Emotivno je bilo na zatvaranju Svjetskog veteranskog kupa u Omišu

Emotivno je bilo na sinoćnjem zatvaranju sedmog izdanja Svjetskog kupa rukometnih veterana u Omišu. Puno sreće i suza radosnica zbog još jednog sjajno organiziranog turnira i osvojenih pehara i medalja, ali i tuge zbog toga što je turnir završio i što se svi skupa rastaju od svojih sportskih prijatelja s kojima su proveli prekrasnih pet dana.

"Ovo je moj šesti nastup na turniru i moram priznati da mi rastanci padaju sve teže i da jedva čekam novi turnir kako bi se ponovno vidjeli. Medalje i pehari su nam utjeha, ali na ovakve turnire se ne dolazi samo zbog pehara i medalja, nego prije svega zbog druženja sa svojim sportskim prijateljima", kazala nam je Lenka Manarčikova iz slovačke ekipe Evergreens.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Svečanost zatvaranja ponovno je bila spektakularna, posebno dizajnirani pehari i medalje oduševili su najbolje u osam kategorija, a grupna fotografija svih nagrađenih ostat će im kao trajna uspomena na nezaboravne trenutke.

"Često putujem po veteranskim turnirima ali nikad nisam bio na ovako dobro organiziranom. Ovo je moj prvi, ali sigurno ne i zadnji dolazak u Omiš, zaista sam fasciniran kako su organizatori uspjeli odraditi ovako dobar posao s toliko velikim brojem sudionika", kazao je Zigmantas Grigenas iz litavske momčadi Smarskai, najbolje u vrlo jakoj muškoj kategoriji 40+.

Brojke su doista fascinantne, organizacija na čelu s Mariom Čaljkušićem dovela je u hotele od Omiša do Brela oko 2.000 gostiju iz 30 zemalja svijeta, a kad se u obzir uzmu već završeni Svjetski kup košarkaških veterana i Kamp rukometnih golmana koji započinje u lipnju, sveukupno će to značiti da će se samo u ovoj predsezoni ostvariti oko 20.000 noćenja.

"Sve što se događa nije slučajno, plod je to sustavnog planiranja rasta i rada jedne ozbiljne grupe ljudi koji nisu profesionalci u ovom poslu, ali iznimno profesionalno odrađuju svoje obaveze. Nakon par godina zajedničkog rada svatko zna svoj dio posla, a eventualne zamke i problemi koji se neminovno događaju rješavaju se u hodu. Naš konačan cilj je sretan i zadovoljan sudionik turnira, jer samo takav će nam se vratiti i sljedeće godine", kazao je Čaljkušić.

Preko 60 ekipa, 24 pehara, 24 individualna priznanja, 360 zlatnih, srebrnih i brončanih medalja te četiri specijalne nagrade pronašli su svoje nove vlasnike. A jedan od njih, MVP u kategoriji 45+ Jaromir Letev iz češke momčadi Hana kazao je:

"Imam dosta prijatelja u svijetu rukometa i većina nas nije osvajala medalje na Olimpijskim igrama, svjetskim i kontinentalnim natjecanjima, ali vjerujte mi da za nas pehari, medalje i priznanja osvojena na ovakvim turnirima imaju jednaku težinu, jednako smo na njih ponosni. Pogotovo kad su osvojene u vrlo jakoj konkurenciji, na sjajno organiziranom turniru poput ovoga u Omišu."

Vratarka srebene ekipe u kategoriji 45+, mađarskog Veszprema Suzana Veres je isto bila presretna:

"Ovu medalju nosim s ponosom kući i poklonit ću je mojoj nedavno rođenoj unučici. Ja sam bila rukometašica, moja kćer također je igrala rukomet i nadam se da će našim stopama krenuti i unuka, to mi je velika želja."

Na rastanku su organizatori svima okupljenima zaželjeli siguran povratak kućama i novi susret u istom terminu sljedeće godine, za koji će prijave uskoro biti otvorene. I nema sumnje kako će se svi kapaciteti popuniti puno prije početka. Kao uostalom i svih ovih godina... (dku)