Zaboravimo Francuze i suce, protiv Srbije ćemo vidjeti koliko je dobra Hrvatska
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 14.01.22. | 09:24
Poraz od olimpijskih prvaka bio je očekivan i ne treba ga shvaćati dramatično.
Poraz na startu Europskog prvenstva u rukometu za Hrvatsku nije bio ni tragičan, ni dramatičan, niti neočekivan. Francuska već godinama ima kvalitetniju momčad , najuspješnija je rukometna sila u povijesti ovog sporta i sve osim pobjede „tricolora“ bilo bi iznenađenje. To se unaprijed znalo prije sinoćnjeg dvoboja u Szegedu, naročito nakon što je Hrvatska ostala bez pomoći četvorice igrača koji imaju iskustvo i kvalitetu. Bez kapetana Domagoja Duvnjaka i Luke Cindrića na srednjem vanjskom, bez najiskusnijeg pivota Marina Marića te prvog lijevog vanjskog Marka Mamića bilo je iluzorno očekivati čudo. Nesretni koronavirus određuje pravila igre, ni hrvatski rukometaši nisu imuni na njega, probleme imaju i ostale reprezentacije. Okolnosti su čudne, sva ta testiranja, nalazi i neizvjesnost definitivno remete koncentraciju i ruše planove svih reprezentacija na ovom Euru.
Neke selekcije imaju mogućnost pa i luksuz da im je igračka baza široka i dovoljno kvalitetna da se ne osjeti izostanak ozlijeđenih ili na covid-19 pozitivnih. Druge to nemaju pa se krpaju kako mogu i pažljivo traže najbolja rješenja, mahom neiskusna i neafirmirana. Francuzi su po tome u velikoj prednosti u odnosu na Hrvatsku, budimo iskreni pa recimo da imaju više dvorana za rukomet nego što mi imamo registriranih rukometaša. O kvaliteti lige i klubova u dvjema državama nepotrebno je razgovarati, svaka usporedba nema smisla.
Unatoč brojnim prednostima na papiru u rukometu se pobjeda mora zaslužiti, a Francuzi su je zaslužili jer su neke stvari radili bolje od Hrvata. Najprije su znali da moraju od prve minute zaustaviti naše vanjske pucače Halila Jaganjca i Ivana Martinovića na koje su pravovremeno izlazili dok su organizatora hrvatske igre Antu Gadžu čekali na liniji šest metara. Gadže nije realizator već razigravač, tražio je rješenja na crti što nije prolazilo pored Francuza. Čak i kada bi neki vanjski šut prošao, bio je to uvijek dobro postavljeni Vincent Gerard. Obrana Hrvatske s druge strane nije imala rješenja za Diku Mema, zabijao je i asistirao, trčao u kontre i već do 10. minute osigurao Francuzima prednost koja se pokazala nedostižnom.
Na demonstraciju sile Francuza hrvatski je izbornik odgovorio izmjenama, morao je pronaći još nekoga u obrani tko će biti jednako agresivan kao David Mandić. I našao ga je u mladom Zvonimiru Srni koji je hrabro stao nasuprot Memu, Karabatiću i Maheu. Uspjela je Hrvatska više od osam minuta ostaviti Francuze bez gola, shvatila da se može nositi s njima ako igra na gornjoj granici želje, motiva i koncentracije. Šteta je što se neke situacije u napadu nisu bolje iskoristile, Gerard je zaustavio nekoliko zicera, pokazao zašto je jedan od najboljih vratara svijeta.
Osim što je obrana postala bolja otkrili smo Tina Lučina, 22-godišnjeg igrača Wisle Plock koji je bez respekta ušao na poziciju lijevog vanjskog i dao nam novo rješenje u napadu. Završnica prvog poluvremena pripala je Hrvatskoj, šteta je što nismo znali ukrotiti Huga Descata s lijevog krila.
Otvaranje nastavka opet nije bilo dobro od strane Hrvatske, možda je to bila najveća izbornikova pogreška jer je u igru vratio Jaganjca, a na klupi ostavio Srnu. Opet je Mem dobio prostora i vremena da vrati sigurnost Francuzima, stalno su držali tri do četiri gola prednosti premda su se naši silno trudili uhvatiti priključak. Jasno da je obrana morala biti maksimalno agresivna za što suci iz Češke nisu imali previše razumijevanja. Tri isključenja u razmaku od 10 sekundi u 47. minuti značila su kraj priče, tenzije na terenu podsjetile su nas na neke ranije okršaje s Francuzima, ali Mandićev crveni karton je zaslužen. Upitno je jesu li mu suci morali pokazati famozni plavi karton zbog kojeg vjerojatno neće igrati protiv Srbije, valjda su time htjeli pokazati da drže utakmicu pod kontrolom. Još su tome dodali olako dosuđeni sedmerac kada je Mihić stajao na mjestu a Kounkoud se zabio u njega. Prestrogo i nepotrebno, ali kao i mnogo puta do sada uzaludno je prosvjedovati na takve odluke.
Ponuđenu priliku da igraju šestorica protiv trojice Francuzi su lako iskoristili, utakmicu rutinski priveli kraju, zasluženo pobijedili.
Hrvatska ne treba previše žaliti, dobra obrana u pojedinim trenucima utakmice, nekoliko uspješnih napada u igri sedam na šest te hrabrost i odlučnost Lučina, Srne i ostalih debitanata daju optimizam za nastavak prvenstva. Slijedi dvoboj sa Srbijom, utakmica koja puno odlučuje za jedne i druge i sigurno će biti uzbudljiva i napeta.
