Moćan dojam na završni su turnir donijeli Česi, maksimalni u kvalifikacijama (10-0-0), kao i Španjolci s 42 postignuta gola, međutim, ni jedni ni drugi nisu igrali važniju ulogu u završnici. Vjerojatno i jači dojam predstavljao je plasman Engleske i Njemačke na samom turniru; dvije nogometne velesile eliminirane su u skupini s Portugalom i Rumunjskom. Tri lava su osvojila tri boda (pobjeda nad Nemačkom), a Elf jedan (remi s Rumunjima).

Francuze je do trona vodio maestralni Zinedine Zidane. U četvrtfinalu je postigao prelijep pogodak iz slobodnog udarca protiv Španjolske (2-1), a u polufinalu erotskim manirom Kreolske božice Joséphine Baker toliko izludio Portugalce da su na kraju, iz očaja, žudeći za onim što se smije samo s uživanjem gledati i nikako dotaknuti, presudili sami sebi. Bio je kazneni udarac, pa je ZiZou na svoj neodoljiv krešendo stavio i potpis.

Na drugoj strani kostura čuda je pravio Francesco Toldo. Nizozemci su svu municiju potrošili pucajući u SR Jugoslaviju (6-1), koji su se više doimali kao taoci s podignutim rukama nego spremni borci, te im je I(Talija) okrenula leđa u borbi za finale. Kad su se našli oči u oči s njim, na razdaljini od 11 metara, Toldo je začarao loše glumce – De Boera, Bosvelta i Stama.

I možda su u zadnjoj klapi izdominirali Wiltord (anulirao pogodak Delvecchija za Azzurre u trećoj minuti nadoknade!) i Trezeguet (pogodio za titulu u 103.), ali zna se tko je taj film režirao. Bijaše veličanstven, i nažalost, posljednji...

Brončana s Coupe du Mondea 1998. Hrvatska se nije plasirala u Belgiju i Nizozemsku jer je u odlučujućoj utakmici u Maksimiru odigrala 2-2 s tadašnjom SR Jugoslavijom, no ključni bodovi izgubljeni su u Skopju protiv Makedonaca (1-1).