakoj sekundi nude za dodavanje, uspješno razvlače suparničke linije i konstantno traže prazan prostor. U njihovoj igri nema statičnosti, nitko ne čeka loptu u mjestu, već svi sinkronizirano i kirurški precizno okupiraju upravo one zone koje u tom trenutku najviše štete protivniku”, otkrio je Henry, pa nastavio.
„Na prvi pogled zo izgleda nevjerojatno lako, zar ne? Vode 2-0 u polufinalu Svjetskog prvenstva, a loptu protiv moćne Francuske sakrivaju s takvom lakoćom kao da su sami na terenu. Ipak, to nipošto nije slučajnost, već sam temelj njihovog prepoznatljivog identiteta. Potpuno je nevažno je li u igri Alex Baena, Nico Williams ili bilo koje drugo ime, tko god istrči na travnjak, savršeno se uklapa u viziju. Riječ je o automatizmima koji se u Španjolskoj usađuju od najranije dobi. Svi oni točno znaju svoje uloge još od djetinjstva, doslovno od svoje devete godine. Imena na leđima se mijenjaju, ali sustav ostaje netaknut i svi ga drže u malom prstu. Ta prividna jednostavnost na terenu zapravo je produkt dugogodišnjeg, sustavnog i mukotrpnog rada iza kulisa”, zaključio je Henry u svojoj analizi španjolskog stroja.