Hrvati stigli u Oslo, u Amsterdamu educirani kako do ulaznica za finale!

Bit će to klasična invazija na Oslo! Ponovno će jedna europska metropola biti u “kockicama”, barem ako je suditi po subotnjem jutru na Tuđmanu i gužvi na letovima prema sjeveru Europe. Doduše, dvojac iz Germanijaka uputio se u Amsterdam na derbi Ajaxa i Feyenoorda, pa smo bili u manjini jer je velika većina iskoristila Nizozemsku kao usputnu stanicu do poprišta finala Svjetskog prvenstva u rukometu.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

“Ej, je l' imate karte?”, bio je očajnički pokušaj jednog od navijača koji je prepoznao kolegicu Evu koja je također u subotu ujutro krenula put Osla.

“Imam akreditaciju”, ponosno će Eva.

Uglavnom, u razgovoru smo saznali kako se ekipa uputila u Norvešku u nadi da će na licu mjesta kupiti ulaznice za veliko finale između Hrvatske i Danske. Objasnili su nam da je put preko agencije bio skup i lišen slobodnog vremena za istraživanje metropole pa su odlučili krenuti u svom aranžmanu.

“Još nisu pustili ulaznice u prodaju. Cijelu noć smo na njihovoj stranici i buljimo u ekran”, otelo se jednom navijaču koji je zaključio, više za sebe, da će on ući u dvoranu - milom ili silom.

“Ali, postoji način”, u razgovor se priključio kolega Mušlek, inače svjetski putnik koji je prošao svu silu meridijana pa izbrusio snalažljivost do najsitnijih detalja. I ta njegova opaska bila je znak za mrtvu tišinu u avionu dok je Mušlek objašnjavao “rupu u sistemu”.

“Ulaznice za finale su dnevne, kao što je bilo i na utakmicama u Areni. U Zagrebu je bilo navijača koji su gledali prve dvije utakmice u programu pa odlazili iz dvorane. Ako su skenirali da odlaze s namjerom da se vrate - mogli su ući u Arenu ponovno. A kako većina nije imala cilj vraćati se - naši su ih čekali ispred i dobili su ulaznice za treću tekmu u danu u kojoj je najčešće igrala Hrvatska”, pojasnio je kolega pa poentirao:

“Bit će puno Francuza u utakmici za treće mjesto a koji neće ostati na finalu. Samo ih čekajte ispred i tražite njihove karte pa uđite u dvoranu”.

Malo je nedostajalo da Mušlek dobije aplauz zbog svog izlaganja u avionu. Barem je čovjek dao ljudima neku nadu prije nego smo se rastali na Amsterdamu. Oni su zbog kašnjenja leta pojurili prema izlazu za Oslo, dok smo mi krenuli prema gradu. Zadatak je bio pronaći mjesto u kojem će u nedjelju pustiti rukometno finale. U ovom trenutku još uvijek ga nismo pronašli. Nizozemci, iako su rukometno eksplodirali posljednjih godina, nisu nam dali neku nadu. U pubovima oko Damma - na nedjeljnom rasporedu je samo i isključivo nogomet.

“Imamo puno turista koji nam za vikend dolaze s Otoka i jedini uvjet je da imamo prijenose iz Premier lige”, otkrio nam je konobar iz bara “Regular and Jack” u samom centru Amsterdama, inače dobar poznavatelj rukometa. Pohvalio se kako je taj sport doživio ekspanziju posljednjih desetak godina u Nizozemskoj.

“Ženskog rukometa nije bilo na mapi do 2015., da bi u sljedeće četiri godine cure osvojile ukupno pet medalja s vrhuncem 2019. kada su postale svjetske prvakinje”, priča nam uz rundu Guinnessa koji je devet eura... Muški rukomet u ovoj zemlji nije na toj razini, ali svake godine je sve bolji.

“Muški do 2020. su imali tek jedan nastup na velikim natjecanjima, a od tada su redoviti i standardno prolaze grupnu fazu. Uostalom, imamo tri top klase. Luc Steijns i Dani Baijens igraju u PSG-u, dok Kay Smits brani boje Flensburga. Sva trojica su vanjska linija; lijevi, srednji i desni”, reći će ponosni domaćin koji je zapravo sportska enciklopedija. Vuče nam malo na kolegu Bevandu koji je apsolutni autoritet po pitanju sportskih informacija i podataka. Tako nam je konobar pohvalio Šutala koji je u ovoj sezoni pokazao ono što smo mi otprije znali; postao je nezamjenjiv u posljednjoj liniji Ajaxa. Pitao nas je što se događa s Ivanušecom i zašto se Sosa tako kratko zadržao u Ajaxu. No, oborio nas je s nogu kada je pitao gdje smo pronašli Zrinku Ljutić.

“Čekaj malo, pratite i skijanje u zemlji u kojoj nema brda i inače ili sada kad je Hirscher postao Nizozemac”, otelo se iznenađenom Mušleku dok se konobar nasmijao, pohvalio njegovo sportsko znanje pa dodao:

“Ali smo jaki u brzom klizanju. Imamo preko sto medalja s Olimpijskih igara u tom sportu, duplo više od prve nacije do nas”, zaključio je i poslao rundu Hrvatima za stol.

“Nevjerojatno koliko ste mali a jaki u sportu”, zaključio je naš prijatelj i rekao da svratimo u nedjelju pa će vidjeti što se može učiniti oko prijenosa rukometa.

I dok smo u nedjelju za doručkom pričali o tome, iz Zagreba su stizale vijest kako je glavnina navijačkih trupa krenula ujutro s aerodroma. Časnik za vezu bile su Petra i Dijana koje osim strasti prema rekreativnom trčanju u AK Perpetuum Mobile dijele i onu rukometnu. Štoviše, Dijana je ponosna mama mladog izuzetno talentiranog rukometaša Frane, čije vrijeme tek dolazi. Inače, tijekom svih utakmica naše reprezentacije u Zagrebu bile su stalna postava navijačka postava u Areni. Nakon polufinala i lekcije Francuzima - odmah su rezervirale svoja mjesta u nedjeljnom avionu za Oslo. Sa zastavom i osmijehom na licu krenule su prema finalu.

Iz Zagreba je u tom aranžmanu krenulo četiri čartera puna navijača. Računa se da je to oko 700 osoba koji su krenuli u nedjlju ujutro i nešto prije 11 sati dotakli tlo Osla. Plan je da se ide odmah autobusima prema dvorani a vrijeme do utakmice je slobodno. Za pretpostaviti je da će se prema starom dobrom običaju utaboriti u neki od kafića u blizini same dvorane te vrijeme do utakmice kratiti uz tekuću problematiku. Saznajemo kako se tijekom leta pjevalo u avionima, ali ne pretjerano jer se glasnice čuvaju za to finale koje počinje u 18 sati, sasvim izvjesno uz velik broj hrvatskih navijača...