Savršena protuteža

Teniski svijet posljednjih godina strahuje tko će naslijediti Veliku trojku. Javni natječaj traje već neko vrijeme, a raspisan je i puno prije nego su dvojica od trojice najboljih tenisača u povijesti odlučila mahnuti na pozdrav. Strah je bio opravdan – nitko od mlađe generacije, izuzev ponekih bljeskova Dominica Thiema i Daniila Medvedeva, nije davao ozbiljne naznake da može popuniti cipele Rogera, Rafe pa i Novaka – jednom kada se srpski tenisač odluči povući.

I kada se dobar dio svjetskih obožavatelja pomirio s tim da više neće gledati tenis najviše razine, na svjetlo se probio dvojac zbog kojih su se podignuli pogledi. Carlos Alcaraz i Jannik Sinner. Prvi je svoj premijerni Grand Slam naslov osvojio na US Openu 2022. godine, zatim je uzeo Novaku Wimbledon 2023., a onda je prošle godine demonstrirao nevjerojatnu razinu tenisa na istom turniru i protiv istog protivnika.

Uzeo je prošle sezone i Roland Garros, dok su druga dva Grand Slam naslova pripala Sinneru. Potonji je slavio i u Down Underu na startu aktualne teniske sezone. Ali ni sve to nije bilo dovoljno da se razuvjeri teniski svijet. Što i nije toliko neobično, kada nas je Trojka razmazila tijekom posljednja dva desetljeća. Pa ne može sada netko povezati par Grand Slamova i tek tako zaraditi naše simpatije.

Za takav scenarij je bilo potrebno nešto uistinu posebno. Za to je bio potreban onaj 'vau' efekt uz popratnu pljusku po čelu. Za to je bilo potrebno da vas netko pet i pol sati drži prikovanim za tv-prijamnik.

„Dobar dan, dobro došli u novu eru tenisa. Alcaraz i Sinner su stigli“, glasio bi lajtmotiv jednog od najboljih mečeva ikad odigranih na nekom Grand Slamu, a čiju su režiju supotpisali Španjolac i Talijan. I čija važnost nadilazi one četiri linije terena Philippe-Chatrier.

Iako to nismo očekivali, iako uopće nismo bili spremni na to, spomenuti dvojac nas je tijekom svoje maratonske borbe proveo od sentimentalne staze sjećanja, preko atomskog tenisa, do prevladavanja straha od budućnosti. Tenis je, sada to možemo sa sigurnošću ustvrditi - u sigurnim rukama. Na centralnom terenu, pred očima same kulturno-sportsko-političke elite, dobili smo legitimne nasljednike onih za koje smo mislili da su 'once in a lifetime' iskustvo.

Da bi stvar bila još i bolja, Sinner i Alcaraz su – savršena protuteža.

Jannik Sinner je poput kakvog algoritma koji u djeliću sekunde izračunava najbolji udarac uz najmanji utrošak energije. Ima tako fino podešen softver da, što god se događalo oko njega, to nimalo ne utječe na njegovu tenisku izvedbu.

Sinner se ne zamara atrakcijom ili čudesnim potezima. On je razborit tip koji nikada ne miče nogu s gasa. Njegovi udarci su klinički precizni, neumoljivi, može vas raniti i s forhend i bekend strane, nešto poput onoga što svojim protivnicima radi Đoković. Sinner je, zapravo, unaprijeđena verzija Đokovića: iako nema toliko dobar retern ili trkačku moć srpskog majstora, Talijan je puno agresivniji od Srbina. Ranije napada lopticu i traži brže rješavanje poena. Znači li to da Đoković ne može pobijediti Sinnera? Apsolutno ne – Novak je i dalje Novak.

REUTERS/Stephanie Lecocq

Carlos Alcaraz je sušta suprotnost razumnom Talijanu. On je umjetnička duša koja se na terenu mora izraziti. Bilo da se radi o nekom magičnom udarcu ili standing ovationu, Španjolac živi od energije.

Alcarazova ideja tenisa je miksati udarce, koristiti bogomdani talent kao protuotrov za sve što dolazi sa suprotne strane terena. I treba mu veći izazov kako bi se motivirao. Sinneru to ne treba, on je konstantniji od dvojice.

Alcaraz je poput 2.0 verzije Federera. Iako ne klizi terenom poput švicarskog genijalca i ne djeluje kao da sve odrađujee bez nekog prevelikog truda, Španjolac posjeduje jednaku raznovrsnost udaraca, dok je njegov atleticizam nešto neviđeno.

REUTERS/Tingshu Wang

K tome, Alcaraz se do sada pojavio u pet GS final i u svih pet izašao kao pobjednik, što je dovoljni testament njegovoj mentalnoj otpornosti. Nove argumente je priložio protiv Sinnera koji je u finalu pariškog Grand Slama imao 2-0, tri meč lopte, pa na kraju ipak morao stisnuti ruku boljem protivniku.

Čak su i karakterno antipodi. Sinner ne pokazuje previše emocija na terenu, čak ponekad djeluje i ravnodušno tijekom mečeva. Alcaraza karakterizira cijela paleta emocija.

Ovo je tek prva od brojnih bitaka koje ih očekuje. Prva ih je morala lansirati u stratosferu, a oni su odlučili promijeniti galaksiju.