Dagurovo čudo

Upravo je sakrivanje objektivnih problema sa srednjim vanjskim jedan od velikih poteza Dagura Sigurdssona, ali nije to i jedini pobjednički manevar kojim se istaknuo kao najzaslužniji potpisnik velikog uspjeha. Do kojeg je morao bez našeg napadački jednog najpotentnijih igrača u vidu Marina Šipića, dok smo od utorka ostali i bez Zvonimira Srne, najboljeg igrača Hrvatske na turniru.

Pogođene izmjene kojima je isprovocirao reakciju

Prije svih, na poziciji vratara. Hrvatska u Dominiku Kuzmanoviću i Mateju Mandiću ima najpotentniji tandem na svijetu, iako su obojica već prilično renomirani i od sljedeće sezone bit će vratarski duo prvaka Europe Magdeburga. No, isto tako, obojica ove sezone imaju status pričuvnog vratara u svojem klubu. Vidi se to na njihovim prezentacijama koje nisu loše, dapače, no kod Kuzmanovića je primjetno da nije na prošlogodišnjem nivou. Nismo od naših golmana u prvom krugu dobili što smo očekivali, stoga je u drugom krugu šansu dobio Dino Slavić. Imao je veliku nesreću s ozljedom koljena, ali je isporučio dvije zlata vrijedne obrane, u oba slučaja skinuo je sedmerac i bili su to potezi koji su okrenuli momentum na našu stranu. Pogotovo protiv Islanda!

Nakon toga, Sigurdsson radi novi pobjednički potez i vraća Mandića ne samo u zapisnik za dvoboj protiv Slovenije, već je krenuo utakmicu s njim i potpuno iznenadio protivnika. Ujedno je isprovocirao i dodatnu reakciju jer je Mandić zaključao vrata u prvom poluvremenu i odnio epitet igrača utakmice.

Goran Stanzl/PIXSELL

Pravovremena rotiranja obrambenih formacija

Hrvatska na ovom prvenstvu ima najbolju obranu! Od svih 12 reprezentacija u drugom krugu, primili smo najmanje golova, svega 136 u pet utakmica koje su tvorile konačan izgled tablice drugog kruga. Iza nas su Danci sa 141 primljenih pogotkom, dakle razlika nije malena. Primjerice, nakon prvog kruga, dvije najbolje obrane imali su Islanđani i Mađari, a razlika je bila samo u jednom pogotku. Bedemu ispred naših vratara definitivno je kumovao i Sigurdssonov pomoćnik Denis Špoljarić, popularni ministar obrane u zlatnoj generaciji koja je bila olimpijski pobjednik i svjetski prvak. Sigurdsson je, pak, skrivao 5-1 obranu protiv Gruzije, potom je u drugom poluvremenu slomio Nizozemce prelaskom na tu formaciju s Markom Mamićem kao isturenim. U drugom krugu, ovisno o rivalu, rotirao je te dvije formacije, a svemu je Hrvatska dodala još malo agresivnosti. Napose David Mandić, koji u ulozi halfa neodoljivo podsjeća na Nikšu Kaleba. I za kraj, mučili su nas Mađari s prelakim probijanjem 5-1 obrane, kao i s igrom 7 na 6. Sve dok u drugom dijelu Sigurdsson nije naredio spuštanje u 6-0, zatvaranje dominantnih mađarskih pivota i svjesno puštanje vanjskog šuta. Bio je to pun pogodak!

Potez kojim je iznenadio Mađare, ali i sve navijače

Bila je to igra 7 na 6 u napadu. Hrvatska se jako mučila s Mađarima, silno motiviranima da nam uzvrate za prošlogodišnju tragediju. Izbacili smo ih u četvrtfinalu SP-a neviđenim preokretom u zadnjih pet minuta, sada su puleni Cheme Rodrigueza bili maksimalno napaljeni da Hrvatima uskrate polufinale. Bez obzira na to što oni sami nisu imali nikakve izglede za ništa više od tek 5. mjesta u grupi. Zaista smo se mučili u napadu, Mađari su konstantno držali 3-4 pogotka prednosti i prijetio nam je neželjen scenarij. I bilo je tako sve do 40. minute, kada je Sigurdsson potpuno iznenadio Mađare, pa i sve navijače, uvevši sedmog igrača u napad. Hrvatska nijednom na turniru nije isprobala ovakav napad, nismo ga godinama prakticirali. A i kad jesmo, bolje da nismo. Sjetimo se samo kako nas je 7 na 6 napad pokopao na SP-u 2019. godine protiv Brazila i uništio nam tada šanse za medaljom. Ne i ovaj puta! Igrač više u napadu konačno je otvorio „špinu” u napadu, dočekali smo nekoliko lakših realizacija i u osam minuta smo kreirali seriju 5-1, prešli u vodstvo i zadržali ga do kraja! Doktorski potez Islanđanina na klupi Hrvatske.

Sanjin Strukic/PIXSELL

Sve navedeno samo je dio sjajnih poteza Dagura Sigurdssona i ovo polufinale je dohvaćeno uz njegov potpis. Bilo je tijekom prošlogodišnjeg pohoda na srebro govora o tome da je taj rezultat plod domaćeg terena, da se reprezentacija galvanizirala u posljednjem pohodu Duvnjaka i Karačića na medalju, no imali smo domaći teren i 2018. godine, pa ostali van zone medalja. Imali su i prethodni izbornici ništa slabiju momčad, ali nešto je očito izostajalo jer smo od Eura u siječnju 2017. pa do dolaska Sigurdssona u veljači 2024. samo dva puta došli do polufinala. Islanđanin je, dakle, u manje od dvije godine potpisao jednak uspjeh kao i njegovi prethodnici Lino Červar, Hrvoje Horvat i Goran Perkovac - zajedno. I ono najbitnije, zapalio je rukometnu iskru koju smo godinama čekali i to čini sada već u kontinuitetu. Do prvog europskog zlata u povijesti Hrvatske bit će nikad teže doći jer će ono vrlo vjerojatno voditi preko Danske, koja je najmoćnija selekcija u rukometnoj povijesti i igrat će pred 15 tisuća svojih navijača. No, uz ovakvog stručnjaka na klupi, imamo se makar pravo nadati novom zlatu, ako ne u nedjelju, onda u nadolazećim godinama.