Na završnici u Belgiji 1972., po mnogim mišljenjima imali su još moćniju momčad nego 1974. kad su osvojili svjetsku krunu. Na prva dva Europska prvenstva svojom voljom nisu igrali, s trećeg ih je istjerala Albanija, a onda su se u susjedstvu pojavili jako ljuti i jaki. Helmut Schön u međuvremenu će postati veliki čarobnjak nogometne igre. Iako je u reprezentaciju uvrstio 17 superzvijezda (vratari: Kleff i Mayer, obrana: Beckenbauer, Breitner, Höttges, Schwarzenbeck, Vogts; vezni red: Bonhof, U. Hönness, Köppel, Netzer, Wimmer; napad: Grabowski, Heynckes, Kremers i Gerd Müller), sve je funkcioniralo gotovo idealno. Bila je to strašna kombinacija igrača Bayerna i Borussije iz Mönchengladbacha, u ono vrijeme, uz Ajax, dva najbolja europska kluba.

U četvrtfinalu jedino iznenađenje predstavljala je Rumunjska (trijumfirala u skupini s Čehoslovačkom) i donekle Jugoslavija (prošla najtežu grupu s Nizozemskom i Istočnom Njemačkom), svi ostali bili su „planirani“.

Pancer divizija dočekala je revanš s Engleskom i to je bio apsolutni derbi doigravanja. Osveta Nijemaca za finale iz 1966. bila je surova i servirana je na Wembleyju, tamo gdje najviše boli. Günter Netzer odigrao je utakmicu života. Plavokosa bitanga maestralno je dirigirala igrom svoje momčadi. Bilo je 3-1 za Njemačku, a 15 dana kasnije u Berlinu 0-0. Belgija je izbacila Italiju, Mađarska Rumunjsku, a SSSR Jugoslaviju.

Ždrijeb za polufinale razdvojio je favorite, pa je domaćinu dodijelio Nijemce, a Mađarima 'vječne krvnike' Sovjete. S dva gola Gerda Müllera Panceri su prošli Belgijce i u finalu uništili SSSR – 3-0. Opet dva pogotka Müllera i jedan Hackija Wimmera. Sve to za manje od sat vremena. Do Španjolske 2012. nitko nikad nije dominantnije stigao do europskog trona...