Rukometni GOAT oprašta se od hrvatske publike na mjestu jedne od svojih najvećih pobjeda

Rukometaš koji je najviše puta "uzeo mjeru" hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji - Nikola Karabatić - krajem kolovoza prošle godine najavio je odlazak u zasluženu mirovinu. Započeo je tada pripreme za svoju posljednju sezonu, a završit će je nastupom na Olimpijskim igrama u Parizu. Grad je to u kojem Karabatić zarađuje rukometni kruh igrajući za PSG. U dresu Svetaca je od 2015. godine i tu će staviti točku na i velike karijere, bez ikakve dileme najveće koju rukomet pamti. A na putu do igračkog oproštaja, odradit će i svoj posljednji pozdrav hrvatskoj publici. Večeras će Zagreb u 13. kolu skupine A rukometne Lige prvaka, ugostiti jednu od najskupljih momčadi svijeta, a taj će dvoboj biti prilika da hrvatska publika zasluženim pljeskom, ako ne i ovacijama, isprati čovjeka koji je riznicu hrvatskog sporta uskratio za nekoliko zlatnih medalja.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Možda nam je Didier Deschamps 1998. kao igrač stavio rampu na plasman u finale Svjetskog prvenstva, a 20 godina kasnije kao trener nas pobijedio u najvećoj utakmici u svijetu sporta, ali nitko nas nije toliko puta rastužio kao Nikola Karabatić. Njegova Francuska izbacila nas je u polufinalu Olimpijskih igara 2008. i 2012. godine, na Europskim prvenstvima pobijedili su nas u finalu 2010. i polufinalu 2006., kao i izbacili iz kalkulacija za polufinalom 2022. i 2024. Uz to, i danas pamtimo poraz u kvalifikacijama za Olimpijske igre u Tokiju, zbog kojeg smo propustili plasman na vrhunac četverogodišnjeg ciklusa.

Naravno, nismo zaboravili na dva izuzetno bolna poraza na Svjetskim prvenstvima. Prvi se dogodio u četvrtfinalu 2007., na turniru na kojem je Hrvatska ostvarila osam pobjeda i jedan poraz i po ocjenama mnogih igrala najlepršaviji rukomet svih vremena. Uz to, vjerojatno najteži poraz u povijesti hrvatskog rukometa Francuska i Karabatić nanijeli su nam 2009. godine u zagrebačkoj Areni, mjestu gdje će danas zaigrati posljednji puta.

"Imam dosta uspomena iz Arene u Zagrebu. Najveća je naravno iz 2009. kad smo osvojili svjetsko prvenstvo ovdje. To mi je jedna od omiljenijih utakmica koje sam odigrao, tata i mama su bili u publici, to mi je bila prva titula svjetskog prvaka. Poslije sam još igrao s reprezentacijom, sa PSG-om isto, došao sam i s Barcelonom ovdje. Dosta sam utakmica doživio ovdje, neke dosta lijepe", rekao je u najavi današnje utakmice za HRT.

U svim gore navedenim utakmicama, glavno lice i pokretačka snaga Francuske bio je Nikola Karabatić i kroz godine, postao je lice koje hrvatski navijačima nije pretjerano omiljeno, posebno nakon kultnog sukoba s Ivanom Balićem tijekom finalne utakmice 2009. godine. Balić je odavno u zasluženoj mirovini, gdje će mu se uskoro pridružiti i veteran hrvatskih korijena.

"Počinjem posljednju sezonu. Radostan sam jer ću posljednji puta moći uživati u jedinstvenoj atmosferi francuskih i europskih dvorana, da igram i borim se zajedno sa svojim suigračima, da osvojim još trofeja prije nego što zatvorim knjigu svoje karijere", napisao je Karabatić u priopćenju uoči aktualne sezone.

A knjiga njegove karijere doista je trofejna. Na domaćem će terenu pokušati osvojiti nevjerojatno četvrto olimpijsko zlato, a pored toga ima četiri naslova svjetskog prvaka i jednako toliko europskih naslova u dresu Francuske. Sveukupno - nestvarnih 12 velikih reprezentativnih naslova, a u svakom je bio ključni igrač Francuske. Pored toga, Karabatić ima jedno olimpijsko i svjetsko srebro, kao i po dvije bronce sa svjetskih i europskih prvenstava. Uz to, u svoje je vitrine tri puta pospremio naslov klupskog prvaka Europe, dok ga je IHF tri puta proglasio najboljim igračem godine, po čemu je, uz Mikkela Hansena rekorder.

Voljeli ga ili ne, Nikola Karabatić najbolji je rukometaš svih vremena, bez ikakve dvojbe u ispravnost te tvrdnje. I zato je lijepo što će ga, na oproštaju od hrvatske publike pljeskom i, nadamo se, zasluženim ovacijama, ispratiti ispunjena Arena Zagreb. Više od 15 tisuća ulaznica planulo je u nekoliko dana, kucnuo je čas za ispisati zasluženi hommage rukometnom GOAT-u.