Teniski antiheroj

Kada je kao 18-godišnjak dolazio na Tour, prognozirali su mu da će teniski svijet ubrzo biti pod njegovim nogama. Nevjerojatan talent, brza ruka i sjajan servis trebali su biti garancija da će Nick Kyrgios, o kojemu je riječ, biti nova teniska senzacija. Svi sastojci su bili tu.

Međutim, na račun svog, pa nazovimo ga, osebujnog karaktera to se nije odvrtjelo na zacrtani način. Ali da je tenisu donio nešto drugačije, to stoji.

Kyrgios često zna biti baš nepodnošljiv na teniskom terenu, njegovi mečevi nalikuju kao na intiman uvid u rad izmučenog genija, psihički slom velikog djeteta ili čovjeka koji je sasvim nezainteresiran za svoj posao i jedva čeka kraj radnog vremena kako bi otvorio pivo i sjeo u svoj naslonjač.

Kada se ujutro probudi, Kyrgios obično odabere kaos. Uzmite bilo koji meč u kojemu je ovaj ekscentrični tenisač nastupao i ako ste ljubitelji drame u sportu, nećete ostati razočarani – Nick baš uvijek isporuči na tom polju.

Zapravo je nevjerojatno koliko je taj tip posvećen svemu osim tenisu jednom kada uđe u svoje ludilo na terenu. Tijekom ta tri ili četiri sata igre, on pokazuje nevjerojatnu izdržljivost, biti u stanju žaliti se, duriti, komentirati, gestikulirati, a nerijetko i razbijati rekete i ulaziti u žestoke rasprave sa sucima, gledateljima i protivnicima, a da mu na kraju ostane snage i za odigrati teniski meč, je uspjeh samo po sebi.

Njegovo antiherojsko ponašanje ne sjeda baš svima, a osobito ne teniskim puristima. Tenis je u svojoj suštini uštogljen sport, onaj koji i dalje teži poštivanju tradicije i prihvaćanju određenih uzusa ponašanja. Stoga teniski čistunci preziru Australca koji se ponaša poput klauna u cirkusu.

Za one pak casual fanove sporta, Kyrgios će uvijek biti primamljiv. Jedan od onih koji će ih privući TV ekranu, pa čak i ako će to biti iz krivih razloga, odnosno ako će gledati njegove mečeve jer očekuju novu rundu drame, a ne zbog njegovih teniskih vještina.

Kyrgios je majstor za postati viralan. Opet, ne na račun tenisa, nego ponašanja.

A valjda onda ni nije toliko bitno što nikada nije osvojio Grand Slam naslov. Niti što nije osvojio niti jedan naslov od 2019. godine. U gotovo deset godina otkako je stigao na Tour njegov najbolji renking bilo je 13. mjesto, a i to je bilo prije gotovo šest godina.

Ali kada će danas od 15 sati zaigrati u finalu Wimbledona protiv Novaka Đokovića, a u koje je ušao na račun polufinalne predaje Rafe Nadala zbog ozljede abdomena, hrpa ljudi će se uključiti i pogledati Kyrgiosa u njegovom meču života. Nikada prije se nije našao u ovoj situaciji,

„On je sjajan za našu igru”, reći će Chris Evert uoči Kyrgiosove pobjede u četvrtfinalu nad Christianom Garinom.

Jasno je zbog čega Evert tako misli. Iako su igrači poput Nadala fascinantni i ljubitelji sporta će uvijek s guštom pogledati njegovu želju da i dalje pobjeđuje, njegova OKP-ovska rutina kod serviranja i slaganja bočica neće privući šire mase da se uključe u teniski prijenos. Ali hoće Kyrgiosovo razbijanje reketa.

A nekako je dojam i da je 27-godišnjak svjestan toga. Tijekom ovog Wimbledona u kojemu je ponudio ponajbolji tenis svoje karijere, Kyrgios je podsjetio zašto je bitan za sport. Uspio se posvađati s navijačem koji mu je dobacivao, linijskog suca je nazvao „drukerom”, a Stefanosa Tsitsipasa je doveo do toga da ovaj ode do ureda „ravnatelja” i optuži Australca za neprimjereno ponašanje.

„Publika je uživala danas. Ovo je bio posao, to je to. Znam što donosim ovom sportu. I znam da sam jedan od najvažnijih ljudi u ovom sportu”, rekao je nakon pobjede nad Tsitsipasom.

Kyrgiosov je problem što njegov nesumnjivo ogromni talent zasjenjuju budalaštine.

„Samo želim dokazati da sam doista dobar u tenisu. Ali nekada osjećam da nemam poštovanje”, komentirao je nakon jedne od pobjede u All-England Clubu.

Je li uistinu tako mislio ili ne, ne možemo sa sigurnošću tvrditi, ali poštovanje die-hard fanova može jednostavno zaraditi. I svoju energiju kanalizirati isključivo na bekende i forhende, a ne na svađu sa svima na terenu. Tijekom većine svoje karijere je djelovao kao da je indiferentan prema sportskom životu i svom potencijalu, a jednom prilikom je čak pojasnio i kako ne voli tenis. Znao je i predati mečeve kada bi mu publika zviždala.

Možda ga je najbolje opisao Nadal prije nekoliko godina kada je rekao da „Kyrgios nije loš dečko, ali da on ne poštuje publiku, protivnike, a niti sebe”.

Kyrgios za sebe misli kako je valjda najbolja stvar koja se dogodila tenisu unazad zadnjih desetak godina, a s njim će se složiti i pojedini teniski velikani.

No, sada je stigao u situaciju kada mora razmišljati isključivo o tenisu. Talenta sigurno ima, no za pobjedu nad Đokovićem trebat će mu i glava na pravom mjestu. Pomoglo bi mu da ovog puta pokuša biti dobar isključivo u tenisu.