
Dostojno najtežeg dresa
Vrijeme Čitanja: 3min | sri. 28.01.26. | 08:00
Pristup kakav smo čekali od početka turnira
Kako je otvaranje utakmice protiv Švicarske bilo za zaborav, tako ovo protiv Slovenije moramo upamtiti i puštati na videu prije svake iduće utakmice. Švicarska i Island remijem su nam odškrinutli put prema Herningu, a mi smo onda uspješno odradili svoj dio zadatka slavljem protiv Slovenije pa je kraj večeri zapečatio remi Mađara i Šveđana pa su Hrvati na spavanje išli kao prvoplasirana reprezentacija.
Sigurdssonov potez povratka Mateja Mandića na vrata od prve minute pokazao se ključnim. U gotovo cijelom prvom dijelu bio je na preko 40 posto obrana, što još niti jedan naš golman nije imao na ovom turniru. Bio je strpljiv i pokazao koliko vrijedi i koliko donosi reprezentaciji. Agresivna i, rekao bi Lino Červar - proaktivna - je bila i 5-1 obrana s Mamićem, čvrsta kao armirani beton 6-0 s dobrim divom Šušnjom, i sve je Slovencima bilo zaključano. Do polovice prvog dijela imali su tek četiri gola, od toga jedan iz sedmerca Domena Makuca. Hrvatska je napokon pokazala da ima obranu i to jednu od najboljih na svijetu, a Slovenija na to nije imala odgovor.
HRS/Kolektiff imagesNismo se osramotili ni u napadu. Lijepi prolasci na svim pozicijama, asistencije iza leđa, bez gledanja, na crtu, na krilo, kontra, polukontra, sve je išlo, sve je bilo atraktivno, sve je prolazilo. Jasno, nitko nije očekivao da će slovenska reprezentacija biti 'plitak potok' pa nije bilo ni za očekivati da će cijeli susret proći lako, ali kako je Hrvatska ušla u utakmicu bilo je jasno da će proći - atraktivno. Napeto je bilo drugom dijelu, znao je Makuc i zeznuti Mamića ili Šušnju i Klaricu, stigli su Slovenci i do egala, ali nekako ni tada naša pobjeda nije bila upitna. Nije rezultat otkrivao koliko je Hrvatska nadmoćan dojam u ovom susretu ostavila jer da je - bila bi to puno veća razlika na semaforu. Ovako, tko je imao sreću gledao je uživo, tko nije neka pogleda snimku.
David Mandić igrao je svoju najbolju utakmicu na turniru, a nije bio jedini. Matej Mandić pokazao je Sigurdssonu zašto ne treba biti na tribinama, Lučin zašto smo se toliko radovali otkako se prvi puta pojavio u reprezentaciji, Mamić zašto nam je 5-1 i nakon Duvnjaka forte i trebamo ju više koristiti (posebno kada igramo protiv reprezentacije koja na desnoj strani ima dešnjaka, op.a.), Raužan zašto je dostojanstveno zamijenio novopečenog oca Marina Šipića, Šušnja i ostatak obrane zašto iz nje sve kreće, Srna, Martinović, Šoštarić i ostatak društva uostalom, zašto su dobili pravo nositi najskuplji i najelitniji dres. Skuplji od bilo kojeg bundesligaškog, od bilo kojeg osvajača Lige prvaka, od bilo kojeg klupskog ugovora.
Daleko od toga da nismo pravili greške, ali bilo ih je puno manje nego li u prošlim susretima. Daleko od toga da prošlih susreta nismo htjeli izginuti, ali danas smo to i učinili. Za hrvatski dres se ionako drugačije ni ne bi trebalo igrati. Srna je na pripreme stigao nakon duge ozljede koju je u ovoj utakmici možda i obnovio budući da je u drugom poluvremenu šepajući napustio teren i hitno morao na magnet, Ivanu Martinoviću je skoro iščupano pucačko rame, Lučin je nokautiran iz skok šuta na teren... Najteži je to dres na svijetu, a ujedno i najljepši. Onima koji ga nose mora biti čast dovoljna da se bacaju na glavu kada ga obuku.
Kada se ovako igra, oprostio bi se da treba i poraz, ali srećom ne treba. Posao se odradio. Herning je udaljen još samo jedan korak.
Kult, svetinja ili kako god ju nazvali, hrvatska reprezentacija je uvijek dimenzija više. Ona mora i u najtežim trenucima biti iznad svega.
HRS/Kolektiff imagesNakon ove utakmice, ne treba ponavljati kakvih se koljena ide u reprezentaciju...
Germanijak
.JPG.webp)



.jpg.webp)

.jpg.webp.webp.webp.webp)
.png.webp)









