T. NičotaBožja noga, točno 40 godina kasnije!
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 23.06.26. | 08:31
Leo Messi rodio se tek godinu dana kasnije, ali je četiri desetljeća poslije, na isti datum postavio novu granicu modernog nogometa
Kao da je sudbina htjela da tako ispadne. Da se dogodi baš na taj dan, baš 40 godina poslije, pa, baš i negdje približno u isto vrijeme. Te 1986., 22. lipnja Diego Maradona zauvijek je promijenio svjetski nogomet. Ona 'Božja ruka', zatim, četiri minute kasnije i onaj nevjerojatan gol. Padali su jedan za drugim Peter Beardsley, Steve Hodge, Peter Reid, Terry Butcher i Terry Fenwick, za kraj i Peter Shilton. Trenutak kad je legendarni meksički stadion Azteca prvo od čuda utihnuo, a onda potpuno proključao. Magični opus velikog majstora, 240 sekundi nogometa za vječnost. Prevarant ili čarobnjak, ili - oboje!? Taj prvi gol u kombinaciji s tim drugim, ta veličanstvena scena zamrznuta u sjećanjima svih onih koji su joj svjedočili, noć kad je 'Mali Zeleni' postao božanstvo. I ostao na tom nogometnom Olimpu.
Leo Messi rodio se tek godinu dana kasnije, skoro na isti dan. Malo je nedostajalo da na svijet dođe upravo na prvu godišnjicu tog 'božjeg dodira' na Azteci, 'zakasnio' je nekih 40-ak sati. I baš će sutra, eto, 24. lipnja proslaviti svoj 39. rođendan. Dva dana nakon što je na svoj način ispisao nogometnu povijest. Točno 40 godina nakon 'Božje ruke' svjedočili smo 'Božjoj nozi'. Mogli bismo to tako nazvati, jer Messi je uistinu napravio čudo. Nije zabio rukom kao veliki Diego, nije ovaj put niti nanizao pet igrača i golmana, nije s druge strane bila Engleska nego Austrija. K tome, promašio je i kazneni udarac i, možda, malo i pokvario to savršenstvo. Međutim, dva pogotka, pet u dvije utakmice, svih pet Argentininih njegovo su djelo. Uz onaj jedan poništeni protiv Alžira... Prije četiri godine odveo je Argentinu do svjetskog naslova i napokon napravio ono što je čitav život želio. Razveselio svoj narod, donio im ono što im je Diego donio te 1986. Konačno je, ako dotad nije, u očima Argentinaca postao najveći. Ili barem uz bok Najvećem.
A sad... Još četiri godine stariji, sa svim tim rekordima i dosezima iza sebe, u smiraj karijere, odlučio je ispisati još jedno poglavlje tog romana. Koji traje i traje. Prvi je gol na SP-u zabio još 2006., prije 20 godina, došao je sad do tih 18. I ne doima se kao netko tko misli stati. Dok Cristiano Ronaldo, njegov najveći nogometni konkurent, u Portugalu trpi kritike, navijači ga žele izvan momčadi, a on vidno frustriran maše rukama i nezadovoljno vrti glavom, Messi izgleda baš kao netko tko uživa. U još jednom remek-djelu, u još jednoj rapsodiji. Kao da je potpuno oslobođen pritiska, izvan svih okova, kao da ovaj turnir želi priuštiti - sebi. Za gušt. Narodu je donio ono što je 'morao', osvojio je sve što je mogao. Ostao je samo još taj jedan turnir, to Svjetsko prvenstvo kao svojevrsni oproštaj i hommage vlastitoj karijeri. Ostao je taj rekord, koji je srušio, ostala je još možda ta brojka 20, još dva gola, koja mu nisu daleko. I možda, na kraju te priče, još jedan naslov prvaka, ono što Diego četiri godine kasnije nije uspio, iako je došao na 'korak do'.
I teško da je slučajno. Baš na isti dan, 40 godina kasnije. Nije Meksiko, ali je Dallas, nije 'Božja ruka', ali jest 'Božja noga'. Ona Messijeva, koja crta još jednu nogometnu simfoniju, za zadnji naklon, vjerojatno. Taj 22. lipnja 1986., novim se plaštom ogrnuo 22. lipnja 2026. Leo za povijest, Leo kao iz najboljih dana. Svojevrsna posveta majstoru, genijalcu, koji odnekud odozgo to gleda i, sigurni smo, plješće. Da ga je netko pitao kako bi trebala izgledati 40. obljetnica tog posebnog, nezaboravnog dana, vjerujemo da bi poželio nešto slično. Messija na još jednom tronu, s uzdignutim rukama! I Argentinu u transu, Argentinu koja opet sanja...