Priča iz Singapura: Hrvat pokrenuo vlastiti odbojkaški klub i živi svoj san u najskupljem gradu svijeta

Kada bih vam netko ponudio život u najskupljem gradu na svijetu, točnije gradu-državi sa pet milijuna stanovnika, u kojem kilogram jagoda košta i do 150 kuna, što biste rekli?! Hrvatski odbojkaš Bojan Mirković nije dvojio, u samo dva dana je spakirao kofere i otisnuo se na put od 10.000 kilometara daleki Singapur. U razgovoru za Germanijak priznaje kako niti jednog trenutka nije požalio...

Znate li onu uzrečicu koja kaže kako se samo jednom u životu dobiva prava prilika koja se ne propušta? Zna to dobro Bojan Mirković, dugogodišnji odbojkaš zagrebačke Mladosti i bivši hrvatski odbojkaški reprezentativac, kojemu je prije dvije godine stigao poziv života.

Dobio je ponudu za posao trenera u prestižnoj Američkoj odbojkaškoj Akademiji, ali ne bilo gdje, nego u Singapuru! Najskupljem gradu na svijetu, koji je uređen gotovo do savršenstva, na kojem nećete moći kupiti žvakaće gume, ne smijete bacati smeće i raditi nered na ulicama jer slijede rigorozne kazne.

„Mogu primjerice sada kada se vraćam tamo ponijeti deset paketa žvakaćih guma. Više od toga ne. Ne možete ih nigdje kupiti“, počinje zanimljivu priču Bojan u razgovoru za Germanijak, kojeg smo 'ulovili' na mini godišnjem odmoru.

Zapravo se to niti ne može nazvati godišnjim odmorom jer se u međuvremenu od njegovog odlaska u Singapur prije dvije godine i rada u American Volleyball Academy, dogodilo dosta toga. Pokrenuo je ni manje ni više nego vlastiti odbojkaški klub, a s promjenama u Hrvatskom odbojkaškom savezu te imenovanjem Miroslava Aksentijevića novim izbornikom ženske odbojkaške reprezentacije, Bojanu je pružena prilika da nakon uspješnog posla kao team menadžer reprezentacije 2013. godine, ove zime postane pomoćni trener reprezentacije.

„Poziv je stigao iznenada, ali razgovarali smo, prošli smo raspored, klupske obveze i vrlo brzo smo se dogovorili. S guštom sam prihvatio. Takav poziv se ne odbija. To je prije svega čast i velika motivacija. Drago mi je da sam mogao prihvatiti ulogu“.

Zbog novog izazova je i promijenio avionsku kartu, ranije stigao u Zagreb kako bi se nakratko vidio s obitelji i prijateljima i već započeo s radom na novom 'radnom mjestu'.

„Početkom siječnja očekuju nas europske kvalifikacije za Olimpijske igre. Prve dvije reprezentacije iz svake od dvije skupine izborit će polufinale, a pobjednik turnira ide izravno u Rio de Janeiro. Drugo i treće mjesto vodi na svjetske kvalifikacije koje se održavaju u svibnju iduće godine u Japanu. Cilj je dakle biti među tri“, poručuje pomoćni trener hrvatske reprezentacije.

Hrvatske odbojkašice su smještene u skupini A zajedno sa domaćinom Turskom, te Njemačkom i Nizozemskom.

„Skupina je teška. Turska je izuzetno kvalitetna i opasna, posebno zato što je domaćin. Bit će pritisak na suce, letjet će po terenu, ali mi nemamo što za izgubiti. Ne treba se zavaravati. Nastupaju svjetske odbojkaške velesile poput Rusije i Italije, ali ako se kockice poslože, nije nemoguće“.

Optimistični su dakle, u hrvatskim redovima.

„Stav je da ćemo se boriti, potući, pa što bude. Ako budu bolji, stisnut ćemo ruke i čestitati protivnicama. Tamo idemo s optimizmom. Turnir kratko traje i sve je moguće, nek' nas pomazi sreća“,

Hrvatska olimpijske kvalifikacije otvara upravo s domaćinom Turskom četvrtog siječnja.

„Bolje je da otvaramo s njima jer bi moglo biti malo podcjenjivanja. Igrat ćemo s njima i pripremni turnir, ali skrivat ćemo se jer je skautiranje danas dovedeno do savršenstva“.

Nakon Turske, slijede nam okršaji s Njemačkom i Nizozemskom.

„Nizozemke su srebrne s ovogodišnjeg Europskog prvenstva. Izrazito su jaka i kompletna ekipa. Naše utakmice s njima su uvijek bile izuzetno napete i iscrpljujuće“.

Ali cilj se zna. Ako ništa drugo, barem osigurati mjesto u Japanu, na svjetskim kvalifikacijama.

„Bio bi velik uspjeh kvalificirati se u Japan. A treba znati da svi mi sanjamo Olimpijske igre. Igračice su motivirane, kao i svi oko reprezentacije jer smo mišljenja da nemamo što izgubiti i idemo tamo rasterećeno“.

Na kvalifikacije ćemo u novom sastavu i s novim-starim izbornikom. Aksentijević je nedavno zamijenio Brazilca Angela Vercesija, koji je vodio žensku reprezentaciju posljednje dvije godine.

„U Hrvatskom odbojkaškom savezu se događaju pozitivne promjene. Vrlo su kvalitetni odnosi, novi su ljudi u Savezu i uvjeren sam da su pred nama ljepša vremena nego prije. Imamo vrlo kvalitetnu žensku reprezentaciju i ovo je nagrada za našu generaciju predvođenu s Jerkov i Poljak“.

A ako i ne uspiju osigurati priželjkivani plasman u Rio, neće biti mjesta razočaranju.

„Mi smo trenutno 21. reprezentacija na svijetu i deveta u Europi. U posljednjih nekoliko godina igrali smo na dva Europska prvenstva i Svjetskom prvenstvu, borimo se za Olimpijske igre, nastupamo na Svjetskom Grand Prixu i na najvećim natjecanjima. Bili smo peti u Europi. Treba biti realan i ne možemo reći da nemamo zapažene rezultate jer nije lako igrati protiv Brazila ili Rusije, koji su strašne mašinerije i u svom fondu imaju 200, 300 ili 400 igračica i igraju izuzetno kvalitetne lige“.

Hrvatska realnost je što se toga tiče, bitno drugačija.

„Naša liga je slaba, situacija u klubovima koji polako idu prema amaterizmu je katastrofalna i to sve utječe na to da se nitko ne može posvetiti odbojci 100 posto. S obzirom na uvjete i ligu kakvu imamo, uopće je i čudno da imamo takve uspjehe u Europi. Ali treba zahvaliti tome što smo izrazito talentirani“.

Dobro zna što govori jer posljednje dvije godine radi u Aziji gdje nema takvog talenta kao kod nas. Počeo je s Amerikancima i u njihovoj odbojkaškoj Akademiji, pa radio kao instruktor na Filipinima i u Singapuru, bio nakratko i izbornik odbojkaške reprezentacije Singapura na pijesku, a ljetos je prelomio i odlučio se na stepenicu više u karijeri. Otvorio je vlastiti odbojkaški klub - IVC - International Volleyball Club. Vrlo hrabar potez za jednog 28-godišnjaka.

 „Vidio sam sve mogućnosti radom kroz Akademiju. Dosta sam razmišljao, preispitivao, skupljao informacije i radio križaljku - financijsku i stručnu i u devetom mjesecu sam definirao što sve moram napraviti. Obavljao sam sastanke, pozive, dogovarao i radio i po 20 sati dnevno. Kontaktirao sam i s ljudima iz Hrvatske koji su mu radili neke poslove za promotivni materijal, što s obzirom na vremensku razliku od sedam sati nije jednostavno“, priča nam Bojan, koji je zahtjevan posao uspješno priveo kraju 26. listopada ove godine, kada je i službeno s radom počeo International Volleyball Club. Osim treninga, u svom klubu nudi i privatne satove, izobrazbu trenera i odbojkaške kampove i na tome ne planira stati.

„Planova je dosta, ali idem korak po korak. Zasada imam dvije ekipe, radim na sastavljanju treće ekipe i mislim da će to biti to. Fizički ne mogu više od toga jer radim sam. Želio sam dovesti trenera iz Hrvatske i još uvijek to želim, ali to trenutno nije moguće jer ovdje žele domaće ljude, dosta im je stranaca, koji moraju proći izuzetno zahtjevan proces dobivanja radne dozvole, a niti ispunjeni uvjeti vam nisu jamstvo da će vam je odobriti“.

Radna dozvola u Singapuru vrijedi godinu dana. Nakon toga slijedi ponovna procedura i bit ćete pravi sretnik ako vam je obnove. Postotak dobivanja radne dozvole je u odnosu 80-20. Skupa je i treba dugo vremena da vam je odobre, a sve ostalo je lutrija.

„Ovdje već sutra možete ostati bez radne dozvole. Kao stranac ne možeš znati što će biti za jednu, dvije ili pet godina“.

Ali on ne strahuje. Kao igrač je proveo 15 godina u Mladosti, pa preselio u Francusku i Austriju i tu je njegova igračka karijera stala. Ne zbog ozljede, nego jednostavnog razloga.

„Igrao sam na poziciji libera, što je vrlo nezahvalna jer je poput primjerice golmana u nogometu. Odbojkaške momčadi imaju limit stranaca, kojih može biti po dva, pa će klubovi rijetko uzeti baš libera, prije će to biti napadač. U Hrvatskoj sam osvojio sve što se može osvojiti. Trebalo je napraviti iskorak. Nakon 17 godina aktivnog bavljenja odbojkom sam odlučio da više neću strepiti hoće li mi produljiti ugovor ili ne i mislim da nisam pogriješio“.

Stekao je titulu magistra struke na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i obrazovao se kao trener. Završio je dva prestižna levela Svjetske odbojkaške federacije u Indiji i na Tajlandu i upravo mu je posljednji na kojem je proglašen za najboljeg trenera, bio odskočna daska.

„Pozvali su me Amerikanci u svoju Akademiju, pa sam dobio priliku educirati trenere na Filipinima, s kojih je inače i potekla odbojka kakvu poznajemo danas - šest na šest sa tri dodira, odrađivao sam kampove za Austrijance i Nijemce. Malo pomalo, kad jednom stvoriš ime kao trener i dokažeš se, to je to“.

U Singapuru ima status najobrazovanijeg odbojkaškog trenera, prilika je sjajna i Bojan je kaže, zadovoljan što mu se već sada, samo dva mjeseca od početka samostalnog rada, ulaganja višestruko isplate.

„Širi se priča. Odbojka se ovdje voli, a uglavnom radim s djecom iz međunarodnih škola jer je Singapurcima na prvom mjestu obrazovanje, a onda izvanškolske aktivnosti koje se skupo plaćaju, posebice privatni sati odbojke“.

Dobri uvjeti rada omogućili su mu da živi svoj san.

„Singapur je zlatni rudnik, ali treba znati kopati. Ovdje su sjajni sportski kompleksi i uvjeti. Dvorane su klimatizirane, što je vrlo važno obzirom da su prosječne temperature oko 30 stupnjeva. Moj klub radi u prestižnom švicarskom country clubu s teretanom, bazenom, restoranima...“.

Zbog svega toga, dojmovi su sjajni, a on zrači optimizmom i izuzetnom motivacijom.

„Gušt je imati svoj klub, doslovce se 'ubijam' od posla, ali radim za sebe, što je velika satisfakcija. A kada se tome doda i ovaj posao u reprezentaciji, kako ne bih bio zadovoljan. To je velika stvar i za životopis i za moj profesionalni razvoj jer ću naučiti nešto novo. Stigla je to kao nagrada za protekli rad jer odbojka je moj život“.

Dugoročnih planova kaže nema. Radit će na sebi, nastaviti se obrazovati kao trener, kad uhvati vremena i dosegnuti treći, najviši FIVB level te pokušati nastaviti svoju životnu priču u Singapuru, najskupljem gradu na svijetu u kojem mu ničega ne nedostaje. Osim Zagreba.

„Nema do kave na Cvjetnom. Obožavam se vratiti ovdje, pogotovo u vrijeme Adventa“, zaključuje naš razgovor Bojan jer pozivi već stižu... Nije ga od ljeta bilo u domovini, a ako s odbojkaškom reprezentacijom osigura plasman na svjetske kvalifikacije u Japanu, neće ga ponovno biti do idućeg ljeta.

A do tada će uživati u svojoj azijskoj pustolovini, u ulici u kojoj živi predsjednik Singapura, u vili s kućnom pomoćnicom u kojoj je mjesečni najam 17.000 dolara, u gradu državi u kojem se morate strogo pridržavati propisanih zakona, inače vam slijede strašne kazne, čak i bičevanje, pa i omča oko vrata...

U gradu u kojem je stopa nezaposlenosti vrlo mala, busevi i vlakovi ne kasne, ulice su čiste, posjedovanje vlastite nekretnine i osobnog automobila je pravi luksuz, kao i noćni život koji će vas pošteno 'opaliti po džepu', u kojem ne postoji baš prepoznatljiva i previše ukusna lokalna hrana, sve se uvozi, od mliječnih i poljoprivrednih proizvoda, do mesa... Ali sve je to manje bitno kada su se snovi na ovakav način ostvaruju.

(Foto: IVC - International Volleyball Club)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!