Prvi ispit odrađen po planu: Dominacija, rotacija i motivacija
Vrijeme Čitanja: 3min | čet. 16.01.25. | 08:00
Kao što se i očekivalo, Bahrein nije takmac na razini Hrvatske
Sportsko poštovanje dobio je Bahrein prije utakmice s Hrvatskom, kako to uvijek i treba biti. No uz sve nedaće naše reprezentacije posljednjih godina, uz sva upozorenja Dagura Sigurdssona da su oni jako 'emotivna reprezentacija', što god bi to trebalo u njihovoj igri klasificirati, duboko u sebi svi smo znali da ovo ne smije biti ništa manje nego li nadmoćno dokazivanje spremnosti za 29. Svjetsko prvenstvo u rukometu. S najvećom skromnošću rečeno, ćetvrta pripremna utakmica, a tako je na kraju i bilo.
Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)
Dakle, pitanje nije bilo hoćemo li dobiti Bahrein, već koliko i što će naši igrači ponuditi, a ponudili su - dominaciju. Obrana je bila na razini zadatka, gusta, pokretna. Šušnja, Jelinić, Martinović, Šimić, svi koji su stali bili su teška prepreka protivničkoj momčadi. Naravno, uz takvu obranu bilo je lakše i našim vratarima odraditi svoj posao pa je Kuzmanović imao pola šuteva obranjenih i s pravom, nakon prikupljenih 12 obrana, postao i igračem utakmice. Pokazali smo da možemo odigrati pametnu obranu i protiv onih igrača koji nam, kažu, 'ne leže'. Niži su, brži, ali na kraju dana, mi smo bolji. Iskusniji, talentiraniji, pametniji. Dok je obrana birljirala, napad je slijedio. Krila su bila sjajna pa su nas tako u prvih 30 minuta predvodili Glavaš (5/6) i Jelinić (3 gola). Priključio im se i uvijek precizni Mario Šoštarić, ali nisu niti bekovi bili ništa slabiji kroz cijeli susret. Upravo su nas oni digli do visokih 15 razlike koja se onda samo održavala s kojim golom više ili manje do kraja susreta.
Nakon Olimpijskih igara, a pred ovo prvenstvo, teško je bilo procijeniti koliko će motivirano Hrvatska krenuti u ovaj turnir. Sportski je bilo očekivati da će uvijek ući maksimalno, ali je i ljudski bil pomisliti da moral nakon nekoliko loših turnira jednostavno - padne. Srećom, nije. Iako je različitu motivaciju, odnsono, pristup pokazala i kroz pripremne utakmice, recimo protiv Sjeverne Makedonije i Slovenije, protiv Bahreina je od prve minute krenula sa željom za pobjedom i pokazivala ju do posljednje sekunde.
Naravno, takav pristup donosi i rezultat, a kada je rezultat dobar i panike nema, ima prostora za rotaciju igrača, minuta za svakoga. Tako je i Sigurdsson sve što ima poslao na teren, a među inima su bila i dva debitanta - Ivan Pavlović i Josip Šimić. Obojica su zabila gol, upisala prvi službeni nastup na velikom natjecanju za Hrvatsku i ostvarila svoje snove. Sada su na putu da korak po korak ostvare i naše, samo da ostanu zdravi i da ih zaobiđu ozljede. S obzirom na izolaciju u kojoj jesu, u Karlovcu, nadamo se da će tako i proći. Ozljeda na ovoj utakmici nije bilo i naši rukometaši nakon odlično odrađenog posla u prvoj utakmici spremno dočekuju iduće ispite.
Ništa drugačije ne očekujemo vidjeti niti protiv Argentine. Ovakva obrana, ovakav Kuzmanović, nešto jača podrška s tribina i onda će se nanizati i laki pogotci i novi bodovi. Pa ćemo dalje. No, veseli ova Hrvastska. Bez euforije, ali moćna, čvrsta, agresivna, gladna pobjede do posljednje sekunde.