Rukometni fanatik oženjen curom iz osnovne, pijanist, bubnjar, trubač i Osvajač

Velik dio onoga što je izgubio odlaskom Line Červara - energiju, strast, teški fanatizam i emocije na pladnju - PPD Zagreb dobit će s čovjekom koji je došao na njegovo mjesto. Branč Osvajalec, kako su ga prozvali Slovenci, punim imenom i prezimenom Branko Tamše, trener je koji itekako ima što ponuditi Zagrebu. Rukometni fanatik koji svoj sport živi 24 sata na dan dolazi nakon 30-ak godina starijeg fanatika koji živi rukomet 24 sata na dan...

Njegova kolekcija snimljenih rukometnih utakmica, kažu upućeni, jedna je od najvećih na svijetu. I sve te utakmice Branko je milijun puta pregledavao, analizirao, studirao. Nema malo ozbiljnijeg rukometaša u Europi za kojega on ne zna, a taj fanatizam u velikoj mjeri prenosi i na teren. Pakleno je razdoblje pred igračima PPD Zagreba, uvjeravaju nas slovenski kolege, kod Tamšea se radi kao u rudniku. Rad, rad i samo rad.

Njegova priča počela je u Velenju, rodnom gradu u kojem je i odrastao, u kojem je i počela ta zaluđenost rukometom. Bio je pristojan igrač, godinama na desnom krilu Gorenja, ali jedna teška ozljeda prekinula je taj film. Otišlo je koljeno, Branko je imao 28 godina i odlučio da je gotovo. U njegovu slučaju to je moglo značiti samo jedno - ide u trenere! Vrlo brzo su i on i svi oko njega shvatili da je riječ o tipu koji će biti puno bolji trener nego što je bio igrač...

Imao je u svemu tome prste i jedan naš čovjek, hrvatski trener. Tamše je bio pomoćnik Ivici Obrvanu u prvoj momčadi Gorenja, učio od njega, a zahvaljujući njemu dobio je i prvu veliku šansu. Priča kaže da je Obrvan izvrijeđao suce nakon jedne utakmice, zbog čeka su mu u savezu odrezali kaznu od tri mjeseca! U Gorenju su odlučili da je to dovoljno dobar razlog za rastanak s Obrvanom i na mjesto trenera promovirali su mladog Tamšea. Te 2009. u ožujku imao je samo 31 godinu.

I krenulo je. Taj mali Tamše tamburao je sve redom, Gorenje se pretvorilo u strah i trepet, pa na kraju sezone proslavilo senzacionalni naslov prvaka! U leđa mu je gledalo i veliko Celje, u kojem nisu ni znali što ih čeka... Tamše, Branč Osvajalec, pretvorio se u "ubojicu" najvećeg slovenskog kluba. Doslovno je izluđivao Celjane, koji godinama nisu bili u stanju pronaći način kako pobijediti tog neobičnog tipa koji galami uz aut-liniju. Emocije, naravno, nikad nije skrivao, u tom dijelu definitivno ne upada u ladicu pod nazivom "tipični Slovenac"...

I šamarao je tako naš Branko godinama Celjane, usput svoje Gorenje učinio velikim, osvojio još dvije titule, a onda 2013. otišao u - Celje! Vladan Matić bio je trener prve momčadi pa su ga "parkirali" u omladinski pogon, vođeni onom egidom "ako ga ne možeš pobijediti, uzmi ga sebi". Čim je nesretni Vladan dobio nogu, kormilo je preuzeo Tamše. Pogađate, nastavio je šamarati.

Sljedećih pet godina, sve do početka ove sezone, Branko Tamše je s Celjem radio ono što je do tad radio Celju. Gazio sve pred sobom. U tih pet sezone osvojio je 14 od 15 mogućih trofeja. Sva prvenstva, sve kupove, sve superkupove. Sve osim onog posljednjeg superkupa, koji je iznenađujuće izgubio od Krke. Slijedio je nakon toga i prvenstveni poraz od Ribnice, jednako iznenađujuć, i Tamše je otišao iz Celja.

Ako se učini da su se olako riješili trenera koji je osvojio sve živo, vjerojatno je to dobar dojam. Ali, jednako tako, vjerojatno zato postoji i dobar razlog. U onim kratkim susretima nakon utakmica protiv PPD Zagreba, kao trenera Celja, upoznali smo ga kao doista vrlo energičnog i temperamentnog trenera, čovjeka sa stavom, kojem nije bilo problem ni oplesti po sucima... S čovjekom takvog profila, radoholičarom koji se neće tek tako pokolebati pred autoritetima, u Celju očito više nisu mogli ni znali, do te mjere da se na kraju činilo kao da su ga se jedva dočekali riješiti.

"Pitaju me zašto sam bio živčan, nervozan, a ja kažem da je to možda zato što sam imao osjećaj da neki ljudi jednostavno ne žele da Branko Tamše bude na vrhu! Primijetio sam to po nekim sudačkim odlukama, po odlukama oko rukometa, a ja sam čovjek kojeg jako boli nepravda. Nadam se da će sad, kad više nema Branka Tamšea, suđenje biti bolje. Ovako je valjda nekima bilo dosadno, uvijek je pobjednik bio isti", govorio je Tamše nakon odlaska iz Celja "merčepovski", u trećem licu jednine...

I nije junak naše priče mirovao nakon odlaska s klupe koja mu je pet godina bila dom. Štoviše, nije se prašina pošteno ni slegla, a već je izbio jedan solidan skandal. Još je vozio klupski automobil Celja, i dalje je bio na plaći u klubu, kad se pojavila priča da na treningu Kopera pomaže treneru Urošu Rapotecu u pripremi utakmice protiv - Celja?!

"U aneksu ugovora lijepo piše da nisam više trener Celja i da mogu ići kamo poželim. Istina je da je moj prijatelj Uroš dobio je posao kao trener Kopera i devet dana prije utakmice protiv Celja nazvao me i pitao mogu li mu pomoći oko priprema za utakmice, treninga i svih stvari koje su njemu bile nove. Pričali smo općenito o rukometu, a onda smo otišli na ručak s ljudima iz njegova kluba. Bio je tamo i predsjednik, i netko je predložio da dođem na trening u Koper. Žao mi je što se to dogodilo baš uoči utakmice protiv Celja", objašnjavao je Tamše, svjestan da u mnogim očima takvo opravdanje baš i neće proći najbolje.

"Sad sam u očima mnogih izdajnik, Juda, ali savjest mi je čista jer radim za dobrobit slovenskog rukometa. Ništa ne skrivam, pa svi su me vidjeli u Koperu. Možda sam u očima Celjana izdajnik, ali sve je ovo malo prenapuhano", govorio je novi trener PPD Zagreba.

I nije to posebno iznenađenje za one koji su bolje upućeni u odnose u svijetu rukometu. Više se puta znalo dogoditi da Tamše i Zoran Gobac zajedno sjede na tribinama i gledaju neku utakmicu, da prisno razgovaraju... Uostalom, nije ni tajna da su njih dvojica u jako dobrim odnosima. Jednako kao što nije tajna da Gobac i dalje . ma koliko on tvrdio da nije tako, da je posvećen samo Savezu - vuče ključne poluge u funkcioniranju PPD Zagreba. Kad je već došlo do rastanka s Linom, kad se već poklopilo da je Tamše na tržištu, kad je već jasno da je riječ o čovjeku koji apsolutno ima kvalitetu voditi Zagreb, vijest pod naslovom "Tamše preuzeo Zagreb" zapravo i zvuči logično.

Tako će nekako, sasvim logično, vjerojatno zvučati i informacija da je čovjek toliko navučen na rukomet i postelju dijeli s - rukometašicom. Snežana Rodič je aktualna trenerica ženske ekipe Velenja, a u vezi sa svojim Brankom je praktički oduvijek.

"Upoznali smo se u kultnoj velenjskoj Crvenoj dvorani, oboje smo trenirali rukomet. Znali smo često čak i igrati međusobno, imali smo utakmice između dječaka i djevojčica... Prohodali smo, ako mogu to tako reći, tamo negdje krajem osnovne škole i ostali smo skupa do danas", kazao je Tamše, koji sa svojom Snežanom ima i kćer, osmogodišnju Nežu.

Neće njegove cure biti predaleko, od Zagreba do Velenja ima tek nešto više od 170 kilometara, a trenutke razdvojenosti moći će upotpunjavati glazbom. Tamše, naime, ipak nije samo i isključivo rukometaš. Čovjek je završio glazbenu školu, odlično svira klavir, bubnjeve i trubu, a koliko je to ozbiljna priča govori i činjenica da je i dalje član Trubačkog orkestra Zarja iz Velenja. Neće baš biti redovan na probama, zato bi susjedi mogli dobiti besplatan koncert u onim rijetkim trenucima dok se bude odmarao od rukometa...

Branko Tamše, ukratko, u Zagreb dolazi u punoj formi. Bio je ne tako davno i u kudikamo okruglijem izdanju, no skinuo je 15 kilograma, posvetio se treningu i uspio. Sad će pokušati uspjeti i na klupi PPD Zagreba, istoj onoj na kojoj su posljednjih godina sjedili velikani poput Červara, Vujovića, Saračevića... Branč Osvajalec nastavlja svoju priču. Jednako strastveno, jednako temperamentno i energično. Puno mlađa, slovenska verzija Lina Červara? Sličnosti ima, ali tu je i jedna bitna razlika. Naime, utakmice Tamšeova Zagreb, budite sigurni, puno će češće završavati 38-35 nego 21-20...

(Foto: Pixsell)