Rezultat u Beogradu je podbačaj, a Tucak je napravio veliku grešku još prije EP-a

I čak nije niti ova statistika toliko poražavajuća, koliko to loše izgleda u praksi. Hrvatska se već godinama muči s igračem više, protok lopte nam je tragično spor, a kod previše igrača se uvuče neki strah od preuzimanja odgovornosti i krene se u srljanje s dodavanjima u sredinu. To su Talijani lakoćom prozreli i čak tri puta nam presjekli takve pokušaje asistencija.

Imamo najstariju momčad na Europskom prvenstvu

Drugi razlog zbog kojeg je ovaj rezultat podbačaj, naprosto je činjenica da je Tucak odabrao 15 igrača za prvenstvo samo s jednim ciljem – osvajanjem medalje. Hrvatska je u Beogradu imala najstariju momčad, s daleko najmanje igrača rođenih u ovom tisućljeću. I to tek Filip Kržić, rođen 2000. godine i po statusu jedan od igrača koji nema ulogu nositelja u Tuckovoj momčadi. Pored njega, tu je još samo Marko Žuvela, rođen krajem 2001. godine. Primjerice, Mađari i Talijani imaju osmoricu igrača iz ovog milenija, Crnogorci čak 10, Grci i Španjolci po šestoricu. Manje od Hrvatske nema nitko, dok još jedino Srbija ima dvojicu golobradih mladića, no u prosjeku imaju mlađi sastav od Hrvatske.

Imali smo šestoricu u 30-ima, od čega treba odmah istaknuti veteranski centarski tandem. Josip Vrlić u travnju će napuniti 40 godina, Luka Lončar u lipnju će zapaliti 39. svijeću na rođendanskoj torti i vrlo je izvjesno da je ovo za njih bilo posljednje veliko natjecanje pod reprezentativnom kapicom. Sljedeće na meniju je Svjetsko prvenstvo u Budimpešti, ali tek za godinu i pol i sada je idealno vrijeme za okrenuti se mlađim snagama, s kojima će se napadati postolje na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. godine.

Za ovo je natjecanje Tucak svjesno prekrižio sijaset supertalentiranih mladih igrača, koji dominiraju u prvenstvu Hrvatske, a sve zbog lova na medalju u Beogradu. Kući ćemo se vratiti bez ukrasa oko vrata i ova se odluka sada pokazala kao debakl. Pogotovo jer Hrvatska ima briljantan izbor mladih igrača. Prije svih, tercet već sada ubojitih napadača iz Juga - Vlaho Pavlić (2005. godište), Maro Šušić i Ante Jerković (obojica 2007. godište), dok su pored njih spomena vrijedni centar Viktor Tončinić, vratar Mauro Ivan Čubranić i bek Mislav Ćurković.

Radi se o igračima koji su već ove sezone, usprkos mladosti, fenomenalni, a trojac koji smo prvi naveli nalazi se u vrhu liste najboljih strijelaca ne samo Juga, već prvenstva Hrvatske. Štoviše, Pavlić je trenutno prvi strijelac domaće lige, a zabija čak 4,4 pogotka po utakmici. Šušić je drugi na toj listi s nestvarnim brojkama za igrača koji je sredinom studenog tek napunio 18 godina. Šušić je u prvih pet kola zabio 20 golova, odnosno točno četiri po utakmici.

Treći iz plejade profinjenih napadačkih ruku odgojenih u najboljoj svjetskoj vaterpolskoj školi je Ante Jerković, autor 14 pogodaka u pet kola, čija je dodana vrijednost to što je ljevoruk, a znamo koliko se svaka momčad, pa i reprezentacija, muči s popunjevanjem desne strane napada.

Tucak je odigrao ziheraški i to mu se nije isplatilo

I zaista je neshvatljivo da je Tucak prekrižio svu trojicu za ovo prvenstvo. Maro Joković imao je 19 godina kada nam je donio svjetsku titulu 2007. u Melbourneu, Sandro Sukno je s 19 godina osvojio svjetsku broncu, a s 20 godina je postao europski prvak. Loren Fatović je s 20 godina osvojio svjetski naslov u Budimpešti. Dakle, kada govorimo o najvećim talentima, nema se s njima što čekati i njihove godine i iskustvo su samo izlika. Vlaho Pavlić će svoje prvo veliko natjecanje, ako sve prođe bez ozljede, odigrati tek u ljeto 2027. godine, kada će imati 22 i pol godine. Kada to stavimo u korelaciju s gore navedenim brojkama, zaista nam nije jasno što je Ivica Tucak čekao kada je njemu pretpostavio Andriju Bašića, Franka Lazića, Antu Vukičevića i Luku Bukića. Kvartet koji je odigrao turnir za zaborav, pritom nisu ni približno golgeterski raspoloženi ove sezone kao Pavlić i to je velika greška Ivice Tucka.

„Što je prevagnulo? Što se ove trojice mladića tiče, oni su naša budućnost, za godinu i pol je sljedeće veliko natjecanje, Svjetsko prvenstvo u Budimpešti, i dotad će oni, siguran sam, još više 'narasti'. U ovom trenutku oni ipak imaju još određeni manjak iskustva i to je samo ta malena nijansa”, kazao je prije turnira Tucak i potpuno pogriješio.

Po našem sudu, među najbolje hrvatske vaterpoliste već sada u Beogradu trebali su spadati Vlaho Pavlić i Maro Šušić, no potonji je imao nesreću što ga je u srcu priprema pokosila gripa i time izbacila iz daljnjih kombinacija za smotru Starog kontinenta. No, za izostavljanje makar jednog od talenata, u prvom redu Vlahe Pavlića, Tucak danas nema nijedan alibi i bila je to jedna od grešaka koje su dovele do neuspjeha. Iz sadašnje perspektive gledano, mogli smo poput Talijana napraviti veliki rez, zahvaliti se nekim igračima koji ionako zbog godina neće u Los Angeles ili im pretpostaviti igrače koji su generacijski talenti. I tada bi eventualno peto ili šesto mjesto bilo opravdano žrtvovanje jednog natjecanja zbog pripreme za vrhunac ciklusa u Los Angelesu. Ovako, Tucak je išao krajnje ziheraški i u sumiranju postignutog, morat ćemo na drugo veliko natjecanje u nizu otisnuti pečat na kojem piše – neuspjeh.