Najbrutalniji bili su Španjolci. Nakon što je Nizozemska svladala Maltu 5-0, Furija je morala u posljednjem kolu istog rivala nadvisiti 11-0 kako bi imala bolju gol-razliku (obje momčadi po 13 bodova). Nije bilo 11-0, ali je bilo 11 razlike (12-1), što je Španjolsku odvelo na EP. Jugoslavija je nakon splitske drame na Poljudu i gola Ljubomira Radanovića i legendarnog Mladena Delića „Ljudi moji, je li to moguće, ludnica, tresu se tribine“ u kasnoj sudačkoj nadoknadi koja se tada nije tako zvala preskočila Wales za bod, osiguravši si tako put u Francusku, dok je Njemačka pogotkom u 79. minutu svladala Albaniju i izjednačila se na vrhu svoje skupine sa Sjevernom Irskom, ali je otišla dalje također zbog bolje gol-razlike. U posljednjem kolu plasman na završni turnir osigurao je i Portugal i to trijumfom iz kaznenog udarca protiv izravnog konkurenta SSSR-a, čime ga je preskočila na tablici.

Najveće razočaranje kvalifikacija bili su aktualni svjetski prvaci Talijani, budući da su u osam utakmica ostvarili samo jednu pobjedu i završili kao četvrti u skupini. Mini-senzaciju predstavljao je trijumf Danaca ispred Engleza...

Euro 1984 pamti se kao daleko najbolje organiziran dotad. Domaćin je imao sjajnu momčad koju je nosio takozvani „čarobni kvartet“. Srce te reprezentacije činili su u veznom redu Tigana, Fernandez, Giresse i Platini. Michel Platini je početkom osamdesetih bio daleko najbolji nogometaš Starog kontinenta...

Francuzi su bili iznimno motivirani nakon onog nevjerojatnog poraza u polufinalu Svjetskog prvenstva u Španjolskoj dvije godine ranije, kada su imali 3-1 u produžecima protiv Njemačke, ali su na kraju izvisili za finale. Dugo su patili, međutim, vratili su se još jači i spremni okruniti svoju fantastičnu generaciju. Francuska je skupinu prošla bez po' muke, trima pobjedama (Danska 1-0, Belgija 5-0, Jugoslavija Todora Veselinovića s kapetanom Velimirom Zajecom 3-2) uz šest golova Platinija. U skupini B Španjolska je u posljednjem kolu pobijedila Njemačku 1-0 i kao prva, uz Portugal, prošla u polufinale.

Dvoboj Francuska – Portugal smatra se jednim od najboljih u povijesti europskih prvenstava. Bilo je 1-1 nakon 90 minuta, Portugalci su prvi poveli u produžetku, ali domaćin je naučio lekciju od Panzera i sve primijenio na djelu tog dana u Marseilleu. U 114. minutu Domergue je izjednačio, a u 119. Michel Platini donio trijumf i plasman u finale – prvo u povijesti francuskog nogometa. Drugi polufinalni okršaj između Španjolaca i Danaca odlučen je nakon raspucavanja jedanaesteraca. Tragičar je bio Preben Elkjær Larsen, čovjek koji će sljedećeg ljeta Veroni donijeti senzacionalni naslov prvaka Italije...

Zbog onog što su napravili u kvalifikacijama Španjolci zaista nisu zaslužili drugu titulu, a za nju, ruku na srce, nisu ni imali nikakve šanse. Francuzi nisu samo igrali najlepršaviji nogomet te 1984., već su bili i vrlo praktični. Iskoristili su svoje šanse, spakirali dva komada iza leđa golmana Real Sociedada Luisa Arconade i napokon podigli trofej!

Michel Platini i dalje je nenadmašni rekorder po broju golova na jednom završnom turniru – postigao ih je devet tog ljeta. Na čelu s legendarnom „desetkom“ i čovjekom koji će prvi osvojiti tri Zlatne lopte u nizu (1982., 1983., 1984.), „čarobni kvadrat“ progutao je Europu.