E. GrgićTko je novi trener Zagreba? Bivši prvak Europe, obožava Golužu, a zovu ga - rukometni Felix Magath
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 01.11.24. | 08:05
Ispisivao je povijest jugoslavenskog rukometa, a onda znanje pokazao i u najjačoj ligi svijeta
Šezdeset i osam. Toliko je godina novom treneru Zagreba. Nakon mlađahnog Andrije Nikolića, velika promjena. No, ovoga puta Zagrebaši igraju na iskustvo i renome jer Velimir Petković nije bilo kakvo ime.
Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Nije Petković niti običan trener, a pogotovo ne "običan balkanski" trener. Nije netko tko se treba ili želi pod stare dane dokazivati jer je odavno dokazano ime. Tri desetljeća je proveo u najjačoj rukometnoj ligi svijeta - Bundesligi. Ondje je s berlinskim Lisicama četiri puta osvojio EHF kup, no nakon četiri vezana poraza, morao ih je napustiti. Uz Füchse Berlin trenirao još Göppingen, Wetzlar, Ossweil, Rintheim, Scharnhausen, Wernau... Kakav trag je ostavio u Njemačkoj u 30 godina govori i činjenica da su ga dva grada proglasila počasnim građaninom.
No, najzanimljivija njemačka anegdota jest ona s Felixom Magathom, kada je potonji rekao svojim agentima: „Nabavite broj tog čovjeka i dogovorite nam ručak!" Razlog? Petković ga je obožavao, a Magath je to znao. Bio je njegov rukometni dvojnik. Tako ga, na kraju krajeva, i zovu - rukometni Felix Magath. Sve to jer mu je upravo on bio uzor.
Tada još trener Füchsea upozorio je na opasnosti ostvarivanja uspjeha zbog opadanja discipline.
"Svi pričaju o taktici! Ali što će ti taktika ako nemaš uigrane igrače?!", govorio je prije nekoliko godina Petković.
Na svojim je igračima koristio slične tehnike trenažnog procesa kao i njegov uzor - red, rad i disciplinu. Naravno, nećemo se lagati da je samo to razlog takvog nadimka. Puno je toga i zbog strogoće i čvrstine slične onoj na kakvu su se morali naviknuti i igrači nogometnog mu trenerskog miljenika. Naime, proslavljeni njemački trener je poznat po vojničkim pripremama u kojima su igrači padali s nogu, neki čak i povraćali, ali ih Magath nikada nije prekidao.
No, postoji i druga strana, odmah će vam uskočiti rukometni znalci. Ima Petković puno više od same discine. Ono što imaju ljudi s ovih prostora, onaj očinski, ljudski moment. Kada se spoje te dvije stavke, zajedno s lojalnošću koju Petković iskazuje momčadima koje vodi, rijetko mu tko može parirati.
Još je davne 1991. izveo rukometno čudo kada je s Borcem osvojio IHF kup. Momčad su mu nazivali "dječji vrtić", a on je s njima srušio moćni CSKA u kojemu je bio jedan od najboljih rukometaša svih vremena - Talant Duševajev. Bio je to drugi i posljednji europski uspjeh banjalučkog kluba. Naime, davne 1976. Borac je postao prvak Europe. Popularni Petko tada mu nije bio trener, ali jest igrač. Nakon trenerskog uspjeha sa svojim matičnim klubom, zaputio se u Njemačku i ondje zadržao tri desetljeća, ali je uvijek intenzivno pratio zbivanja na prostorima bivše države.
Zanimljivo, jedan je od obožavatelja Slavka Goluže, što je i javno priznao. Za Balkan Handball jedne je prilike rekao da je Goluža najbolji hrvatski rukometni trener. To je još jedan raritet ovdašnjeg trenerskog puka koji inače teško preko usta prevali pohvalu za drugog kolegu. Znate kako to ide na ovim prostorima: bolje da susjedu crkne krava... E, Petković je tu taštinu ostavio sa strane. Dapače, koliko je od ranije poznato našoj redakciji, kod odlaska Goluže iz Zagreba, upravo je Petković trebao biti nasljednik, ali to nije htio učiniti svome kolegi i prijatelju.
Iako je priznao jednom prilikom da se nije vraćao trenirati klubove na ovdašnjim prostorima zbog toga što svi treneri tu dođu s velikom željom, motivom i entuzijazmom, a onda u nekom trenutku razočaraju, nakon više od tri desetljeća, dijete banjalučkog Borca vratit će se na staze svoga djetinjstva. Ne direktno u Banja Luku, ali par sto kilometara dalje, u trofejni hrvatski klub, gladan tog europskog iskoraka kojeg nikako ne uspjeva napraviti.
Kada je u pitanju ime Velimira Petkovića, možemo slagati razne procjene i ocjene, pitati gdje su trofeji Lige prvaka i slično, ali ono što mu nitko ne može osporiti je respekt koji njegovo ime izaziva u cijelom rukometnom svijetu, od brdovitog Balkana, preko 'luksuza' Bundeslige do surove Rusije.
