E. GrgićStepančić: "Nisam znao hoću li opet biti na terenu, a sada sam u reprezentaciji. Nos je i dalje slomljen, ali igrat ću bez maske"
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 06.03.23. | 15:53
Nakon tri godine opet ćemo vidjeti šutera koji je uvijek ostavljao posljednji atom snage na terenu. Ono za čime smo vapili na poziciji desnog vanjskog sada opet imamo, nadamo se - u punoj spremi!
Slomljenog nosa, ali s osmijehom na licu Luka Stepančić se vratio u hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Ljevoruki šuter koji nam je nedostajao na poziciji desnog vanjskog raduje se prvoj akciji s Hrvatskom koja mu je na rasporedu već ovaj tjedan. Radi se o dva susreta s Nizozemskom u kvalifikacijama za Euro u Njemačkoj.
Stepančić se rukometu vratio nakon tri godine zbog ozljeda koje su ga snašle. Naš desni vanjski prvo je još 2020. ozlijedio gležanj i stopalo, zbog čega je išao na operaciju, a potom ga je mučila Ahilova tetiva. U reprezentativnom dresu je posljednji puta igrao u finalu Eura 2020. i to također pod injekcijama, a sada će riskirati s napuknutim nosom bez maske jer ju pravila rukometne igre ne dozvoljavaju.
“Ne mogu imati masku kao Gvardiol jer to pravila stavljaju kao opasno. Ona je plastična pa netko može povrijediti šaku, polomiti prst na nju ako rukom kontaktira s njom”, rekao nam je Luka na okupljanju reprezentacije.
Jesu li te suigrači zaboravili? Puno je i novih lica…
“Nisu, moram reći da sam sve tri godine imao veliku podršku suigrača iz reprezentacije, bili smo stalno u kontaktu, pitali su kako sam, što je. To je uvijek lijepo, dodatno motivira. Nisu me zaboravili.”
“Četvrti mjesec nakon EP-a je krenula korona, tu je sve stalo pa smo ušli u novu sezonu, tu je krenulo sve. Stopalo, operacija… A i Euro sam igrao s injekcijama. Počelo je s jednom pa u finalu s tri, ali kada si u reprezentaciji to ništa nije bitno. Nakon prve operacije su krenuli već problemi pa utakmica Lige prvaka, Pariz, točno prije dvije godine, tu je Ahilova nastradala i onda su krenuli problemi. Na kraju tri operacije u tri godine, dugi oporavak, ali doktor Vrdoljak je odradio vrhunski posao. Da smo se sreli prije godinu dana ne znam što bih vam rekao, bi li mislio da ću uopće opet igrati, a kamo li sjediti s vama na 17. katu Westina i biti u reprezentaciji.”
Kakvi su dojmovi oko povratka?
“Sve je to lijepo, ali moram te dojmove zatomiti. Rijetko smo imali ovakvu situaciju da je ovoliko puno novih igrača, moramo puno toga kroz razgovor dogovoriti jer imamo samo dva treninga, ali najbitnije je da sam fizički zdrav, da nema bolova. Bitno mi je da sam u srijedu dobio veliku minutažu u Ligi prvaka da vidim na toj razini koliko mogu. Sigurno fali utakmica i još malo osjećaja, ali ovdje sam. Da mislim da ne mogu pomoći ne bih bio ovdje.”
Jesmo li sada onda ipak kompletirani na desnom vanjskom?
“Nezahvalno je uvijek pričati kada nisi tu kako je bilo. Ja sam kroz sve tri godine bio najveći navijač reprezentacije i moram priznati da je čak puno teže gledati, makar bili loši rezultati, nego kad si unutra. Sviđa mi se kako je Manuel Štrlek rekao da je ovo roster širok po stilu igre, kada bi Martinović bio zdrav, ja koji sam šuter, on koji je prodoran igrač…To je nešto što izborniku puno pomaže. Sad ima praktički tri igrača koji su šuteri, koji mogu igrati ‘broj dva’ i Klarica i Maraš. Ali na terenu može biti samo sedam igrača i tih sedam mora dati sve od sebe. Mislim da za obranu ne moraš imati puno utakmica u nogama, ona je 80 posto voljni moment, to je neka moja filozofija.”
Bio je emotivan povratak rukometu. Čak si pustio i suzu…
“Puno se nakupilo u ove tri godine. Od sumnje ljudi oko tebe, do toga da i sam već sumnjaš jer vrhunski sport zahtijeva punu spremu, a ja sam bio u dalekom minusu. Nisam mogao trčati, a ne baviti se rukometu. A onda kad to sve prođeš i odradiš tu utakmicu i to opet na visokoj razini, da si i dalje u klubu koji je dio Lige prvaka, sve se potvrdi, dobije svoju vrijednost i emocije prorade. To su bile suze radosnice. Nagrada, olakšanje, dokaz samome sebi da je sve vrijedilo.”
Je li klub uvijek bio uz tebe?
“Sigurno da je bilo razgovora, neizvjesno je bilo, nema ništa od tebe, a klub je ipak taj koji te plaća. Moram reći da sam i dalje igrač Pick Szegeda koji je stajao iza mene i isplaćivao mi plaće. Bilo što drugo da kažem ne bi bilo fer. Imam još godinu ugovora tako da sad ne moram razmišljati što sada napraviti.”
Bit će sigurno emotivan i povratak u reprezentaciju?
“Sigurno. Bila je prva prvenstvena, to je bila suza pa onda prva Lige prvaka pa sam mislio neću, ali opet je bilo isto. Sad će mi biti prva ovdje, puno je to emocija…”
Očekujemo onda lijepi uskršnji poklon - dvije pobjede?
“Ja sam siguran da ćemo uspjeti!”
