Dagurov paradoks

Još jedan turnir je prilično rano završio za hrvatske rukometaše. Nakon prve utakmice i krvavo izborene pobjede nad Japanom, čitava stvar se mogla gledati iz dva kuta: optimisti su posegnuli za onom izlizanom kako su “prve utakmice uvijek neugodne“, dok je kritika ocijenila kako se Hrvatskoj sprema novo razočaranje. Nažalost, istinitom se pokazala ova druga varijanta u kojoj se kao jedina pozitivna stvar može ocijeniti pobjeda nad Njemačkom, našom sada već tradicionalnom mušterijom, a sve ostalo je za temeljitu analizu. Prostudirati se mora onaj debakl protiv Šveđana koji su nam održali rukometnu lekciju, slično su nas 'školovali' i Slovenci koji su ostali uviđavni zbog dobrosusjedskih odnosa pa nismo potpisali i teže stradavanje. Na koncu smo se morali vaditi protiv Španjolaca, što je bila nemoguća misija.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Španjolska stigla do pobjede, Hrvatska se oprašta od Pariza

Duvnjak: „Protiv Slovenije smo propustili priliku. Ovo je neuspjeh“

Horor u Parizu, Švedska razbila neprepoznatljivu Hrvatsku

Koliko se moglo ovih dana doznati, ništa unutar reprezentacije nije upućivalo na ovakav rasplet. Na treninzima nije bilo nekakve nervoze, radilo se dobro, izbornik je bio smiren, ali problem bi bio parket. Nisu igrači niti sami znali što im se događa, zbog čega se upadalo u te famozne 'crne rupe' i zašto odjednom djeluju kao da su zaboravili igrati rukomet. Sva sreća što je Dominik Kuzmanović bio raspoložen, jer inače bi teško skupili i ove bodove koje smo skupili.

Sve kreće, jasno, od izbornika. Kada je Dagur Sigurdsson ustoličen, očekivao se hrvatski rukometni preporod. Skicirale su se munjevite akcije, planirali blitzkriegovi, a realnost je, očito, sasvim drugačija.

Htjeli smo igrati brz, moderan rukomet, a Španjolci su nas masakrirali trkom i guranjem u leđa. Igra reprezentacije nije doživjela nikakav značajni pomak s ovim izbornikom. I dalje to djeluje bezidejno, nemaštovito i nimalo moderno. Paradoks je da zapravo igramo zastarjelu verziju rukometa, onu u kojoj se puno igra na postavljeni napad, a jasno je da kvalitete za takvu igru nemamo. Spori smo, iako bi htjeli biti brzi. Trčimo, ali bez nekog pretjeranog smisla i malo koga smo hvatali na krivoj nozi.

Na turniru su nam zakazali lijevi bekovi, a pozvana su čak trojica, dok je na Igre pozvan tek jedan jedini srednji vanjski, a Igor Karačić je, primjerice, ostao bez vize za Pariz. A i taj srednji vanjski, Luka Cindrić, je po tko zna koji put odigrao ispod svog renomea za reprezentaciju. Čeka ga se već godinama, a on nikako da proradi u nacionalnom ruhu.

Nadalje, izbornik je forsirao Tina Lučina u prve četiri utakmice, a onda je na njega zaboravio u petoj. Josip Šarac je isto prosjedio turnir...

Obrana nam je bila očajna, Sigurdsson je zamislio tih 6-0 što se pokazalo kao promašaj. Kada bi nas se malo zaljuljalo križanjima, ili fintom, tu bi bilo svega, a najmanje prave obrambene reakcije.

Jeste li, međutim, pogledali pokoju utakmicu Danaca? Ako niste, toplo vam savjetujemo. To je rukomet koji naš izbornik, valjda, želi igrati. To je moderno, brzo i atraktivno. Napad Danaca traje 15-ak sekundi, odmah se kreće u brzi izlazak prema naprijed i kroz dva, tri dodavanja se otvara prostor za šut bilo izvana bilo s krila. Danci tempom melju svoje protivnike.

Hrvatska 'istina' je da ideju nemamo. Igramo na silu, rukomet koji je nerijetko teško gledljiv. Svi oko nas mijenjaju stil igre, prilagođavaju se novitetima u igri, dok mi i dalje koračamo u krug. Forsirali smo obranu koja je ispala jedna od najlošijih na turniru. Znamo svi, više to nije nikakva tajna, da nemamo igrače najviše kvalitete. U perspektivi se možemo veseliti mlađim igračima i njihovom razvoju, prvenstveno Luke Lovre Klarice, Mateja Mandića, Lučina. Kuzmanović je već dokazana klasa, Veron Načinović je, pak, potpisao za Kiel.

Iz igračke perspektive nije to toliko zabrinjavajuće, ali još uvijek se nismo sasvim otarasili ideje da imamo roster za medalju. Nemamo, niti blizu. Peta i šesta mjesta su doseg kojemu treba stremiti, a sve više od toga je teška zabluda.