Nikome više ne treba ništa dokazivati, a još jednom je pokazao zašto je jedan od najvećih hrvatskih nogometaša
Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 18.12.22. | 08:45
Jedan je od najboljih hrvatskih igrača u povijesti, najpolivalentniji i uvijek spreman žrtvovati se za momčad
Još se sliježu dojmovi od slavlja nakon druge bronce, treće medalje, u ukupno šest nastupa Hrvatske na svjetskim prvenstvima. Feštalo se u svakom kutku, kulminacija se očekuje na dočeku danas i dok je još svježe prisjeća se svatko svog najdražeg trenutka s ovog prvenstva.
Ovo prvenstvo iznjedrilo je mnogo novih heroja, a oni koje kolokvijalno nazivamo senatorima dali su još jednom potvrdu svojoj klasi. Među ovim potonjima je i jedan od najboljih hrvatskih nogometaša svih vremena. Konstanta na svim velikim natjecanjima i jedan od onih o kojima se čak i malo priča s obzirom na zasluge te ono pruženo svih ovih godina igrajući za reprezentaciju.
Ivan Perišić na ovom prvenstvu rušio je rekorde, igrao što je trebalo, stizao u obrani kad bi procurilo i ono najvažnije sudjelovao u golovima kad je trebalo. Kad smo predstavljali reprezentativce uoči Katara istaknuli smo ga kao rođenog pobjednika što je potvrdio još jednom. Nije bilo toga što Perišić nije bio spreman učiniti sve zbog višeg cilja u Kataru.
U povijest se upisao još na onom Svjetskom prvenstvu u Rusiji kada se okitio srebrom i gdje je bio motor u najtežim trenucima kao u polufinalu protiv Engleza. Nove stranice povijesti ispisao je u Kataru, još i prije osvajanja medalje, prvenstveno rušenjem dugogodišnjeg rekorda Davora Šukera. Protiv Japana u osmini finala zabio je za izjednačenje, a bio je to njegov deseti gol na velikim natjecanjima. Šest ih je zabio na svjetskim prvenstvima i četiri na europskim. I tu nije stao jer u utakmici za treće mjesto s Marokom stao je uz bok Lionelu Messiju.
Asistencija za Gvardiola bila mu je treća na ovom turniru i tako je na svjetskim prvenstvima došao do brojke od šest golova i pet asistencija. Samo je Argentinac (16) ispred Perišića na posljednja tri Svjetska prvenstva u kategoriji direktnih doprinosa za gol.
No nisu samo brojke one koje ostavljaju jaku impresiju kad je Perišić u pitanju. Njegova glad za trofejima, rezultatima, pobjedama impresivna je i nakon već velike karijere. Dvije medalje na svjetskim prvenstvima, osvojena klupska prvenstva, kupovi i Liga prvaka nisu nešto na čemu će se tek zaustaviti. Oduvijek mu je želja bila okušati se u svim Ligama petice, a na dobrom je putu da to i ostvari jer nakon Tottenhama ostala mu je još jedna. Polivalentnost mu je vrlina zbog koje je uvijek mogao pokrivati više pozicija na terenu, a po fizičkim predispozicijama vjerojatno mu ne bi bio problem pokriti svaku i igrati još dugo.
Posljednjih sezona počeo je zauzimati povučeniju rolu na lijevoj strani. Tu ulogu dao mu je prije nekoliko sezona u Interu Antonio Conte, a danas ga najčešće koristi i na isti način u Tottenhamu. Zaigrat će Perišić svakako što god treba i što je u svrhu višeg cilja momčadi, a to je pokazao i u posljednjoj utakmici na Svjetskom prvenstvu protiv Maroka. Odlučio se Zlatko Dalić u posljednjoj utakmici na ofenzivniji pristup što mu se na kraju isplatilo, a Perišić je prihvatio svoju ulogu na lijevom beku i odigrao još jednu sjajnu utakmicu na prvenstvu. Takva odluka nije mu nimalo teško pala jer vidjeli smo ga na ovom prvenstvu s koliko energije igra. Znao je pokrivati i kad bi 'procurilo' na suprotnoj strani, a uz svu tu energetsku potrošnju dodao je još tri asistencije i zabio gol na ovom prvenstvu.
Nije ga vuklo dokazivanje drugima, jer davno je dokazao svima da je igrač svjetske klase. Možda tek sebi još želi dokazati da može još više, kao što ga je oduvijek u svemu vukla ta glad za pobjedom. Uz to će podnijeti žrtvu i učiniti momčad boljom. Nije to bilo dokazivanje, samo primjer drugima kako je postao jedan od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena.