Duvnjak: „Od prve do zadnje utakmice, bila mi je privilegija, čast i odgovornost“

Domagoj Duvnjak u konačnici nije došao do željenog cilja, od reprezentativnog se dresa nije oprostio zlatnom medaljom, već je njemu i ostatku reprezentacije pripalo srebro nakon poraza od Danske (32-26). Ipak, nesumnjivo će i on biti zadovoljan ovim turnirom, teško da je prije početka mogao zamišljati ovakav rastanak.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

„Ni u najluđim snovima nisam očekivao ovakvu medalju, pogotovo kad znamo što mi se dogodilo još u drugom kolu. Hvala svim igračima, treneru i stručnom stožeru. Ovo je bilo predivno prvenstvo, ostat će mi u sjećanju cijeli život. Hvala mojoj obitelji, roditeljima, djeci, sestri... Ovo je bio baš dug put. Zahvaljujem se i rodbini te prijateljima, mojim suigračima koji su ovdje, bivšim suigračima, svim trenerima, generaciji koja me je naučila nositi ovaj predivni i teški dres.

Odlazim ponosan, hvala i ljudima koji su dali život za ovu državu. Bez njih, ne bih mogao predstavljati svoju državu već skoro 20 godina. Odlazim sretan i ispunjen, a reprezentacija je u dobrim rukama“, poručio je Duvnjak na početku.

Komentirao je potom i ovu finalnu utakmicu, u kojoj su Danci dominirali praktički od početka do kraja.

„Velika hvala Danskoj, da nije bilo njih, ne bih ni zabio gol, maknuli su mi se. Žao mi je što nisam pozvao Igora Karačića, on je nešto pričao sa sucima. Znaš da ti je to zadnji gol za ovaj dres, bio je ovo jako dug put, dakle19 godina. Dao sam cijelog sebe za ovu reprezentaciju za ovaj dres. Odlazim ponosan.

Najponosniji sam na to da bilo kog da sretnem od svojih suigrača, mogu sjesti s njim i popiti kavu, kao i s bilo kojim trenerom. To je bit sporta i života, na to sam stvarno ponosan. Imao sam predivne suigrače i trenere, puno su me svi oni naučili. Život ide dalje, rukomet nije samo Domagoj Duvnjak, rukomet je hrvatska reprezentacija koja je pokazala da smo se vratili u vrh“, dodao je.

Zatim se osvrnuo i na čitav turnir, bilo je tu podosta odličnih partija naše nacionalne vrste.

„Kad se pogleda cijelo prvenstvo, izgubili smo od Egipta, pa smo morali dobiti Island šest razlike i jesmo. Tu je i luda utakmica s Mađarskom pa s Francuskom, vratili smo se od 0-5 protiv Slovenije. Veselim se sutra doći u domovinu, jedva čekam. Vjerujem da ćemo se i večeras malo opustiti, jer je za puno igrača ovo prvi doček, nadam se da će uživati. Ovo medalja ide i svim navijačima koji su nas gurali od prve utakmice, bez njih ne bismo došli ovdje.

Imali smo tu privilegiju igrati doma, navijači su nas dosta gurali. Prije Islanda smo došli do zida, bilo je sve ili ništa. Ta utakmica je nevjerojatna, Island je igrao fenomenalan rukomet, nisu izgubili na prvenstvu, a mi smo ih lagano pobijedili. To je presudan trenutak bio. Vidjeli smo da možemo“, kazao je.

Naposljetku, stigla je i završna poruka kapetana hrvatskih rukometaša te najboljeg strijelca u povijesti naše reprezentacije.

„Od prve do zadnje utakmice, bila mi je privilegija, čast i odgovrnost, pogotovo svaki put kad sam čuo Lijepu našu. Bilo je tu svega, svakakav sam dolazio na utakmice, ali emocije su prevladale. Ponosan sam, to su ogromne brojke i puno godina te turnira“, zaključio je Duvnjak na odlasku u reprezentativnu mirovinu.