H. PosavecWimbledon 2025: Novi mitski okršaj Sinnera i Alcaraza u najavi, Đokovićev Last Dance i Čilićev povratak
Vrijeme Čitanja: 5min | uto. 24.06.25. | 08:05
Sve je spremno za već 138. izdanje najpoznatijeg teniskog turnira na svijetu, tijekom kojeg ćemo dobiti odgovore na brojna neriješena pitanja
Besprijekorno uzgojena i milimetarski precizno podšišana trava je tu, baš kao i minuciozno iscrtane linije. Mreža je razvučena i napeta, u zraku se osjeti miris jagoda sa slatkim vrhnjem, a sve to znači samo jedno — sve je spremno za još jedno izdanje Wimbledona, tog najprestižnijeg teniskog turnira.
Kvalifikacije su krenule već ovog tjedna, no glavni dio natjecanja počinje 30. lipnja te će trajati do 12. srpnja u ženskoj, odnosno 13. u muškoj konkurenciji. Tad ćemo saznati tko su slavodobitnici već 138. izdanja ovog turnira na terenima All England Cluba, a već sad je jasno da je nekoliko glavnih pretendenata na tron.
Dakako, od ostatka društva odmah su se izdvojili Jannik Sinner te Carlos Alcaraz, koji su ujedno i postavljeni kao prvi, odnosno drugi nositelj. Ovog će se ljeta navršiti tek tri godine otkako se sjajni dvojac u svojem tek drugom međusobnom ogledu borio u finalu ATP Umaga, a u međuvremenu se to razvilo i pravo rivalstvo, koji bismo mogli pratiti još mnogo godina koje su pred nama.
Talijan je ove godine proslavio 23., a Španjolac tek 22. rođendan, no već su nam dosad podarili nekoliko velikih dvoboja. Naravno, u tih se 12 dvoboja, u kojima je nešto uspješniji Alcaraz (8-4), najviše ističe onaj najrecentniji, odigran početkom lipnja u finalu Roland Garrosa. Podsjetimo, meč je trajao rekordnih pet i pol sati, na kraju kojih je španjolski predstavnik preokrenuo zaostatak od 2-0 u setovima, spasio čak tri meč-lopte i u konačnici ovog maratona trijumfirao te ugrabio svoj već peti naslov na Grand Slamu.
Sinner je tako ostao na 'tek' tri takve titule, a i sad će biti jedan od glavnih favorita za veliko slavlje na Centralnom terenu u Londonu. Kladionice im daju podjednake šanse za titulu (2.50), a s obzirom da su obojica među prva dva nositelja, njihov novi dvoboj moguć je tek u velikom finalu. Ako ili kad se to dogodi, možemo sa sigurnošću ustvrditi da nas čeka još jedan spektakl.
Inače, dosad su samo jednom ukrstili koplja na travnatoj podlozi, 2022. je Sinner slavio s 3-1 u osmini finala Wimbledona. Što se tiče njihovih priprema uoči ovog izdanja turnira, Sinner je imao podosta neuspješan izlet u Halleu, gdje ga je već u drugom kolu zaustavio raspoloženi Aleksander Bublik, dok je Alcaraz ima znatno uspješniji nastup u Queen's Clubu, tamo je došao do titule uz samo dva izgubljena seta u tih pet mečeva.
Iako je tek šesti nositelj, što mu je drugi najgori rezultat otkako se 2007. prvi put našao među postavljenim igračima, Novak Đoković po mnogima je treći favorit za titulu na Wimbledonu. Za razliku od svojih skoro pa dvostruko mlađih kolega, on se nije u pripremi za vrhunac travnate sezone nije odlučio za nastup na nekom od uvodnih turnira, već se za ove velike izazove sprema kroz treninge i odmor.
Ako ponovno uđe u finale, bit će mu to već sedmo uzastopno na Wimbledonu, čime bi izjednačio rekord Rogera Federera. Podsjetimo, u prva četiri je bio uspješan, no zato je u iduća dva u konačnici morao Alcarazu stisnuti ruku te priznati poraz. Ipak, situacija više nije kao u prethodnim sezonama, ona lanjska mu je bila prva nakon 2017. bez ijednog Grand Slama, pa je tako i dalje na brojci od ona rekordna 24 naslova s najvećih turnira.
U proteklim mjesecima daleko je od svoje uobičajene forme i dominacije, pa se čini da ga sustižu i godine, no tko ga može otpisati i maknuti od društva favorita na travi All England Cluba? S obzirom da je prošlog mjeseca proslavio već 38. rođendan, ovo bi mogao biti njegov Last Dance na Wimbledonu, njegova posljednja šansa za još slavlje na Centralnom terenu u nedjeljnom finalu. Simbolično, tad bi upisao svoju 25. titulu na Grand Slamovima i tako zaokružio cijelu priču. Malo toga mu sad ide u prilog, ponajmanje njegova forma i ona koju prikazuju glavni konkurenti, ali Đoković najviše uživa u takvim situacijama.
Bacimo sad pogled i na one koji vrebaju iz prikrajka, odnosno društvo igrača kojima možemo pridodati oznaku tzv. dark horsea. Tu su svakako treći i četvrti nositelji, Nijemac Alexander Zverev iza kojeg je poluzavršnica Hallea te Jack Draper, polufinalist Queen's Cluba. On je ujedno i najveća britanska nada i onaj za kojeg će se najviše navijati na slavnom Henman Hillu, pogotovo sad kad je skokom na četvrto mjesto došao do svojeg najboljeg renkinga u karijeri.
Ne smije se nikako zaboraviti ni na opasnog Rusa Daniila Medvjedeva, kao ni Čeha Jiříja Lehečku, koji je u velikom naletu. Posebnu pažnju izazvat će i Aleksander Bublik, pomalo i neočekivani osvajač turnira u Halleu. Taj Kazahstanac poznat po svojem neuobičajenom stilu igre velik je mamac za publiku, no rijetki će ga igrači htjeti vidjeti s druge strane mreže.
Što se tiče hrvatskih predstavnika, već sad je jasno da ćemo u muškoj konkurenciji imati samo dva predstavnika, nakon što su Borna Gojo i Duje Ajduković ispali već u prvom kolu kvalifikacija. Borni Ćoriću u glavnom se ždrijebu tako nakon nekoliko otkazivanja ozlijeđenih igrača sad priključio i Marin Čilić, koji je na Challengeru u Nottinghamu došao do titule te tako najavio sjajnu formu.
To mu je donijelo i skok na 85. mjesto na ATP-jevoj ljestvici, odnosno povratak u Top 100 nakon pune dvije godine te dvije odrađene operacije koljena i mukotrpnog povratka. Također, bit će mu ovo prvi na Wimbledonu nakon čak četiri godine, pa će ga londonska publika sigurno dočekati vrlo srdačno.
S druge strane, Ćorić u ova je gotovo tri mjeseca odigrao samo jedan meč, bio je to onaj poraz na startu kvalifikacija za Roland Garros, stoga je njegovu formu teško ocijeniti uoči njemu najgoreg Grand Slama, na kojem ima samo dvije pobjede u dosadašnjih šest nastupa.
Pred nama su, dakle, 127 mečeva u muškoj konkurenciji i dva tjedna čiste uživancije, uz dašak starih vremena te onog najboljeg što nam tenis može pružiti sada, ali i u godinama koje dolaze. Organizatori, navijači i tenisači su zapeti kao puške, samo još da posluži nebo nad Londonom i ne donese nam već tradicionalne kišne oblake. Ili bar bar da ih nema previše...
