Alilović: „Ovo nije iznenađenje, nego poruka da smo opet tu, a jedna stvar je ključna...“

Bravo, dečki, bila je ovo škola rukometa.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Na krilima ove pobjede nad Islandom, ove euforije i forme, vjerujem da možemo puno i daleko. Volimo pritisak, volimo ići težim putem. Ali jedna stvar je ključna za psihološko dizanje ove momčadi - povratak Duvnjaka. Kapetan, vođa, autoritet, produžena ruka trenera onaj kojeg igrači slušaju, poštuju. l onaj Egipat je vjerojatno bio šok zbog njegovog izostanka.

Mandić: „Duvnjaku treba dići spomenik u Zagrebu“, Karačić: „Nakon Slovenije ću odlučiti je li mi posljednji turnir“

Sigurdsson: „Hrvatska ima privilegiju što ima igrača kao Duvnjaka, a neki Islanđani su sigurno ljutiti na mene“

O samoj utakmici nema se što reći. Obrana savršena. Ono sto prođe, naš zid Kuzma zaustavi. I ne samo to, toliko obranjenih zicera u trenucima odvajanja, pravljenja i održavanja razlike. Tu je, naravno i totalna konfuzija kod Islanđana koju je napravio Mamić na prednjem u obrani. Mandić i Maraš na dvojkama neprelazni. Sredina sa Sušnjom i Srnom je toliko lopti uzela i toliko laganih golova iz tih ukradenih lopti smo postigli. Napad je bio perfektan. Kao sto smo rekli, Karačiću je trebalo samo malo da uđe u ritam, to pokazuje njegovu veličinu i znanje. A Martinović tek... Kao da po prirodi igra srednjeg.

Sve u svemu, škola hrvatskog rukometa u Areni. Nadajmo se da će nam ovo poslužiti kao val na kojem ćemo zaploviti u četvrtfinale, suvereno i uvjerljivo i protiv Slovenije. Svaka čast igračima na vjeri, na žrtvi i na psihološkoj snazi koju su pokazali. Trebalo se dići nakon Egipta, nakon stotinu upitnika nad njima. Ali uspjeli smo i to je najveća pobjeda, a snaga glave znači puno više od fizičke. Ostati mirne i hladne glave je ključ. Jer ovo sto smo pokazali protiv Islanda nekima je izneneđenje, ali treba im vise biti poruka da smo opet tu, spremni na sve. Iznad svih - Hrvatska!