Bivši trener Zagreba gradi karijeru u dalekoj Finskoj: Usađujem im školu hrvatskog rukometa!

Čuli smo se prije dva mjeseca, kada smo ga zamolili za gostovanje u našoj humanitarnoj akciji 'Humanitarni listić u podne'. Tada nam je bivši trener Zagreba ekskluzivno otkrio kako je u igri za preuzimanje hrvatske ženske rukometne reprezentacije. U savezu su tražili zamjenu za Gorana Mrđena i Boris Dvoršek bio je jedan od kandidata.

„Moja želja je bila ostati u Hrvatskoj i preuzeti žensku reprezentaciju, no nismo se dogovorili kako sam mislio da treba biti i došla je ponuda iz Finske, koju sam prihvatio“, počinje razgovor za Germanijak Dvoršek.

Uhvatili smo ga taman nakon treninga, u njegovom domu na Otoku. Da, živi na otoku arhipelagu, okruženom prekrasnom prirodom, u gradiću pod imenom Pargas, koji se na finskom zove Parainen. Ali niti nemojte to pokušavati upamtiti jer kako nam pojašnjava naš sugovornik, finski je pretežak jezik. Finska je dvojezična zemlja u kojoj se govori finski i švedski ali više švedski zbog težine jezika. Srećom po njega, svi razumiju engleski pa je komunikacija olakšana.

„Moram priznati da sam prvih dana po dućanu hodao sa google translateom. A tek samo kada vidite table za oznake smjera, ništa ne razumijete“.

Ali priznaje Dvoršek, ne žali zbog izazova kojeg je prihvatio.

„U svim skandinavskim zemljama sam bio osim u Finskoj. Ništa nisam znao o rukometu ovdje i predstavljalo mi je veliki izazov i nešto sasvim novo. Uvjeti su bili jako dobri i rekao sam, idem probati i oduševio se sa svime“.

Dosta drugačiji je kaže, život ovdje, način razmišljanja i rada u klubu, ali to mu odgovara.

„Imamo sportsko društvo sa sedam sportova, a samo rukomet ima 350 klinaca, bez prve ženske i muške ekipe. Ako se zna da je ovo gradić sa nešto više od 10.000 stanovnika, to je fenomenalna brojka. Imamo ukupno 19 ekipa u svim natjecanjima, koje servisira 60 trenera. To je pravi pogon. Imamo svoju trenažnu dvoranu, koristimo i gradsku dvoranu, imamo teretanu, stazu za trčanje vani. Sve je vrhunski organizirano“, otkriva Dvoršek, koji je doveden na ljeto kao trener prve muške ekipe u momčad PIF-a (Pargas Idrottsförening kluba), ali to mu nije jedini angažman.

„Osim toga sam i glavni trener za sve selekcije u klubu i svim trenerima sam šef. Radim i sa djecom četiri puta tjedno. To su individualni treninzi kako bi mogli poprimiti štih hrvatskog rukometa. Oni dosta kopiraju Švedsku u rukometu, no ona nije tako uspješna. Ne može se pohvaliti sa toliko velikim brojem medalja u svim kategorijama kao mi pa im pokušavam usaditi malo škole hrvatskog rukometa“.

Čelnici kluba nisu se slučajno odlučili baš za njega.

„Željeli su dovesti profesionalnog trenera iz Hrvatske, koju doživljavaju kao velesilu i zemlju vrhunskih rukometaša. Moram reći da zbog toga osjećam poseban autoritet u klubu ali i u gradu. Svi se odnose sa velikim respektom prema meni, i djeca i svi u klubu i ligi. U Hrvatima vide vrh svjetskog rukometa i počašćeni su što je jedan Hrvat došao među njih“.

A što se tiče kvalitete rukometa ovdje u Finskoj, ona nije na zavidnoj razini, ali ulaže se mnogo i talenata je također mnogo.

„Ovdje je sve čudesno organizirano i gušt je raditi jer ne moraš brinuti ni o čemu. Mi nastupamo u prvoj finskoj ligi, koja nije po kvaliteti u rangu hrvatskog rukometa. Cock, koji je igrao kvalifikacije za Ligu prvaka bi možda bio među četiri najbolje momčadi kod nas u Hrvatskoj te još nekoliko momčadi ali to je sve“.

Razlog tome je prilično jednostavan.

„Problem je što nemaju profesionalne igrače. Svaka momčad ima možda jednog ili dvojicu i to su uglavnom igrači iz Latvije, Litve ili Estonije. Ja u momčadi imam trojicu Makedonaca, koji su već bili tu kada sam došao“.

Zbog toga i reprezentacija pati.

„Teško u tom segmentu mogu napredovati jer im nedostaje profesionalni pristup treninzima i da se bave samo rukometom. Imaju široku bazu igrača i natjecanja ali prva ekipa je daleko od profesionalne“.

Ovdašnji rukomet je bolji od talijanskog po kvaliteti ali ima i neke posebnosti.

„Strašno se puno trči i visok je ritam utakmica. Malo su taktički naivni i tehnički lošiji nego naše ekipe ali Savez i organizacija su savršeni“.

Službena stranica lige prenosi putem live scorea sve rezultate utakmica, dvorane su pune, ljudi dolaze na utakmice, plaćaju karte i po 14 eura, na kraju svake utakmice proglašava se najbolji igrač utakmice, rade se video isječci…

„Na jako su visokom nivou po organiziranosti i praćenju utakmica. Možda nisu baš na nivou Bundeslige, ali nisu niti daleko. Kvalitetom rukometa niti blizu, ali organizacija me baš jako iznenadila“.

Njegova je momčad prije dvije godine nastupala u drugoj ligi. Tamo su sve redom pobjeđivali i prošle sezone preselili u prvu ligu u kojoj su izgubili svih 18 utakmica.

„Pitali su me o ambicijama za ovu sezonu, a ja sam im rekao da ne želim ponoviti prošlu sezonu, da želimo narasti u svim segmentima, od klinaca do prve ekipe u trenera i da klub raste uz mene. A ono čemu su se nasmijali bilo je kada sam rekao da neće biti lako ponoviti prošlogodišnje rezultate i da se nadam da to nećemo uspjeti“.

Osobno, ima ciljeve koje je zacrtao.

„Želim da osiguramo ostanak u ligi. Volio bih da budemo među prvih osam, može i osmi, samo ne lošiji od toga pa da moramo igrati kvalifikacije. Trebamo dobiti nekih pet do šest utakmica za to, napasti, iako to ne znači da ćemo pobijediti. Ne možemo reći da ćemo biti među četiri ili pet momčadi ili da ćemo izboriti plasman u neki europski Kup. Imamo mladu ekipu, treba nam vremena da se sve posloži“.

Do sada su odigrali dva susreta, ali ostali su bez pobjede.

„Već sada se vidi napredak jer smo izgubili sa manjom razlikom. Ima pomaka, ali problem je što su svi amateri. Neki od njih rade popodne pa ne mogu doći na trening“.

To mu priznaje, smeta, ali veseli ga što žele učiti.

„Iako rukomet ovdje nije popularan sport, oni imaju smisla za rukomet, talentirani su, upijaju znanje i napredovali su u ovih mjesec i pol dana. Zadovoljan sam jer je sa svima lijepo raditi. Poslije treninga dođu do vas i zahvale se što sam ih dobro izmorio. Sve im je zanimljivo i novo, a nema pritiska“.

Pritisak je zapravo postavio sam sebi.

„Volim imati pritisak jer kada je trener zadovoljan, onda ekipa ide dolje. Svaki put dižem letvicu i dajem si zadatak da napredujem, inače sve brzo propadne“.

On se nada da mu se to neće dogoditi. Potpisao je ugovor na godinu dana, s opcijom produljenja na još jednu sezonu, ali ima i dodatak ugovoru.

„Rekli su mi da slobodno mogu otići ako će mi biti teško živjeti ovdje. Sada uskoro će noć početi padati već u 3 poslijepodne i bit će jako zima. Svjetlo vam stalno mora biti upaljeno i ljudi su dosta depresivni. Zbog toga je Finska zemlja koja ima visoki postotak samoubojstava. Po tome je vodeća u Europi. Rekli su mi, ako neću moći izdržati hladnu zimu i mrak, da mogu otići. Na to sam im odgovorio, ako ima svjetla u dvorani, radit ćemo i trenirati“.

Zamalo su se kockice drugačije posložile da je postigao dogovor sa Hrvatskim rukometnim savezom za preuzimanje klupe ženske reprezentacije. Baš nedavno, za novog je izbornika odabran Nenad Šoštarić.

 „Osobno mi je žao što se nismo dogovorili ali s druge strane mi je drago što su izabrali mog dobrog prijatelja. On je najbolje rješenje za to, može dići reprezentaciju onako kako bi mi htjeli i da postižemo željene rezultate. Potencijala ima, a ovo je dobar potez Saveza“, istaknuo je Dvoršek, koji je prije tri godine napustio klupu Zagreba. I dan danas prati sve utakmice bivšeg kluba pa nismo mogli propustiti ne upitati ga kako mu se čini bivši klub ove sezone i kakve šanse ima.

„Gledao sam svaku utakmicu Zagreba ove sezone do sada. Ovdje u Finskoj inače gledam puno utakmica, najviše do sada, budući da je sat vremena vremenske razlike pa imam vremena jer sve obavim do tada. Realno, Zagrebu će biti svaka utakmica teška u Ligi prvaka, i doma i u gostima. Imaju šanse u svakoj utakmici, ali nisu favoriti niti u jednoj. Ne djeluju previše dobro, ali sve velike momčadi, što Zagreb po imenu svakako i je, tempiraju formu za kasniji period“.

Smatra Dvoršek da su Zagrebaši na otvaranju Lige prvaka proteklog vikenda u gostima kod Kristianstada trebali uzeti puni plijen.

„Šteta što nisu iskoristili katastrofalan dan švedskih golmana, a sjajan dan Markovića i Mandalinića. Moram reći da mi je žao Pavlovića, koji se stalno ozljeđuje. Kratko smo radili dok sam bio trener, ali odličan je igrač, vrlo važan za Zagreb i njegov izostanak je veliki hendikep“.

Svom bivšem klubu poželio je mnogo sreće u ovosezonskim natjecanjima.

„Želim im svu sreću. Vjerujem da doma mogu pobjeđivati u dobroj atmosferi u Areni, koja se poželjela rukometa, a i bit će to dobra najava Europskog prvenstva“.

Mišljenja je da imaju dobru momčad, samo sve treba sjesti na svoje mjesto.

„Imaju kvalitetnih igrača, posloženi su na svim mjestima, samo to sve treba uigrati. To nije lako, uvijek treba vremena za to. Ne ide ništa preko noći i ne može se brzo stvoriti kemija u momčadi koja je jako važna, ako ne i najvažnija“.

Zagreb ima mladu momčad, koja se još gradi.

„Neki igrači prvi put igraju Ligu prvaka, prvi put će igrati pred 15.000 ljudi i to nije lako. Ima i iskusnih igrača, ali sve to treba posložiti. Zagreb je dobar, borben, jako puno trči i raste iz utakmice u utakmicu i doma može doći do pobjede. Vani će to biti jako teško“.

Prva prilika za pobjedu pred domaćim navijačima je večeras u 20 sati kada u Arenu stiže mađarski Pick Szeged.

> PPD ZAGREB - SZEGED 1(2,50), X(10,00), 2(2,00)

 „Prošle sezone ih nisu uspjeli pobijediti ali možda sada uspiju. Bilo bi idealno kada bi pobijedili, kada već nisu uspjeli dobiti najslabiju momčad u skupini, a bili su blizu. Možda će im na kraju nedostajati taj bod. Svaka tekma može biti na nož“, zaključuje Dvoršek, kojemu smo poželjeli mnogo uspjeha i sreće sa njegovim klubom i da nastavi uživati u zemlji za koju ima same riječi hvale…

(Foto: Pixsell)