I dok su se jedni raspadali, drugi su se ujedinjavali – službeni prvaci svijeta iz Italije Zapadni Nijemci, u Švedskoj će zaigrati pojačani braćom s istoka. „Njemačku više nitko neće moći pobijediti“, grmio je Franz Beckenbauer po padu Berlinskog zida, a onda se u međuvremenu lukavo povukao s mjesta izbornika kao prvak svijeta i sav pritisak svalio na pleća Bertija Vogtsa, promatrajući „veliko čudo“ u finalu iz udobne lože Ullevija. Da, pričuve iz Danske bez svog najboljeg igrača Michaela Laudrupa (zbog sukoba s izbornikom Nielsenom nije putovao na Euro) u borbi za trofej svladale su svjetske prvake. Čak je bilo i glatko. Bilo je 2-0.

Na stranu politika, ali apsolutni junak i čovjek po kome će se pamtiti Švedska 1992. bio je legendarni vezist Brøndbyja i danski reprezentativac Kim Vilfort. On se te godine suočavao sa strašnom obiteljskom tragedijom, pošto mu je kći bolovala od leukemije i bila na samrti. Nakon remija s Englezima i poraza od domaćina (eliminacija je bila izvjesna) otišao je kući kako bi sa sedmogodišnjom Line proveo njene posljednje dane. Ali njegovi suigrači u trećem su kolu iznenadili Francuze (2-1), Šveđani odigrali pošteno, dobili Engleze i Vilfort je odjurio natrag u Göteborg. U polufinalu protiv moćnih Nizozemaca tukao je četvrti 11-erac za Dansku i pogodio. Schmeichel je obranio šut Marca van Bastena i Nielsenova momčad prošla je u finale. A tamo Panzer divizija, snažni Elf: Effenberg, Sammer, Hässler, Klinsmann, Riedle, Völler, Brehme, Kohler, Möller... Jezivo! Dva dana uoči konačnog obračuna, Line je pozlilo. Kim se ponovo vratio kući. Kćerkica mu je, čim je došao, s bolničke postelje poručila da želi gledati tatu u finalu...

Prvi gol za Dance postigao je Jensen u 18. minuti. U 78. je visoki dečko s brojem 18 na dresu manirom najvećih driblera namagarčio Thomasa Helmera, opalio i – pogodio! Sve je gotovo, 2-0! Vilfort! Skakao je do oblaka! Nije bilo veće sreće...

Tri dana kasnije Kim Vilfort pokopao je sedmogodišnju kćer Line. Nije bilo veće tuge...