I. MušlekGeneracija s potencijalom odvela Hrvatsku u 'Ligu za bedaka'
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 20.07.26. | 16:00
Ozbiljan kiks potpisao je legendarni Denis Špoljarić, zajedno s reprezentacijom u kojoj su trojica igrača već dobila poziv Dagura Sigurdssona
Hrvatska juniorska reprezentacija, odnosno uzrast do 20 godina, potpisao je jedan od najslabijih rezultata reprezentativnog muškog rukometa. Možda zvuči kao pretjeran epitet, ali ono čemu smo svjedočili u Rumunjskoj proteklog tjedna, konsterniralo je cijelu domaću rukometnu javnost.
O čemu se radi? Hrvatska je na Europskom prvenstvu do 20 godina zauzela tek 16. mjesto, čime smo izjednačili najlošiji plasman u povijesti kontinentalnih smotri u ovom uzrastu. Ironije radi, 16. smo bili i 2008., kad se prvenstvo također održalo u Rumunjskoj. I da debakl bude potpun, ovim ostvarenjem, zatvorili smo vrata Svjetskog prvenstva. Da neuspjeh peče još jače, spomenut ćemo da se na svjetsku smotru plasiralo 15 najboljih selekcija Starog kontinenta. Zaista porazne brojke po hrvatski rukomet, pogotovo ako znamo da su na Euru nastupile 24 reprezentacije.
Iza nas su ostale Poljska, Srbija, Sjeverna Makedonija, Češka, reprezentacije koje imaju solidnu rukometnu tradiciju tako da nismo jedini s ugledom u 'Ligi za bedaka' europskog rukometa, no pravi problem otkrit ćemo tek kada pogledamo od koga je to Hrvatska izgubila mogućnost nadmetati se s najboljim vršnjacima na svijetu.
Od prve utakmice na Euru, izabranici Denisa Špoljarića nisu izgledali dobro. Startali smo s teškim porazom od Danske (37-30), potom smo opravdali status favorita protiv Sjeverne Makedonije (34-29), da bismo zatim nanizali dvije pobjede u najdramatičnijim okolnostima. Pala je Norveška, potom i Island, u oba navrata pobjedničkim pogotkom u posljednjoj sekundi, ali bile su to pobjede koje su samo kratkotrajno prekrile nedostatke u redovima Hrvatske. Poglavito brojne probleme u obrambenom dijelu, ali i kritičan problem s kojim se Špoljarić suočavao tijekom cijelog prvenstva. U svaku ozbiljniju utakmicu, Hrvatska je ušla jako loše i vrlo brzo se nalazila u situacijama da hvata zaostatke i nepotrebno troši energiju na to. Uz to, kroz cijeli turnir vratari su bili ispod svakog nivoa. Iako, istini za volju, nije im ni obrana puno pomogla.
.jpg.webp)
.jpg.webp.webp)
Protiv Španjolske smo propustili priliku za ulaskom u četvrtfinale, poraz od tri pogotka razlike poslao nas je u razigravanje od 9. do 16. mjesta. Dakle, osam selekcija borilo se za sedam viza za Svjetsko prvenstvo i, nećemo biti generali poslije bitke, očekivali smo da Hrvatska lakoćom ugrabi jedno od tih mjesta. Pogotovo kad smo vidjeli popis konkurencije koji je bio sve samo ne zastrašujuć (zar je to i moguće u ovoj fazi razigravanja).
Prva prepreka bila je Austrija. Imali smo minimalno vodstvo na poluvremenu, a potom se totalno raspali u nastavku i lakoćom potpisali kapitulaciju (25-30). Ništa zato, uslijedio je još jedan zicer, ovaj puta protiv domaćina. Dvoboj se igrao u Areni Turda, gradu poznatom po jednom od najvećih rudnika soli u Europi (pretvorenom u fenomenalan muzej duboko ispod zemljine površine), a u dvorani kapaciteta 3.100 mjesta našlo se tek 450 rukometnih znatiželjnika. Dakle, nikakav neprijateljski ambijent, ali ispostavilo se da je i to bila prevelika prepreka te je Hrvatska porazom 31-29 došla tamo gdje se nitko nije nadao – u izravan obračun za posljednje mjesto koje vodi na SP.
Tada je već bilo jasno da nešto opako ne štima u našim redovima, ali s druge strane stajali su Izraelci, momčad iz četvrtog razreda europskog rukometa. Vodili smo četiri razlike početkom drugog poluvremena i stali. Izraelci su nas počistili s parketa do kraja dvoboja i slavili s pet razlike. Horor, debakl u Cluju.
I ne bi ovaj rezultat bio nikakav alarm za uzbunu, Hrvatska je od 2019. godine bez medalje u juniorskom uzrastu, ali od sastava kojeg smo poslali u Rumunjsku, očekivalo se minimalno četvrtfinale. Vođa reprezentacije bio je Matko Moslavac, senzacija iz Nexea i igrač koji je već prepoznat od strane Dagura Sigurdssona. I ne samo on, već je Špoljarić imao još dvojicu igrača s iskustvom iz seniorske reprezentacije, one u kojoj popularni Dempa pomaže Sigurdssonu. Tu je Petar Šprem, sin legendarnog Gorana, krilni igrač koji je sa 16 godina debitirao za Zagreb u Ligi prvaka protiv Barcelone. Pored njih, vođa momčadi trebao je biti Berislav Antonio Tokić, ali on je potpuno podbacio i još nas počastio crvenim kartonom protiv Izraela.
Uz fenomenalne partije koje je pružao Moslavac (uz asistenciju Šprema i Lorisa Hromina), Hrvatska se morala prošetati do vize za Svjetsko prvenstvo! Prošetati. Ne ostaviti niti najmanju dvojbu oko plasmana. I točka! Sve ostalo su pusti alibiji bez realnih temelja i to treba jasno i nedvosmisleno kazati. Od prolaska na U21 Svjetsko prvenstvo nema ništa, prvi puta nakon 2015. neće nas biti na prvenstvu. Denis Špoljarić, blago rečeno, nije se proslavio u svojem prvom samostalnom angažmanu.