Vuković za Germanijak: "Zavarala nas je medalja iz 2020., a jedan problem hrvatskog rukometa nikako da promijenimo"
Vrijeme Čitanja: 3min | čet. 25.01.24. | 08:00
Za Germanijak piše: Drago Vuković
Bila je ovo zapravo dosadna utakmica. Bez imeperativa na jednoj i drugoj strani i onda je o njoj samoj nešto posebno teško i govoriti. No, ono što je Kuzmanović radio mora se naglasiti. Gledao sam baš staatistiku, zapamtio sam da je imao dobru statistiku i protiv Sportinga, na kraju je tada imao 26 obrana, ali i ovo danas, 22, je fenomenalno. Svaka čast, stvarno ne znam kada je neki naš golman napravio takvu statistiku.
Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)
Ali sigurno nije Nijemcima ugodno izgubiti utakmicu pred polufinale i 20 tisuća svojih navijača, posebno od Hrvatske. Ali znate kako je to, imaš te neke reprezentacije koje ti uvijek leže, nama je to uvijek bila Njemačka, uvijek je bila i Mađarska, šteta što nije bila i ovo prvenstvo, onda bismo sada možda i nešto drugačije govorili. Žal je zbog 11. mjesta sigurno. Ove su dvije utakmice protiv Njemačke i Španjolske pokazale koliko mi ustvari možemo, ali tri poraza u nizu... Ne znam kada smo takav niz imali. Uz to, uz dužno poštovanje prema protivnicima, ali nisu to neke top reprezentacije bile. Mađari su nam ležali, koliko god bili tako siloviti i ogromni, ali uvijek smo ih dobili na tu njihovu sporost i tromost i na našu spremnost. Island danas nije Bog zna što, jesu brzi, ali mogli smo i trebali dobiti i njih. Austrija je dobra, ali igra s dva i pol kvalitetna igrača, a što je sve postigla.
Sada nema više kalkulacija, olimpijske kvalifikacije su iza ugla, već za mjesec i pol dana i Perkovac tu ne može puno mijenjati. Ne možeš sada zvati pet novih igrača, kada si vidio da ti ni ovi nisu uigrani. Vidjetlo se kako Načinović i Srna nisu uigrani, nisu navikli zajedno biti u obrani. Vidjelo se kako nam obrana i danas nije dovoljno agresivna, Wolffovih šest obrana je bilo iz širokih kutova, nešto što smo mogli spriječiti. Isto tako u napadu Klarica, Cindrić i Srna... Ne branim Perkovca, ali u takvim trenucima, onaj tko se najbrže prilagodi novoj postavi zapravo ispadne najkvalitetniji, najsposobniji igrač.
Ali moram reći, Klarica, Srna, Načinović, na krilima Glavaš, Šoštarić, Jelinić, svi su odigrali na nivou, no onda mi bude krivo što Mihića, Mamića, Šipića nismo vidjeli. Ovu bih utakmicu iskoristio za to da staviš igrače koji ti nisu puno igrali do sada da znaš što od njih možeš očekivati. Jer realno, sada znaš što možeš očekivati od Klarice i nekih drugih. No, nisam ja izbornik, on najbolje zna što želi od njih i kako želi postavljati stvari, ali vremena nema puno. Slijede kvalifikacije, onda nadamo se i Olimpijske, a potom i SP u Hrvatskoj. Koga mijenjati, koga postavljati? Kada ćemo dati nekome da radi duže? Ali opet, jasno je i da kada daješ oštre kritike, da moraš onda takve i očekivati.
Zavarala nas je ona medalja iz 2020., ona nam je malo zamazala oči, ali zapravo je naš rukomet barem 10 godina već u velikom problemu. Puno toga se probalo mijenjati, ali jedna stvar nije. Nisu se mijenjali ljudi koji su unutar Saveza, koji se ne vide pred kamerama, a donose odluke. Oni dođu na prvenstvo, sjede u trenirkama saveza, a mi igrači nismo imali zamjenske. Mnogi su živjeli na medaljama koje su stvarali igrači, a što se učinilo za hrvatski rukomet u zadnjih 30 godina?
Igrači su oni kojima se treba najmanje zamjeriti jer su sigurno dali sve od sebe, siguran sam da ginu za ovaj dres, koji nije lako nositi, ali jednostavno si moramo priznati neke stvari. Kada budemo počeli mijenjati neke jasne probleme, tada ćemo moći doći do boljih stvari, iako se bojim da koliko god mi pričali, neke stvari nećemo moći promijeniti.