Skupina A: Katarcima je već i jedna pobjeda poput naslova, Senegalci će teško bez Manea, Ekvador intrigira, a Oranje lovi četvrti finale

Ovo će biti prvi završni turnir za Katar, zemlju domaćina, čije će otvaranje protiv Ekvadora biti njihov debi na svjetskim prvenstvima. Cinici bi rekli, jedini način da vide Mundijal bio je da si ga – kupe.

Prolazak skupine u kojoj su favoriti bili Nizozemska, Senegal i Ekvador bio bi ravan čudu za selekciju španjolskog trenera Félixa Sáncheza, pa je vjerojatniji rasplet da Katarci ponove Južnoafrikance, dosad jedine domaćine Mundijala koji se nisu kvalificirali za drugi krug.

Očekuje se da će Nizozemska, nakon što je propustila Čempionat Mira 2018. i bila donekle revitalizirana nakon povratka Louisa van Gaala, biti prva u skupini, a potom će Oranje probati razbiti prokletstvo najviše izgubljenih finala od nacionalnih momčadi koje su bez svjetske titule – čak tri!

Ekvador će biti intrigantan za nas, europske gledatelje nakon što je u južnoameričkoj kvalifikacijskoj kampanji oborio vlastiti rekord postignutih golova (27) unatoč tome što je imao uvjerljivo najmlađi prosjek starosti početnih 11 (25 godina, 334 dana) od svojih kontinentalnih suparnika. Ekvador je bio treći veći dio iscrpljujućeg kvalifikacijske kampanje u CONMEBOL-u no i kao četvrti je izborio izravan plasman.

Senegal, pak, na SP stiže kao prvak Afrike, no bez ozlijeđenog Sadija Manéa u napadu teško će proći skupinu. Najmanje čemu se bio nadao je ponoviti uspjeh Nigerije, koja s istom titulom 2014. prošla skupinu na svjetskoj smotri, no odmah u osmini finala ispala od Francuske.

Najavu ostalih skupina pronađite OVDJE.

KATAR: ČEMU SE MOŽE NADATI DOMAĆIN KOJI JE IZGUBIO OD 'IZMIŠLJENE HRVATSKE', ALI JE POBIJEDIO INDIJU IGORA ŠTIMCA?

Kao što rekosmo, osim Južne Afrike 2010., svaka nacija domaćin SP-a uspjela je proći skupinu završnog turnira i plasirati se u nokaut fazu, ali ovo bi mogao biti težak zadatak za Katar. Kao domaćini, izbjegli su nužnost prolaska kroz kvalifikacije, iako su odigrali niz, nazovimo ih tako, visokoprofilnih prijateljskih utakmica i čak ušli na Gold Cup 2021. kao momčad s pozivnicom, izgubivši u polufinalu od Sjedinjenih Američkih Država (bez igrača iz MLS-a). No, izgubili su Katarci s desetoricom programiranih prvotimaca od „izmišljene hrvatske reprezentacije“ dva mjeseca prije početka Mundijala, 0:3 u Bečkom Novom Mestu; podsjećamo, strijelci za 'ad hoc' izabranike Roberta Jarnog bili su Tonio Teklić, Josip Mitrović i Sandro Kulenović.

Najveći uspjeh reprezentacije Katara je osvajanje Azijskog kupa 2019. sa sedam pobjeda, uključujući i one nad Južnom Korejom i Japanom, a zabili su na putu do tog laskavog trofeja 19 golova.

Dvije godine kasnije Katar je završio na trećem mjestu na Arapskom kupu kojem je bio domaćin, dok su zadnjih godina pozivani da se natječu na Copa America i Gold Cupu (kontinentalna prvenstva Južne i Sjeverne Amerike).

Katarci su ispali u prvoj fazi Copa Americe 2019. nakon što su završila na dnu skupine u kojoj su bili Paragvaj, Kolumbija i Argentina, ali su prošle godine stigli do polufinala Gold Cupa, na kraju ispali od SAD-a bez igrača iz MLS-a (0:1).

Kako je ulazak u finale ove zime bio zajamčen, Katar nije imao potrebe sudjelovati u kvalifikacijama. Umjesto toga, momčad Félixa Sáncheza bila je nenatjecateljski član skupine A u europskim kvalifikacijama, što znači da su igrali prijateljske utakmice kod kuće i u gostima protiv pet reprezentacija u skupini kako bi se pripremili za ovo prvenstvo. Izgubili su od Srbije (0:4, 0:4, Portugala 1:3, 0:3, s Republikom Irskom doma remizirali 1:1, a u gostima izgubili 0:4, da bi pobijedili doma Luksemburg 1:0 i Azerbajdžan 2:1, a u gostima protiv istih suparnika odigrali bez odluke 1:1 odnosno 2:2). Spomenimo i da su u lipnju 2021. nadvisili su sa 1:0 Indiju Igora Štimca.

Međutim, Katar je bio relativno neaktivan dok se pripremao za domaćinstvo SP-a, sa samo pet odigranih utakmica 2022. godine, ali igrali su i nekoliko „neslužbenih“ odnosno „hibridnih“ prijateljskih utakmica, pod potonje spada spomenuta s „izmišljenom Hrvatskom“.

Pozitivno je za njih što su izgubili samo jednu od tih službenih prijateljskih utakmica - 0:2 od drugog sudionika Mundijala, Kanade, u rujnu. Ali s druge strane, Katar ima samo jednu pobjedu u tih pet ogleda, i to još iz ožujka, kada su u Dohi nadvisili Bugarsku 2:1.

Ostale tri službene prijateljske utakmice bile su Čile (2:2), Jamajka (1:1) i Slovenija (0:0) - od kojih se niti jedna nije kvalificirala za finale - sve su remizirale u Dohi, ali prošli tjedan Katar je napokon pobijedio, Albaniju 1:0 u Marbelli, pa na svoje prvenstvo ipak dolazi s pozitivnim mislima.

Teško zabijaju golove, od pet pogodaka ove kalendarske godine samo je jedan igrač - Akram Afif - zabio više od jednom. Albaniji je prošlog četrvtka zabio Almoez Ali, uz Afifa najveća zvijezda momčadi.

REUTERS/Ibraheem Al Omari

Na papiru Nizozemska, Senegal i Ekvador izgledaju kao razina iznad Katara. Ne treba očekivati divlju i bučnu podršku Kataraca na utakmicama reprezentacije domaćina, nemaju tradiciju navijanja, što se jasno vidjelo na azijskim kvalifikacijama ili glamuroznim prijateljskim utakmicama. Uspiju li u ovoj skupini protiv nekoga ostati neporaženi, bit će to ogroman uspjeh, a eventualna pobjeda ravna čudu.

No, ne smije se podcijeniti činjenica da se katarska nogometna reprezentacija selekcionira za ovaj turnir od 2010. godine, kad je Kataru dodijeljeno domaćinstvo.

Vjerojatno nijedna momčad sudionica SP-a neće imati stariju momčad od Katara. Abdelkarim Hassan, Karim Boudiaf i Hassan Al-Haydos imaju više od 100 utakmica pod nacionalnim stijegom, a uskoro će im se u centurionskom klubu pridružiti Boualem Khoukhi i Abdulaziz Hatem. Također pomaže što je cijela momčad domaća, a velika većina igra za Al-Sadd ili Al-Duhail u Qatar Stars ligi.

U proteklih 12 godina reprezentacija se uzdigla sa 113. mjesta na Fifinoj ljestvici na čak 42. mjesto zahvaljujući ponajviše rezultatima u svojoj kontinentalnoj federaciji, uključujući spomenuti prvi naslov pobjednika Azijskog kupa u povijesti 2019. te kao gosti nastup u polufinalu CONCACAF Golden Cupa. Istaknimo i da je već spomenuti 26-godišnji napadač Almoez Ali osvojio je Zlatnu kopačku na oba turnira.

Katar protiv jačih od sebe pokazuje solidnu obrambenu organizaciju, a iskusnog vratara Saada Al Sheeba (32) doživljava se nacionalnim herojem jer se suočava s prosječno 15 udaraca na svoja vrata po utakmici.

Svaka nacija domaćin kroz povijest je ciljala na nokaut fazu, ali Katar bi se vjerojatno zadovoljio jednom pobjedom tijekom natjecanja u skupini.

Spomenimo i da zbog ozljede križnih ligamenata nema igrača Al-Duhaila, vezista Abdullaha Al-Ahraka (25).

Put do SP-a: Kvalificirani kao zemlja domaćin.

REUTERS/Ibraheem Al Omari/File Photo

Izbornik: Félix Sánchez (46)

Félix Sánchez Bas je 46-godišnjak koji je dobro upoznao Katar i njegove nogometaše. Španjolac je prvi put došao u Katar 2006. godine, pridruživši se Aspire akademiji. Tijekom godina bio je na izborničkim pozicijama s igračima do 19 i 23 godine prije nego što je preuzeo A-reprezentaciju 2017. Od tada je vodio momčad do osvajanja Azijskog kupa 2019. i trećeg mjesta na Arapskom kupu u prosincu 2021. Radio je sa selekcijama raznih dobnih skupina, a s mnogim igračima koji su prošli kroz njegove ruke ima prisan odnos.

"Bilo je to nevjerojatno putovanje za mene. Uvijek je lijepo vidjeti igrače koje ste upoznali kad su imali 11 ili 12 godina, a sada igraju u reprezentaciji. Dakle, znate, sav trud i svi treninzi, sviže žrtve, sve pobjede i porazi bili su vrijedni toga. Međutim, moraju nastaviti raditi i napredovati kako bismo se pokazali u najboljem svjetlu na SP-u“, kazao je ovaj Katalonac rodom iz Barcelone, koji je trenerski stasao u La Masiji, počevši još kao 21-godišnjak. S katarskom U19 reprezentacijom osvojio je Azijski U19 kup 2014., a 3. srpnja 2017. zamijenio Jorgea Fossatija na čelu seniorske momčadi, da bi u debiju 16. kolovoza pobijedio Andoru 1:0 u prijateljskoj utakmici na St George's Parku u Engleskoj.

Nije uspio u kvalifikacijama za SP 2018., ali jest do naslova na Azijskom kupu 2019., nakon što je pobijedio u sve tri utakmice u skupini i u nokaut fazi, uključujući 3:1 pobjedu nad Japanom u finalu; postigli su Katarci ​​19 pogodaka, a primili samo jednog. U svibnju te godine potpisao je novi ugovor, zaključno sa Svjetskim prvenstvom 2022.

Podsjećamo, Katar je bio gost na Copa América 2019. u Brazilu, gdje je ispao u skupini, potom na Kupu Arapskog zaljeva na domaćem terenu stigao do polufinala, a također kao gost na već spomenutom CONCACAF Gold Cupu 2021. u SAD-u ispao u polufinalu od domaćina. Na kraju prošle godine Katarci su stigli do polufinala inauguralnog FIFA Arapskog kupa na domaćem terenu, završivši na trećem mjestu.

Sánchez najčešće postavlja svoju momčad u formaciju 3-5-2, točnije, 5-3-2, pa Katarce u takvoj taktičkoj postavci treba očekivati i u skupini A.

Petar Stojanović i Akram Afif. REUTERS/Ibraheem Al Omari

Ključni igrač: Akram Afif (25)

Vjerojatno će vrlo malo članova katarske momčadi biti prepoznatljivo europskoj publici s obzirom da igraju isključivo u domaćoj ligi svoje, ali ako jedan igrač ima priliku probiti se u svijest ljudi, onda je to Akram Afif.

Ovaj 25-godišnji lukavi krilni igrač nije stranac u europskom nogometu jer je proveo neko vrijeme s brojnim klubovima na kontinentu, uključujući Sevillu i Villarreal. Iako Afif nije uspio ostaviti zapažen trag ni u jednom klubu, on ipak ima iskustva u La Ligi kroz vrijeme koje je proveo u Sporting Gijonu, a skupio je i više od 40 puta za belgijski KAS Eupen.

Vratio se u Katar gdje je uspio zasjati, pomoći Al-Saddu da uzastopno osvoji ligaške naslove uz učinak od 62 gola i 53 asistencije u samo 77 utakmica u prvoj katarskoj ligi.

Afifov golgeterski rekord nije baš tako impresivan u reprezentaciji, gdje često igra kao drugi napadač, ali još uvijek ima respektabilna 24 gola u 83 utakmice za svoju zemlju.

Jedan od tih golova došao je u 3:1 pobjedi protiv Japana u finalu Azijskog kupa prije tri godine, kada je Afif također upisao dvije asistencije. Zvijezda Al-Sadda također je zabio svoju zemlju na Arapskom kupu i Gold Cupu, te je odigrao sve minute katarske kampanje na Copa Americi.

Vrlo jednostavno, Afif je jedan od katarskih igrača na kojega će se motriti kad god katarska reprezentacija izađe na teren. Drugi je Ali.

REUTERS/Ibraheem Al Omari

Mlada nada: Tarek Salman (25)

U ovom slučaju riječ „mlada“ ne treba shvaćati doslovce, ali u reprezentaciji u kojoj prevladavaju 30-godišnjaci uspjeh je za 25-godišnjaka da bude zapovjednik obrane, srednji branič kojem nije bez razloga dan dres s brojem 5. Kao 11-godišnjak je došao u Aspire akademiju, a bio je i na nogometnom školovanju u Deportivo Alavesu te Real Sociedadu. Seniorsku karijeru započeo je kao 19-godišnjak u Leonesi, a godinu kasije posuđen je trećeligašu Atlético Astorgi. Potom ga je Leonesa posuđivala Al-Saddu, a 2019. je transferiran u isti klub iz Dohe, s kojim je u međuvremenu osvojio tri prvenstva Katara. Visok je 179 centimetara i najveća vrlina mu je čitanje igre te mirnoća s loptom. Može ga se koristiti i u vezi kao 'šesticu' kad se prijeđe na obranu s četvoricom.

Očekivanih 11 (5-3-2):

Katarskih 26 za SP

Vratari: Saad Al Sheeb (Al Sadd), Mishaal Barshim (Al Sadd), Youssef Hassan (Al-Gharafa)

Braniči: Pedro Miguel (ili Ró-Ró) (Al-Sadd), Abdul Karim Hassan (Al-Sadd), Tariq Salman (Al-Sadd), Musab Khader (Al-Sadd), Hammam Al-Amin (Al-Gharafa), Bassam Al-Rawi (Al-Duhail), Boualem Khoukhi (Al-Sadd), Jassem Jaber (Al-Arabi)

Vezisti: Abdulaziz Hatem (Al-Rayyan), Muhammad Waad (Al Sadd), Ali Asad (Al Sadd), Salem Al Hajri (Al Sadd), Karim Boudiaf (Al-Duhail), Asim Madbo (Al-Duhail), Mustafa Tariq Mishaal (Al Sadd)

Napadači: Akram Afif (Al Sadd), Ahmed Alaa (Al-Gharafa), Muhammad Muntari (Al-Duhail), Hassan Al Haidos (Al Sadd), Ismail Muhammad (Al-Duhail), Khaled Munir (Al-Wakra), Al-Moez Ali (Al-Duhail), Nayef Al-Hadrami (Al-Rayyan)

Što kaže Germania, a što Germanijak?

Germania Sport kladionica daje tečaj 300 da će domaćin SP-a osvojiti naslov, ali to nije najveći tečaj na nekog nevjerojatnog prvaka: Saudijska Arabija i Kostarika su prema Germaniji najmanje vjerojatni prvaci (tečaj 750), dočim je na Iran tečaj 600.

Prema Germaniji najveći izgledi su da će se Katar oprostiti od Eura u skupini i to se plaća tečajem 1,15, da će biti posljednji u skupini tečaj je 1,50, a da će proći skupinu 6,0. Pobjednik skupine? 15,0.

Bit će ravno čudu osvoje li uopće neki bod, najbolje prigode imat će u prva dva kola, protiv Ekvadora kad će se predstaviti sviejtu te potom protiv Senagala koji neće imati Manea. Protiv Nizozemaca u trećem kolu šanse su im samo simbolične. Teško će izbjeći posljednje mjesto u skupini.

Prognoza: Četvrto mjesto u skupini

Raspored:

20. studenoga

Al Bayt Stadium, Al Khor: Katar – Ekvador (17.00)

25. studenoga

Al Thumama Stadium, AL Thumama: Katar – Senegal (14.00)

29. studenoga

Al Bayt Stadium, Al Khor: Nizozemska – Katar (16.00)

EKVADOR: MLADENAČKA NEUSTRAŠIVOST POD VODSTVOM ISKUSNOG ARGENTINSKOG TRENERA KAO ZALOG MOGUĆEG IZNENAĐENJA

Kontroverze su okruživale mjesto Ekvadora uoči njihovog četvrtog nastupa na SP-ima nakon što je FIFA odbacila 11-satnu tvrdnju o nepodobnosti protiv braniča Byrona Castilla.

U rujnu je još uvijek bilo nejasno hoće li se La Tri natjecati na ovogodišnjem turniru nakon što su nogometni savezi Čilea i Perua uložili žalbe na prvotnu odluku FIFA-e od lipnju kojom se desni bek smatra podobnim igrati za ekvadorsku nacionalnu vrstu.

Nogometni savez Čilea (FFC) tvrdio je da je Castillo (23) Kolumbijac i da je koristio lažni rodni list da se registrira kao Ekvadorac. Međutim, FIFA-ino povjerenstvo za žalbe na kraju je odlučilo da Castillo ispunjava uvjete za Ekvador. Odbijena je i čileanska žalba CAS-u.

"Ovo je mračan dan za nogomet i za vjerodostojnost sustava", rekao je Jorge Yunge, glavni tajnik FFC-a.

Castillo je igrao u osam od 18 ekvadorskih kvalifikacijskih utakmica, u ogledima u kojima su osvojili 14 od svojih 26 bodova i stigli do Katara. Izgubili su samo jednom kod kuće u impresivnoj kvalifikacijskoj kampanji u kojoj su pobijedili Urugvaj 4:2, porazili Kolumbiju sa 6:1, uzeli četiri boda od Čilea i remizirali s Brazilom i Argentinom (po 1:1) doma na putu do četvrtog mjesta u južnoameričkom dijelu kvalifikacija.

Međutim, Byron Castillo se ozlijedio prije samo nekoliko dana u prijateljskoj utakmici protiv Iraka. Njegovo mjesto u momčadi popunio je William Pacho, ali na mjesto desnog beka upast će navijačima Dinama poznati Angelo Precidao iz Genka .

Castillo u akciji protiv Čilea. REUTERS/Marcelo Hernandez

Prošlo je 16 godina otkako je Ekvador jedini put nastupio u nokaut-rundi nakon što nisu uspjeli proći grupnu fazu natjecanja na svom prethodnom Svjetskom prvenstvu, 2014. Cijeli svijetu će ih gledati kada se suprotstave Kataru u prvoj utakmici, ali ne treba nagrada za pogađanje za koga će navijati Čileanci...

Nevjerojatan domaći rekord Ekvadora u kvalifikacijama doveo ih je do Katara, ali život na gostovanjima bio je teži i morat će to riješiti ove zime ako žele proći grupnu fazu s Nizozemskom, Senegalom i domaćinom.

Impresivna domaća forma La Tri djelomično je rezultat igranja utakmica na stadionu Rodrigo Paz Delgado koji se nalazi u Quitu, drugom najvišem glavnom gradu na svijetu.

Budući da se nalazi na 2850 metara iznad mora, visina može suparničkim momčadima doslovce uzrokovati glavobolje razrijeđenim zrakom, što znači da manje kisika dopire do pluća igrača.

Nasuprot tome, Katar je jedna od najnižih zemalja na svijetu s prosječnom nadmorskom visinom od samo 28 metara. Ekvadorci će se tako, eto, na završnom turniru SP-a doslovce - vratiti na zemlju.

Njihova je momčad druga najmlađa na turniru iza SAD-a, ali 21-godišnji krilni napadač Real Valladolida Gonzalo Plata ima i te kako potencijala igrati za svoju zemlju na najvećoj pozornici zajedno s vršnjacima, Moisésom Caicedom iz Brightona i Pierom Hincapiéom iz Bayer Leverkusena.

Piero Hincapie u akciji. REUTERS/Thilo Schmuelgen

Ekvador je stvarno šokirao cijelu Južnu Ameriku zahvaljujući svom ubrzanom razvoju na svakoj poziciji u momčadi i u njihovoj brzoj igri koja se temelji na posjedu lopte, razvijajući nove zvijezde poput Moisésa Caiceda, Williama Pacha, Piera Hincapiéa, Angela Preciada, Pervisa Estupiñána i drugih koji dolaze.

Zahvaljujući velikom trudu koji momčad ulaže kako bi nastavila razvijati svoj stil igre, prilagođavajući se modernim idejama, fokusirajući se više na individualni i tehnički razvoj mladih igrača iz sustava klupskih akademija, Ekvador se pretvorio u stvarno zanimljivu nogometnu naciju u usponu — uglavnom s mladim igračima koji izlaze iz omladinske škole Independientea del Valle.

Neki od primjera već su spomenuti kao Caicedo, Pacho, Preciado i Hincapié, ali njeni su izdanci i Alan Franco i Gonzalo Plata. Na listi od 26 igrača nije bilo mjesta za Leonarda Campanu iz Inter Miamija i veznjaka Independientea Juniora Sornozu.

Neće biti lako nikome slomiti Ekvador s bivšim trenerom Boca Juniorsa Gustavom Alfarom na klupi, koji svoju momčad postavlja u prvom redu defenzivno. Međutim, ključno je za njih da uzmu tri boda u prvoj utakmici protiv Katara, prije nego se suoče s Nizozemskom i Senegalom.

Put do SP-a

Put do kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. bio je pun teških nogometnih bitaka; dobili su sedam utakmica, pet remizirali i šest izgubili, postigavši ​​treći najveći broj golova (27), a bili su treći i po broju primljenih pogodaka (19). Doživjeli su samo jedan domaći poraz, protiv Perua (1:2), i uživali u nekim nevjerojatnim trijumfima na svom terenu, poput 4:2 protiv Urugvaja i čak 6:1 protiv Kolumbije. Ekvador je na kraju završio na četvrtom mjestu u kvalifikacijskoj skupini CONMEBOL-a i kvalificirao se za završni turnir iza vodećeg Brazila, drugoplasirane Argentine (kod kuće po 1:1) i trećeg Urugvaja. Petoplasirani Peru je morao u dodatne međukontinentalne kvalifikacije.

Izbornik: Gustavo Alfaro (60)

Ekvadorce je do četvrtog mjesta u kvalifikaciama te četvrtfinala na Copa Americi doveo argentinski trener Gustavo Alfaro, ponovno izgradivši od Ekvadora jednu od najjačih i najperspektivnijih momčadi na kontinentu.

Ekvador pod Alfarovim vodstvom ima momčad koju karakterizira mladenačka neustrašivost, dok nadarenost igrača daje nadu da se kvalificira dalje barem kao drugi u svojoj skupini, a možda i bude jedno od otkrića SP-a 2022. Automatiziran je sustav igre koji funkcionira među kadrom u kojem se traži ravnoteža između iskustva i mladenačkog intenziteta, kao i sjajna filozofija glavnog trenera Alfara, što La Tricolor čini jednom od momčadi koju treba pažljivo pratiti tijekom SP-a.

Alfaro je imao kratku karijeru nogometaša, bio je kapetan Atlético de Rafaela, s kojim je 1989. izborio promociju u argentinsku Primera División. Povukao se iz nogometa 1992. kako bi se usredotočio na svoju trenersku karijeru. Osvojio je svoj prvi naslov prvaka s Arsenal de Sarandíjem u Clausuri 2012, a pet godina ranije s istim klubom iz šireg područja Buenos Airesa Copa Sudamericanu.

Ukupno je vodio 13 argentinskih klubova, a vrhunac karijere dogodio mu se nakon što je 2. siječnja 2019. godine imenovan trenerom Boca Juniorsa, a službeno je debitirao 27. siječnja, remiziravši 1:1 protiv Newell's Old Boysa u Superligi. U tom prvenstvu je na kraju završio treći, no osvojio je argentinski Superkup iz 2018. pobijedivši na 11-erce Rosario Central. U lipnju iste godine izgubio je 0:2 protiv Club Tigrea u finalu Superliga kupa 2019. u Córdobi. U sljedećoj sezoni osvojio je s Bocom Superligu, a tijekom pandemije, krajem kolovoza 2020., prihvatio je položaj izbornika Ekvadoraca, naslijedivši Jordija Cruyffa.

REUTERS/Edgard Garrido/File Photo

Ključni igrač: Enner Valencia (32)

Ekvadorske nade da će probiti obrane Katara, Senegala i Nizozemske i doći do nokaut faze počivat će na ramenima njihovog najboljeg strijelca svih vremena. Enner Valencia se diči sa 35 golova u 74 nastupa za svoju zemlju, što je puno bolji rezultat od 10 u 68 koje je postigao tijekom dvogodišnjeg boravka u West Hamu.

Taj potez Čekićara došao je u ljeto 2014. nakon Svjetskog prvenstva u Brazilu na kojem je Valencia postigla sva tri pogotka Ekvadora u grupnoj fazi kad su ispali s četiri osvojena boda.

Od njegovog zaboravljenog preseljenja u Istočni London, Valencia je 118 puta igrao za meksički klub Tigres UANL, postigavši ​​34 gola, prije nego što je potpisao za Fenerbahce, gdje je bio plodniji s 34 pogotka u 79 nastupa.

Zabio je još četiri u kvalifikacijskoj kampanji Ekvadora kako bi iznudio ono što bi moglo biti njegovo posljednje Svjetsko prvenstvo - i njegov možebitni labuđi pjev.

REUTERS/Alberto Valdes/File Photo

Mlada nada: Moisés Caicedo (21)

Proučavajući momčad Gustava Alfara, liniju po liniju i poziciju po poziciju, ubrzo smo izabrali Moisésa Caiceda (21) kao mladu nadu, iako bismo ga mogli postaviti i za ključnog igrača.

Ne samo zato što igra na najvišoj razini u engleskoj Premier ligi (za Brighton, kojeg je do rujna vodio današnji trener Chelseaja Graham Potter, njegov veliki štovatelj), već i zbog načina na koji doprinosi ekvadorskoj reprezentaciji. Njegov intenzivan obrambeni profil pomaže momčadi da bude agresivna koliko želi, jer on može osigurati čvrstinu iza prve linije presinga, kao i svoje pozicioniranje i taktičku inteligenciju kada zatvara linije za pragmatičniji način obrane.

U fazi napada, Moisés ostaje još jedan vitalni igrač za svoju nacionalnu momčad zahvaljujući sjajnim potezima nakon osvojene lopte, ali i svojoj agresivnosti, moći da dođe do šesnaesterca ili postigne pogodak iz daljine. Što se tiče igre prema naprijed i kontrole posjeda, i tu je izvanredan, zna čuvati loptu u skučenim prostorima zahvaljujući svojim tehničkim sposobnostima i pametnoj suradnji s igračima koji su slabiji na lopti.

Uglavnom, vidjet će se čim natjecanje počne da nije slučajno skupio 20 nastupa za reprezentaciju prije svog 21. rođendana...

REUTERS/Violeta Santos Moura

Još jedan mladi igrač na kojeg treba obratiti pozornost je Gonzalo Plata (22). Ljevak koji igra na desnom krilu kojem je kao i većini mladih igrača iz tog podneblja faza defenzive slabija strana. Debitirao je za reprezentaciju kao 19-godišnjak protiv Perua, dosad skupio 29 nastupa, zabivši pet pogodaka, prethodno 18 (3) za U20 selekciju. Prvo europsko klupsko iskustvo bio mu je lisabonski Sporting, u kojem je bio napadač u rotaciji, no osvojio je dvostruku krunu 2021., da bi sljedeću sezonu proveo na posudbi u Real Valladolidu, koji ga je ljetos otkupio za 3 milijuna eura.

Očekivana formacija (4-3-3):

Ekvadorskih 26 za SP

Vratari: Alexander Domínguez (LDU Quito), Hernán Galíndez (Aucas), Moises Ramirez (Independiente del Valle)

Braniči: Angelo Preciado (Genk), Pervis Estupiñán (Brighton & Hove Albion), Diego Palacios (Los Angeles FC), Pierro Hincapié (Bayer Leverkusen), Jackson Porozo (Troyes), Robert Arboleda (Sao Paulo), Xavier Arreaga (Seattle Sounders), Felix Torres (Santos Laguna), William Pacho (Antwerp) 

Veznjaci: Carlos Gruezo (FC Augsburg), Jhegson Méndez (Los Angeles FC), José Cifuentes (Los Angeles FC), Alan Franco (Talleres), Moisés Caicedo (Brighton & Hove Albion), Ángel Mena (León), Ayrton Preciado (Santos Laguna) , Gonzalo Plata (Real Valladolid), Romario Ibarra (Pachuca), Jeremy Sarmiento (Brighton & Hove Albion) 

Napadači: Enner Valencia (Fenerbahce), Michael Estrada (Cruz Azul), Djorkaeff Reasco (Newwell’s Old Boys), Kevin Rodríguez (Imbabura)

Što kaže Germania, a što Germanijak?

Na ekvadorsko osvajanje naslova tečaj je 200, da neće proći skupinu 1,65, a da hoće 2.00, dok se ispadanje u osmini finala 'nagrađuje' tečajem 3,00, u četvrtfinalu 7,50, u polufinalu 20,0.

Ekvador, nakon što je propustio planetarni događaj 2018., neće se bojati Katara na dan otvaranja Mundijala 20. studenog ove godine, te bi se trebao boriti sa Senegalom za drugo mjesto. Nije nemoguće da iznenadi Nizozemsku u drugom kolu, no ekvadorska karakteristična odlučnost u konačnici će biti previše za Afrikance u odlučujućoj, trećoj utakmici skupine, poglavito budu li suparnici bez Manea. Obje zemlje imaju vrlo brze i tehničke igrače na lopti, ali bolja ekvadorska obrana će presuditi.

Prognoza: osmina finala

Raspored:

20. studenoga

Al Bayt Stadium, Al Khor: Katar – Ekvador (17.00)

25. studenoga

Khalifa International Stadium, Doha: Nizozemska - Ekvador (17.00)

29. studenoga

Khalifa International Stadium, Doha: Ekvador - Senegal (16.00)

SENEGAL: ZAPADNOAFRIČKI LAVOVI NIKAD NE PRIZNAJU PORAZ, PA SE NEĆE PREDATI NI BEZ SVOGA NAJBOLJEG IGRAČA

Senegal je prošao grupnu fazu kvalifikacija Afričke udruge nogometnih saveza (CAF) za Svjetsko prvenstvo zauzevši vrh svoje skupine bez poraza da bi u ožujku 2022. osigurao put u Katar nadvisivši u dvije utakmice doigravanja Egipat, istu momčad koju su Senegalci pobijedili na jedanaesterce mjesec dana ranije osvojivši Afrički kup nacija.

U oba je navrata Sadio Mané zabio je pobjednički jedanaesterac u nervoznim raspucavanjima, drugi put poslavši momčad Alioua Cisséa na njeno tek treće Svjetsko prvenstvo, gdje će nastojati barem izjednačiti svoj nezaboravni četvrtfinale iz 2002, kad su na startu senzacionalno nokautirali tadašnje branitelje naslova Francuze i nastavili briljirati.

Lavovi Terange htjeli su stići na turnir uvjereni da će proći grupnu fazu nakon što su konačno bili okrunjeni prvacima Afrike početkom ove godine, a jednom kada uđu u nokaut-fazu natjecanja, smatrali su, niti jedna zemlja suparnica neće se veseliti susretu s njima. Međutim, nije Senegal ista momčad sa ili bez Sadija Manéa. Ozljeda potkoljenice napadača Bayerna zahtijeva liječenje do početka prosinca, a bez najboljeg igrača, strijelca i vođe teško je očekivati da će se osvojiti barem drugo mjesto u skupini, no nije to ni nemoguća misija.

Na prvi pogled, ne bi se trebali bojati nikog u skupini A, jer im igrački kadar izgleda snažno, s dobrim iskustvom koje tvori kralježnicu momčadi od Chelseajevog dvojca, vratara Edouarda Mendyja do kapetana Kalidoua Koulibalyja, preko Evertonovog Idrissa Gueyea u sredini terena do Watfordovog Ismaïle Sarra u napadu.

REUTERS/Mohamed Abd El Ghany

Na stranu Mané, koji je globalno prepoznatljiva zvijezda, no Cissé je u ovu skupinu igrača ugradio pravi timski duh i stav „nikad ne priznaj smrt“ (čitaj: poraz), što se vidi u njihove dvije pobjede nad Egiptom u raspucavanju s bijele točke. Ambicija im je postati prva afrička nacija koja je dospjela u polufinale Mundijala. Stoga vjeruju da će im se najbolji igrač oporaviti do nokaut-faze, a skupinu nekako proći, a onda pokušati nadmašiti reprezentativnu generaciju otprije 20 godina, koja se još uvijek smatra najboljom momčadi Senegala svih vremena.

Podsjećamo, s igračima poput sadašnjeg trenera i tadašnjeg kapetana Alioua Cisséa te Pape Boube Diopa, Salifa Diaa i El Hadjija Dioufa - posljednja dvojica u osigurali prelazak u Liverpool nakon turnira u Japanu i Koreji - Zapadnoafrikanci su zapanjili nogometni svijet pobijedivši prve nositelje te aktualne svjetske i europske prvake Francuze u uvodnoj utakmici Mundijala.

Zatim su remizirali s Danskom i Urugvajem te kao drugi prošli u osminu finala, gdje su ispratili Švedsku kući pobjedom 2:1, da bi ispali s turnira nakon što su izgubili od Turske 0:1 zahvaljujući „zlatnom golu“ u četvrtoj minuti produžetka.

Sada bi Cisséova momčad htjela nadmašiti svoje heroje iz Japana i Južne Koreje 2002., kao i Kamerun iz Italije 1990. i Ganu iz JAR 2010.

Ovo će biti tek treći nastup Senegala na SP-ima nakon spomenute 2002. te 2018. kada nisu uspjeli proći skupinu. Katar 2022 vide kao prilika da ispišu povijest i zaokruže ovu već ionako nezaboravnu godinu za svju zemlju nakon njenog prvog trijumfa na Afričkom kupu nacija u veljači.

Podsjetimo i da su u Rusiji prije četiri godine ispali na osnovu pravila o fair-playu, kao prva reprezentacija u povijesti, zbog dva žuta kartona više nego Japan, nakon što su po svim ostalim kriterijima bili izjednačeni u skupini u kojoj je prva bila Kolumbija, a četvrta Poljska.

Naravno, važno je imati na umu da će se kvaliteta natjecanja s kojom se Senegal suočio tijekom prošle kalendarske godine na svom kontinentu razlikovati od kvalitete s kojom će se uglavnom susresti na SP-u.

Na afričkom prvenstvu te u kvalifikacijama za SP pokazali su se jakima iz prekida te općenito napadima preko bokova. Osim toga, puno koriste udarce iz daljine, barem da iznudie udarce iz kuta, koji su im forte.

Bamba Dieng u akciji. REUTERS/Thaier Al-Sudani

Dodajmo da će za Sadia Manéa najvjerojatnije zamjena biti Bamba Dieng iz Tudorova Marseillea, koji može igrati u sredini ili na krilima, što ga čini poželjnom svestranom opcijom, a moguće je i da se Bilićev pulen Ismaïla Sarr nađe na lijevom krilu, koje mu više leži od desnog. Bamba Dieng pod Tudorom ove jeseni nije imao minutažu kao pod Splićaninovim prethodnikom Sampaolijem, ali njegova je kvaliteta neosporna, a njegova svestranost u napadu zasigurno će biti korisna u turnirskom natjecanju.

Put do SP-a

Skupinu s Togom, Namibijom i Kongom prošli su s pet pobjeda i remijem (u Togu), uz gol-razliku 15-4, da bi potom u razigravanju s Egiptom odigrali 0:1 i 1:0 te odlučili putnika u Katar u raspucavanju s bijele točke, 3:1. Salah je promašio kao prvi izvođač za Faraone, a Mané pogodio kao peti za Lavove, preostali Egipćanin nije ni trebao pucati.

REUTERS/Amr Abdallah Dalsh

Izbornik: Aliou Cissé (46)

Završe li među prva dva u skupini A samo bi ih dvije pobjede dijelile od željenog polufinala i bilo bi prikladno da baš Cissé, nekadašnji veznjak Birmingham Cityja i Portsmoutha, ali i Lillea, gdje je započeo karijeru, potom Sedana, Paris Saint-Germaina, Montpelliera i Nimesa, čovjek koji je bio uključen u sve senegalske reprezenativne uspjehe, bude na čelu tako respektabilnog pothvata. No, put ih baš u četvrtfinalu može voditi na Francuze, a u polufinalu čak i na Hrvate! Odmah potpisujemo takav rasplet, Vatreni protiv Lavova usred urbanizirane katarske pustinje...

Za igračke karijere defenzivni vezni koji je povremeno igrao i na poziciji srednjeg braniča, Cissé je najpoznatiji po tome što je bio prvi kapetan Senegala koji je stigao do finala Afričkog kupa nacija 2002. i prvi senegalski izbornik koji je osvojio turnir 2022. nakon što je stigao do finala 2019. Cissé je na klupi Senegala od 2015., nakon što je nakratko preuzeo vodstvo nakon smjene Amare Traoréa, u ulozi privremenog izbornika 2012. Također je bio pomoćni trener momčadi do 23 godine od 2012. do 2013., postavši glavni trener od 2013. do 2015. godine.

Početkom ožujka 2015. Cissé je službeno imenovan „glavnim trenerom“ reprezentacije Senegala. Momčad se kvalificirala za SP 2018. pobjedom 2:0 u gostima protiv Južne Afrike. Naposljetku, Senegal je ispao u grupnoj fazi turnira nakon što je postao prva momčad u povijesti SP-a koja je eliminirana zbog pravila fair playa u slučaju istog broja bodovam, golova i međusobnog susreta.

"Ovo je jedno od pravila. Moramo ga poštovati", rekao je Cissé. "Naravno, radije bismo bili eliminirani na drugi način. Ovo je tužan dan za nas, ali znali smo da su to propisi."

Cissé je bio vodio Senegala na Afričkom kupu nacija 2019., pomažući svojoj zemlji u njenom prvom finalu od 2002., turniru na kojem je i sam Cissé sudjelovao dok je bio kapetan izabrane vrste. Međutim, njegov Senegal je poražen u finalu od Alžira (0:1), nakon što je izgubio istim rezultatom u grupnoj fazi, propustivši svoj prvi afrički trofej u povijesti.

Međutim, u veljači 2022. Cissé je vodio Senegal do pobjede na Afričkom kupu nacija. U finalu su pobijedili Egipat 4:2 na jedanaesterce, iskupivši se za prethodna dva poraza u završnim dvobojima.

REUTERS/Amr Abdallah Dalsh

Ključni igrač: Sadio Mané (30)

Ako Senegalci žele izazvati pomutnju u Kataru, onda im u napadu sigurno treba raspucani Sadio Mané, kao što je to učinio u toliko prilika za njih u prošlosti, a posebno 2022. godine.

Napadač Bayerna iz Münchena već desetljeće predvodi napadačku liniju Senegala, nastupajući za svoju naciju na svjetskim prvenstvima, olimpijskim igrama i Afričkom kupu nacija; potonji su po prvi put osvojili u veljači 2022. trijumfom protiv Egipta kojeg je predvodio Mo Salah.

Zapravo, Mané je bio taj koji je pretvorio u pogodak odlučujući jedanaesterac u pobjedi u raspucavanju nad Egiptom 4:2 početkom godine - kada je također proglašen igračem turnira - kao što je učinio protiv istog suparnika u pobjedi u doigravanju, čime su i stigli do Katara.

Ovaj 30-godišnjak, koji je Senegalov rekorderer po broju golova za reprezentaciju (33), okrunjen je titulom afričkog nogometaša godine nakon zvjezdanih 12 mjeseci za Liverpool i svoju zemlju 2020., ali sve bi to bilo nadmašeno kad bi ih mogao odvesti do slave na SP-u ove jeseni.

Međutim, planove Senegalaca uvelike je pokvarila Manéova ozljeda potkoljenice u prvenstvenom Bayernovom susretu s Werderom 8. studenoga. Slijedi utrka s vremenom...

REUTERS/Thaier Al-Sudani

Mlada nada: Ismaïla Sarr (24)

Brzonogi dribler, jak u situacijama '1 na 1', profesionalnu je karijeru započeo u Metzu, pa preko Rennesa s kojim je 2019. godine osvojio Kup Francuske isto ljeto za odštetu od 30 milijuna eura stigao do Watforda, gdje ga odnedavna trenira Slaven Bilić. Bivši hrvatski izbornik ga kao dešnjaka koristi na lijevom krilu, dok je u nacionalnoj momčadi, kad su svi na okupu, Ismaïla Sarr u pravilu na desnom, jer lijevo je 'rezervirano' za Manéa. U Ligue 1 je za Rennes zabio 13 golova i 12 puta asistirao u 59 nastupa, a u Premier ligi za Watford u 50 nastupa zabio 10 pogodaka uz 8 asistencija, a u Championshipu 19+13 u 53 nadmetanja. Ozljedom Sadija Manéa otvara mu se sjajna prilika, a baš je Sarra izbornik poveo ozlijeđenog na završni turnir Afričkog kupa nacija u siječnju, ali se oporavio nakon grupne faze i pridonio uspjehu Senegala.

Očekivana formacija (4-3-3):

Senegalskih 26 za SP

Vratari: Seny Dieng (Queens Park Rangers), Alfred Gomis (Stade Rennes), Eduoard Mendy (Chelsea)

Braniči: Fode Ballo Toure (Milan), Pape Abou Cisse (Olympiacos), Abdou Diallo (RB Leipzig), Ismail Jakobs (Monaco), Kalidou Koulibaly (Chelsea), Formose Mendy (Amiens), Youssouf Sabaly (Betis)

Vezisti: Pathe Ismael Ciss (Rayo Vallecano) Krepin Diatta (Monaco), Idrissa Gana Gueye (Everton), Pape Gueye (Olympique Marseille), Cheikhou Kouyate (Nottingham Forest), Mamdou Loum (Reading), Nampalys Mendy (Leicester), Moustapha Name (Pafos), Pape Matar Sarr (Tottenham Hotspur)

Napadači: Boulaye Dia (Salernitana), Famara Diedhiou (Alanyaspor), Bamba Dieng (Olympique Marseille), Nicolas Jackson (Villarreal), Sadio Mane (Bayern), Ilimane Ndiaye (Sheffield United), Ismaila Sarr (Watford).

Što kaže Germania, a što Germanijak?

Senegalski prolazak skupine Germania vrednuje tečajem 1,75, ispadanje u skupini 2,00, dakle prema tome su Lavovi Terange drugi favoriti, Maneovoj ozljedi unatoč. Na ispadanje u osmini finala tečaj je 2,60, u četvrtfinalu 6,00, da će ući u polufinale koje si toliko žele tečaj je 10,0, a da će tada ispasti 15,0. Na njihov ulazak u finale tečaj je 30, na poraz u finalu 35,0, a na titulu prvaka svijeta 80,0. Vrijedi li probati?

Dok se Mane nije ozlijedio, Senegal je imao velike šanse proći skupinu na SP-u drugi put u svojoj povijesti, no puno toga ovako ili onako ovisi im o ishodu njihova prvog nadmetanja s Nizozemskom. Iznenade li Europljane, zajahat će taj val i pozitivni se sučeliti s Katarom i Ekvadorom. Međutim, izgube li na startu, što im predviđamo, mučit će se s domaćinom u drugom kolu, a pogotovo s dobro obrambeno organiziranim Ekvadorom u trećem.

Prognoza: Treće mjesto u skupini

Raspored

21. studenoga

Al Thumama Stadium, Al Thumama: Senegal – Nizozemska (17.00)

25. studenoga

Al Thumama Stadium, Al Thumama: Katar – Senegal (14.00)

29. studenoga

Khalifa International Stadium, Doha: Ekvador - Senegal (16.00)

NIZOZEMSKA: IZBORNIK STARIJI OD ANTE ČAČIĆA I DEBITANT VAN DIJK KAO ZALOG VELKIH STVARI ORANJA KOJE SE VRAĆA NA SVJETSKU SCENU NAKON OSAM GODINA

Vjerojatno ne postoji nacija u svjetskom nogometu koja ima takve uspone i padove na svjetskim prvenstvima kao Nizozemska.

Jedna su od najuspješnijih nacija koje su sudjelovale na završnim tunririma, među samo četiri zemlje koje su triput dospijevale do finala. Međutim, svaki put su bili neuspješni - 1974., 1978. i 2010. Nijedna druga momčad bez naslova svjetskog prvaka nije izgubila toliko finala!

Ali nije samo u finalima Nizozemska ostajala kratka. Nerijetko uopće i ne stignu do završnog turnira, bez obzira na proširenje njegova formata. Zapravo, Nizozemska se natjecala samo na 10 od dosadašnjeg 21 SP-a.

Bizarno, nastup Nizozemske na Svjetskom prvenstvu 1974. - kada ih je na posljednjoj prepreci pobijedila Zapadna Njemačka - bio je njihov prvi od 1938. godine. Zatim, nakon što je uslijedilo još jedno putovanje u finale 1978., nisu se uspjeli kvalificirati za sljedeća dva turnira.

Ovakav svojevrsni „sve ili ništa“ pristup vičan njihovom ofenzivnom nogometu nastavio se i u današnje vrijeme. Nakon što je bila četvrta 1998., Nizozemska je izostala s Mundijala 2002., dok se također nije uspjela kvalificirati 2018. unatoč tome što je 2014. bila treća.

Međutim, povratak Louisa van Gaala pomogao je donijeti prijeko potrebnu stabilnost nacionalonj momčadi Oranja. Bivši menadžer Ajaxa, Bareclone, Bayerna i Manchester Uniteda imenovan je po treći put u kolovozu 2021., a Nizozemska se nada da bi mogao ponoviti uspjeh iz svog prethodnog razdoblja, kada ih je doveo do polufinala Svjetskog prvenstva 2014.

REUTERS/Piroschka Van De Wouw

Stvari su se naposlijetku i odvijale onako kako su se optimisti mogli nadati, što znači da Nizozemska dolazi u Katar puna samopouzdanja. Van Gaal još nije okusio poraz u svojih 15 utakmica na čelu izabrane vrste i vodio je svoju zemlju do prvog mjesta u kvalifikacijskoj skupini za Svjetsko prvenstvo i skupini Lige nacija. Potonja kampanja je bila posebno impresivna, nakon domaćih i gostujućih pobjeda nad Belgijom, članicom hrvatske skupine na SP-u u Kataru, koju FIFA rangira kao najbolju momčad u Europi (a drugom ukupno, iza Brazila).

Nizozemska je sretna što je dobila naizgled jednostavan zadatak napredovanja iz skupine u kojoj su Katar, Senegal i Ekvador, što znači da bi se trebala nađi među najboljih 16 koji nastavljaju turnir nokaut-sustavom.

Dodajte im šačicu igrača svjetske klase, dugi niz bez poraza i iskusnog menadžera koji odiše samopouzdanjem, i ne bi bio šok vidjeti Nizozemsku kako cilja na još jedno, svoje četvrto finale.

Smatramo li Nizozemsku pravim kandidatima za konačno osvajanje Svjetskog prvenstva vjerojatno ovisi o tome koji dio njihove momčadi gledamo. S Virgilom van Dijkom, Matthijsom de Ligtom, Stefanom de Vrijem, Nathanom Akeom i Ajaxovim Jurrienom Timberom u momčadi, moglo bi se reći da Louis van Gaal ima najveći broj braniča na turniru.

Također postoji istinska kvaliteta dalje na terenu, s Frenkiejem de Jongom kao prvim izborom od veznjaka i Memphisom Depayem kao zvijezdom napada. Denzel Dumfries i Tyrell Malacia predstavljaju, pak, prijetnje s krila. Bit će zanimljivo pratiti u kolikoj će mjeri Van Gaal dati priliku 19-godišnjem ofenzivnom vezistu Xaviju Simonsu, koji još nije debitirao za Oranje, a ove je sezone u PSV-u zabio devet golova te četiri puta asistirao u 21 nastupu u svim natjecanjima.

Međutim, kad se pogleda ostatak nizozemske momčadi, neki se analitičari pitaju kako je Van Gaal uspio izmamiti toliko pobjeda s takvim kadrom. Na primjer, Tottenhamov promašaj Vincent Janssen, koji sada igra u Belgiji nakon trogodišnjeg boravka u Meksiku, i Wout Weghorst, koji je postigao dva gola u 20 utakmica dok je Burnley ispao iz Premier lige prošle sezone, pojavili su se kao starteri u utakmicama u rujnu.

Van Gaalove opcije golmana kritičari smatraju potezom očajnika, s Ajaxovim Remkom Pasveerom koji je navukao narančaste rukavice u zadnje dvije utakmice. Bile su to njegove prve utakmice za njegovu zemlju i debitirao je u dobi od - 38 godina! I bit će 'jedinica' u Kataru!

Kao i tijekom svog prethodnog razdoblja na čelu reprezentacije, Van Gaal preferira postavu s tri braniča, što mu pomaže da maksimalno iskoristi mnoštvo kvalitetnih središnjih braniča koji su mu na raspolaganju.

Svestrani Daley Blind često se postavlja kao lijevi bočni branič, ali Denzel Dumfries na suprotnom boku predstavlja veću napadačku prijetnju. Bivši igrač Manchester Uniteda Blind nije jedini bivši igrač Premier lige koji će vjerojatno igrati za Nizozemsku. Davy Klaasen (Everton), Steven Berghuis (Watford) i Steven Bergwijn (Tottenham) pretrpjeli su razočaravajuće periode u Engleskoj, ali čine dio Van Gaalove eklektične momčadi.

Veliki je hendikep izostanak ozlijeđenog Georginija Wijnalduma, vezista Rome, ali zato se u obranu vraća spomentui Virgil van Dijk, koji je zbog ozljede propustio prošlogodišnji Euro 2020., a zbog nizozemskih posrtaja u kvalifikacijama ovo će mu biti tek prvo veliko natjecanje u karijeri!

Put do SP-a

Nizozemska je završila na vrhu skupine G europskog dijela kvalifikacija, s dva boda više od drugoplasirane Turske, jedine momčadi koja ju je pobijedila i to odmah u 1. kolu. Preostala dva boda izgubili su u Norvešloj (1:1) i Crnoj Gori (2:2), a doma su pobjeđivali sve redom: Latviju (2:0), Crnu Goru (4:0), Tursku (6:1), Gibraltar (6:0) i Norvešku (2:0). Kao gosti su još slavili kod Gibraltara (7:0) i Latvije (1:0). Ukupno 33 pogotka u 10 utakmica, logično kad vas 'drila' Van Gaal. Napadač Barcelone Memphis Depay bio je najbolji strijelac Oranja s impresivnih 12 golova, čime je svoj zbroj za repku popeo na 42 u 80 utakmica.

REUTERS/Piroschka Van De Wouw

Izbornik: Louis van Gaal (71)

Jedno od najvećih imena u svijetu nogometnih trenera, koji je imao priliku voditi neke od najvećih svjetskih klubova dovodeći ih do njihovih vrhunaca. Stariji čak i od Ante Čačića, punim imenom Aloysius Paulus Maria Van Gaal, poznatiji kao Louis van Gaal, rođen 8. kolovoza 1951. u Amsterdamu, bivši je nizozemski nogometaš koji je igrao na poziciji veznog igrača, a nakon povlačenja iz aktivnog nogometa postao je trener i uspio se nametnuti među najvećim nogometnim menadžerima u povijesti.

Kao igrač igrao je između ostalog za Spartu iz Rotterdama i AZ Alkmaar, iako se nikad nije probio iznad ligaške razine. Kao trener počeo je u amsterdamskom Ajaxu, gdje je na raznim pozicijama radio ukupno jedanaest godina. Tijekom prve polovice 1990-ih, stajao je iza nacionalnog i međunarodnog preporoda Kopljanika (stariji se možda sjećaju pobjeda nad Hajdukom u Ligi prvaka) pomažući im u tri naslova prvaka Nizozemske i osvajanju europskog trofeja po prvi put nakon 1987., Kupa Uefe, nakon čega je ubrzo uslijedio i trijumf u Ligi prvaka.

U početku se Van Gaalov dobar niz nastavio u Barceloni, ali nedostatak uspjeha u međunarodnim natjecanjima doveo je do njegove ostavke 2000. godine. Svojevrsno opadanje Van Gaalove trenerske forme pokazuje i njegov neuspješan boravak na čelu nizozemske reprezentacije, s kojom je propustio plasman na Svjetsko prvenstvo 2002. godine.

Ivica Olić i Van Gaal iz dana u Bayernu. Action Images / Jason Cairnduff

Nakon neuspješnog drugog angažmana u Barceloni, povukao se iz treniranja na nekoliko godina. Vratio se tek 2005. i postao trener AZ Alkmaara s kojim počinje obnavljati svoj status iz devedesetih. Kruna njegova rada u AZ-u bila je sezona 2008./09., kada je doveo klub do prvog naslova prvaka nakon 28 godina.

Nakon toga preuzeo je mjesto trenera minhenskog Bayerna, gdje je zabilježio uspjehe usporedive s onima u Ajaxu: osvojio je naslov prvaka i domaći kup u istoj sezoni te igrao u finalu Lige prvaka. Raspolagao je tada i s dvojicom hrvatskih igrača: Danijelom Pranjićem koji je doveden na njegovo inzistiranje iz Heerenveena te Ivicom Olićem, s kojim nije kliknuo na prvi pogled, ali mu se Ola nametnuo i izborio za status.

Otpušten je s mjesta trenera Bayerna 10. travnja 2011. nakon razočaravajućih rezultata. Po drugi put imenovan je izbornikom nizozemske reprezentacije 6. srpnja 2012. Odveo je nizozemsku reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo 2014. i doveo je do 3. mjesta. Nakon tog Mundijala postao je trener Manchester Uniteda davši ostavku na mjesto trenera Nizozemske. Smijenjen je s mjesta trenera Manchester Uniteda 23. svibnja 2016. zbog lošeg učinka.

Njegov zet i mlađa sestra umrli su 18. siječnja 2017., zbog čega je odbio ponudu kineske Superlige i obavijestio medije da će se zbog toga povući iz treniranja. "Toliko se toga dogodilo u mojoj obitelji da sam imao veliku težinu da se odlučim povući iz nogometa", rekao je.

Oranje je ponovno preuzeo 2020. nakon što je Ronald Koeman dao ostavku kako bi preuzeo Barcelonu, no nakon katarskog Mundijala Van Gaal se odlučio povući kako bi se posvetio liječenju raka prostate. Nasljednik mu se već zna: Ronald Koeman. Nizozemci puno puta daju šansu ljudima koji su dokazana kvaliteta ili za koje vjeruju da će to postati.

Piroschka Van De Wouw/File Photo

Ključni igrač: Denzel Dumfries (26)

Svatko tko je pratio Nizozemsku tijekom Eura 2020. vjerojatno već poznaje Denzela Dumfriesa, tadašnje otkriće, a danas ključnog igrača koji je prevaga na desnom boku protiv bilo kojeg suparnika Oranja na Svjetskom prvenstvu.

Dumfries je prošlog ljeta bio standardan kod tadašnjeg izbornika Franka de Boera, nastupivši u sve četiri nizozemske utakmice i privukao pažnju otvorivši turnir golovima u prva dva susreta u skupini.

Dok je kampanja njegove zemlje na Euru 2020. u konačnici bila neuvjerljiva - završila je iznenađujućim porazom od Češke u osmini finala - Dumfries je ostao ključni igrač i pod vodstvom Louisa van Gaala.

Branič milanskog Intera nastupio je u svim utakmicama 71-godišnjeg izbornika osim u jednoj, pokazujući svoju svestranost tako što se snalazio i kao desni bek i kao desni bočni (krilni bek, wing-back).

Dumfriesovih pet golova i šest asistencija iz njegovih 37 utakmica pokazuju napadačku prijetnju koju predstavlja s desne strane. To je forma koju je pokazao i na klupskoj razini, svrstavši se u prvih 10 po golovima i asistencijama među braničima u Seriji A otkako se pridružio milanskom Interu nakon Eura 2020.

Dumfries, koji je visok 188 cm, također je prijetnja iz prekida i ubačaja na drugu vratnicu, odakle je zabio svoja oba gola na Euru 2020.

Budući da je Van Gaal favorizirao obranu od tri igrača uoči Svjetskog prvenstva, Dumfriesovo gusarsko igranje desnog bočnog vjerojatno će biti ključna značajka nizozemske ofenzivne taktike u Kataru.

REUTERS/Piroschka Van De Wouw

Mlada nada: Cody Gakpo (23)

Kao i kolega mu Dumfries, ofenzivac Cody Mathès Gakpo afirmirao se u PSV Eindhovenu, gdje je prošle sezone zaslužio laskavu titulu „nizozemskog igrača godine“, a ove nastavlja briljirati pod vodstvom gelendarnog centarfora tog nizozemskog kluba te Manchester Uniteda i Real Madrida, Ruuda van Nistelrooya. Ove sezone u 22 nastupa u svim natjecanjima ovaj krilni napadač togoanskih korijena ima učinak od 13 pogodaka i 16 asistencija. Kao dešnjak igra na lijevom krilu, dribla i ulazi u sredinu na udarac ili podvaljivanje, a u reprezentaciji zna biti i polušpica iza dvojice napadača, no kako to već biva po nizozemskoj školi nogometa, mijenja pozicije tijekom utakmice i tijekom napada.

Očekivana formacija (3-4-1-2):

Nizozemskih 26 za SP:

Vratari: Justin Bijlow (Feyenoord), Remko Pasveer (Ajax), Andries Noppert (Heerenveen)

Braniči: Virgil van Dijk (Liverpool), Nathan Aké (Manchester City), Daley Blind (Ajax), Jurriën Timber (Ajax), Denzel Dumfries (Inter), Stefan de Vrij (Inter), Mathijs de Ligt (Bayern), Tyrell Malacia (Manchester United), Jeremie Frimpong (Bayer Leverkusen)

Vezisti: Frenkie de Jong (Barcelona), Steven Berghuis (Ajax), Davy Klaassen (Ajax), Teun Koopmeiners (Atalanta), Cody Gakpo (PSV), Marten de Roon (Atalanta), Kenneth Taylor (Ajax), Xavi Simons (PSV)

Napadači: Memphis Depay (Barcelona), Steven Bergwijn (Ajax), Vincent Janssen (Royal Antwerp), Luuk de Jong (PSV), Noa Lang (Club Brugge), Wout Weghorst (Beşiktaş)

Što kaže Germania, a što Germanijak?

Germania na njihov četvrti finale u povijesti ima tečaj 6,50, da će izgubiti u finalu sa 11,0, a na povijesni naslov iz četvrtog pokušaja 15,0. Kao pobjednika skupine premira ih se tečajem od samo 1,40, a da je neće proći sa 6,00.

Nizozemska je sigurno prvi favorit ove skupine, ali nije među najužim favoritima za osvajanje SP-a, no posjeduje prilično sposobnu momčad, a također joj ne nedostaje ni dubine. S iskusnom trenerčinom poput Van Gaala na čelu mogli bi preokrenuti stvari u svoju korist u nokaut fazi protiv favoriziranijih suparnika. S Oranjem je doista sve moguće.

Prognoza: Četvrtfinale

Raspored

21. studenoga

Al Thumama Stadium, Al Thumama: Senegal – Nizozemska (17.00)

25. studenoga

Khalifa International Stadium, Doha: Nizozemska - Ekvador (17.00)

29. studenoga

Al Bayt Stadium, Al Khor: Nizozemska – Katar (16.00)