E. GrgićOpomena pred Euro: Razlog za oprez, ali ne i za paniku
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 09.01.26. | 15:00
Njemačka je bila ispit kakav smo htjeli - težak, ali da pokaže gdje smo i da nas upozori - niti poletjeti, niti klonuti
Hrvatsku rukometnu reprezentaciju sve manje vremena dijeli od Europskog prvenstva, na koje stižu kao svjetski viceprvaci. Jedna od najljepših priča prošlogodišnjeg Eura ispisana je baš crvenom, bijelom i plavom, a sada kreću nova iskušenja.
Euro je uvijek teže natjecanje. Nema momčadi na kojima se možete odmarati i vaditi, eventualno jedna ili dvije. Našoj bi reprezentaciji to trebala biti utakmica otvaranja – Gruzija. Slijede Nizozemska i Švedska. Gradacija idealna, kao po definiciji. Odradimo li to kako treba, otvara se idealan put do završnice, no u nekom trenutku moramo nabasati na ‘velike’. S njima se moramo potući mislimo li opet stati na postolje, pa je bilo dobro vidjeti i kako reagiramo upravo protiv velike reprezentacije poput Njemačke.
U zagrebačkoj Areni, u prvom od dva prijateljska susreta u hrvatskom rasporedu, Njemačka je zadala velike glavobolje našoj reprezentaciji. Momčad koja ima olimpijsko srebro, ali je i u posljednjih nekoliko utakmica bila naša ‘mušterija’, pokazala je da čak i s onim što bismo nominalno mogli nazvati drugim sastavom može stvoriti ozbiljne probleme našoj selekciji.
Njihovi ulasci u 3-0 i 5-0 serije razotkrili su naše boljke u obrani, koliko god nam vratari bili spremni – a bili su! I treba ih pohvaliti. Kako Matej Mandić, koji je Nijemce izludio u prvom dijelu, tako i Dino Slavić, koji je isto učinio u nastavku. Posebne je traume napravio (naše gore listu) Marku Grgiću, kojem je dvaput skinuo sedmerac. Dominik Kuzmanović ostao je na klupi, ali jasno, njegovo mjesto u reprezentaciji nije upitno. Umirujuće je znati da uoči velikog turnira imamo takve osigurače na vratima.
Nije bilo umirujuće, zato, vidjeti probleme s obranom. Ona bi trebala Hrvatskoj biti forte, ali protiv Njemačke to nije bila. Sporo smo se vraćali u obranu, što je stvaralo iznimne probleme, a 6-0 postava nije funkcionirala idealno. Njemački napad naplatio je gotovo sve naše pogreške, ali jasno – nešto se i njih pita, posebno sa šuterskim arsenalom kakav imaju. Knorr, Uščins pa i Golla na crti tražili su i realizirali svoje prilike, koje ni naši sjajni vratari nisu uvijek uspjeli zaustaviti.
S druge strane, i mi smo često pokušavali napad rješavati kroz sredinu, u igri jedan na jedan. Tu smo se i previše potrošili, bez da je to uvijek davalo rezultat. Ipak, vidjeli smo da se naši šuteri ne libe pucati ni s udaljenosti pa su se Martinović, Srna, Cindrić, Lučin i Klarica više puta upisali u strijelce. Bilo je tu i potrošenih lopti – dijelom zbog žurbe, dijelom zbog čvrste njemačke obrane i silnih batina koje su zadavali u pokušajima probijanja sredine. S krila je, već standardno, na visokoj razini bio Mario Šoštarić.
Ono što je sigurno razveselilo izbornika Sigurdssona bio je nastup Zlatka Raužana. Nije imao lagan zadatak uskočiti u Šipićeve tenisice, ali pokazao se odličnim, kako u napadu, tako i u obrani, s nekoliko sjajnih blokova. Sigurno zaslužuje ozbiljnu šansu u reprezentaciji, posebno sada kada nemamo na raspolaganju ozlijeđenog Šipića.
Goran Stanzl/PIXSELLNjemačka je bila ispit kakav smo i htjeli – težak, ali da pokaže gdje smo. Nije bilo ugodno kaskati, makar i u pripremnom susretu, ali ovo je dobar podsjetnik da se ne smijemo uobraziti i postati bahati bez obzira na prošlogodišnju medalju. Istovremeno, pokazalo se i da imamo na čemu graditi nadu, posebno na odlučnosti naših igrača nakon utakmice kada su bili u - manje priče, više rada - modu. Jedino tako i možemo doći do velikih rezultata i zadržati se u vrhu europkog rukometa. Njemčka je zadala jedan odgojno-obrazovni šamar, a vratiti ga možemo već za koji dan u Hannoveru. Nakon toga, svaka će se pogreška u Malmöu skupo naplaćivati.
