OZREN MARŠIĆ: Rukometna karavana je otišla, ostaju Severina i Joksa umjesto sporta
Vrijeme Čitanja: 2min | sri. 17.01.18. | 10:39
Germanijak predstavlja našeg novog kolumnistu. Ubuduće ćete na našim stranicama svakog tjedna čitati tekstove Ozrena Maršića, uglednog nogometnog novinara koji se prvim tekstom predstavlja ipak s rukometnom temom. Ipak se prvi dio Eura igrao u njegovom Splitu…
Jutra poslije uvijek su najgora... Najčešće mamurna ili tužna, ponekad nose prepričavanja lijepih događaja... Ali, nikada nisam volio ta jutra poslije, koja nude završetak nečega. Tako je i s ovim splitskim dijelom rukometnog prvenstva Europe.
Jutro poslije kiša je prala splitske ulice, euforija je totalno ugašena, Lino Červar nema pojma, raspravlja se o tome zašto je ostavio Mirka Alilovića na tribinama, je li mogao prije u igru staviti Stipu Mandalinića, splitskog topnika punog emocija, koji plače dok svira Lijepa naša... Naravno, u Hrvatskoj poslije takve utakmice kakva je bila ova protiv Švedske, ljudi su nas pregazili vrhunskom igrom, ni ponajbolji igrač Europe Luka Cindrić nema pojma. Samo što ga nisu poslali doma u Ogulin da nastavi s proizvodnjom nadaleko poznatog kiselog kupusa.
Karavana je otišla iz Splita, oni cinični i zagriženi ispratili su rukometaše s porukom "neka Zagreb napravi ovakvu atmosferu".
Bila je to prava ludnica, rukometna bajka u Spaladium Areni, barem što se tribina tiče. Pet rukometnih dana Split je živio i ponašao se kraljevski, baš kao i 2009. godine za vrijeme Svjetskog rukometnog prvenstva kada su bomboni prema "najsportskijem gradu na svitu" sipani sa svih strana.
Nakon tih dana, Spaladium Arena u koju je bačena milijarda kuna, pretvorila se u ruglo. Nikad dovršena, jutra poslije te 2009. godine ponudila su priče o hrpi betona, željezu koje viri iz nedovršene fasade, ponudila su stečajne upravitelje, Arena se pretvorila u sajmište. I preživljavala zahvaljujući koncertima Severine, Rozge, "Jokse" i ostalih zvijezda ovog našeg neba. Sport je ostao u zapećku, tu i tamo zbio se poneki događaj poput Davis cupa, Futsala, ali sve u svemu malo, premalo...
A o splitskom sportu neću ni govoriti, najveći događaj u Spaladium Areni, između ovih rukometnih jutara bio je turnir "Četiri kafića". Da, iluzije o "najsportskijem gradu na svitu" davno su prestale, od te divne krilatice ostala su samo slova. I priče "ala, kad je Jugoplastika pomela sve, kako je Toni igra'"... Hajduk, koji je zadnji put bio prvak 2005. godine, ionako je svijet za sebe, ostali nisu ni blizu.
Dok ne bude top sporta u Splitu, neće biti ni prave Spaladium Arene, koja vapi za "home teamom". Košarka ili rukomet, što bilo. "Žuti" s Gripa nadaju se ABA ligi, a rukomet mora čekati da ono zrno genijalnosti što su ga kao igrači imali Ivano Balić i Pero Metličić zaživi i u struci. Njihova Akademija Balić-Metličić okuplja 160 klinaca, pokušavaju probuditi onu malu rukometnu žicu, koja je i njih iznjedrila. No, trebat će vremena. Nema iluzije da će se buđenje dogoditi nakon rukometne bajke u Spaladiumu.
Karavana je bila, i otišla, ostala su željeza što vire iz zidova nedovršene dvorane. I veselje prema mirisu glamura, pršuta i piva, u Spaladium Areni na rasporedu su Weddding day, Adriatic Gastro Show, sajam turizma GAST, koncerti Massima i 2 Cellos...
(Foto: Pixsell)
