„Nisam zatvorio vrata reprezentaciji, a Jug me uopće nije kontaktirao oko povratka“

Vikend dvoboj Ferencvarosa i Pro Recca u Ligi prvaka bio je vrlo značajan za hrvatski, pa i svjetski vaterpolo. Nakon preduge četiri godine suspenzije, aktivnom igranju vratio se Nikša Dobud, koji je u svoje vrijeme slovio za možda i najboljeg centra svijeta. U povratničkom nastupu odmah je zabio dva gola i nagovijestio da će ponovno dominirati europskim i svjetskim bazenima, a od toga bi u budućnosti ponovno mogla profitirati hrvatska reprezentacija. Nama je to bio i više nego dovoljan povod da nazovemo stasitog Dubrovčanina te porazgovaramo o svemu što je prošao, ali i o planovima za budućnost, no za početak je podijelio svoje prve dojmove nakon povratka.   

“Sretan sam što sam se vratio, zaželio sam se vaterpola, to je ono što sam uvijek najbolje radio. Pauza je bila preduga, ali uspješno sam se vratio”, javio se Germanijaku.

Mislite li da je pauza bila neopravdano duga? Obično se kod situacija s doping kontrolom prvo krene sa dvogodišnjom?

“Ja volim reći da moj slučaj nije bio doping slučaj, ali što je tu je, tako se dogodilo. Naravno da je to bilo nezasluženo, trebalo je krenuti dalje i naći druge motive koji će mi pomoći da izdržim kaznu i vratim se vaterpolu.”

Kako ste održavali formu tijekom te četiri godine? Pretpostavljamo da ste kontstantno pokušavali održavati formu, iako niste smjeli trenirati s bilo kojom momčadi.

“Pokušao sam ostati u sportu što više. Išao sam redovito na treninge, igrao sam s košarku s dubrovačkim veteranima, samostalno sam išao na bazen i u teretanu. Mijenjao sam sportove kako bi ostao koliko-toliko spreman, iako to nije bila profesionalna razina, ali nisam se ni zapustio. Kako je vrijeme išlo i posebno nakon dogovora angažmana s Pro Reccom, napravio sam detaljan plan priprema za puni povratak.”

Što se tog dijela tiče, u povratku je značajnu ulogu odigrao Pero Kuterovac koji slovi za možda i najboljeg kondicijskog trenera u Hrvatskoj.

“Meni je Pero prije svega prijatelj van bazena jer smo ostali u odličnim odnosima nakon OI u Londonu 2012. gdje smo osvojili zlato, a tada nas je upravo on kondicijski spremao. Čim sam saznao da ću ponovno igrati i to za Pro Recco, napravili smo plan priprema od četiri mjeseca. S obzirom na to da doista imam veliko povjerenje u njegov rad, otišao sam u Zagreb te odradio pripreme s njim. Nije uopće bilo lako, ali ustrajali smo u tom planu i na kraju je sjajno ispalo”, zadovoljno tvrdi Dobud.  

Kako je došlo do suradnje s Pro Reccom? Prije suspenzije bili ste izuzetno etablirano ime i svakako među tri najbolja centra na svijetu, ali da li ste očekivali da će nakon tolike pauze doći poziv od najbogatije momčadi u Europi?

“Krenuli smo u neke razgovore prije godinu i pol. Zanimalo ih je što imam u planu, prvenstveno povratak vaterpolu. Rekao sam da nisam odustao od karijere, a oni su me odmah pitali da im se pridružim. Pričao sam s Maurizijem Felugom, legendom talijanskog vaterpola i sadašnjim predsjednikom Pro Recca i tako smo počeli pregovore. Na meni je bilo da se vrhunski pripremim, a kada sam se istekom suspenzije priključio klubu, vidjeli su da to ide u dobrom smjeru. Imamo u planu da nakon ove sezone produžimo suradnju na još dvije, ali o tome ćemo raspravljati na ljeto.”

U redovima dubrovačkog kluba povratak vaterpolu započeo je Sandro Sukno. Jeste li imali kontakte s Jugom oko povratka?

“Moj kontakt s Jugom prestao je nakon što se dogodila suspenzija i više se nije obnavljao. Iz kluba me nitko nije zvao, a ja sam sad koncentriran samo na Pro Recco.”

A povratak u reprezentaciju?

“Vidio sam se s Ivicom, razgovarali smo o mojim treninzima, ali nismo išli u detalje. Ja ovog ljeta idem na Maltu, igram ljetnu ligu da bih nastavio natjecateljski ritam. Što se reprezentacije tiče, ona je vrhunski pokrivena na poziciji centra, ali nikad ne bih želio zatvoriti vrata povratku”, što će sigurno obradovati izbornika Tucka.

Za kraj se osvrnimo na budućnost. Imali ste dugu pauzu, ali ako je nešto u tome pozitivno, to je izostanak velikih napora i opterećanja za tijelo. Mislite li da Vam to može produžiti karijeru?

“Ja se nadam da je tako. Ima dosta igrača koji su prešli 35 godina, a igraju na vrhunskom nivou. Osnova dugoročnosti je zdravlje i izostanak ozljeda, a ja se nadam da će ta priča i kod mene upaliti. Ipak četiri godine nisam bio izložen naporu i stresu profesionalnog sporta, tijelo mi se nije istrošilo igranjem mnogobrojnih utakmica i natjecanja. Također, dosad sam imao sreće da ne doživim neku ozbiljniju ozljedu, nastojim se što bolje pripremit na treninzima kako bi na utakmicama izdržao sve napore.” rekao nam je za kraj.

Nikši želimo puno sreće u ponovnom osvajanju vaterpolske scene, a nadamo se da će i Barakude uskoro pojačati svoje redove vrsnim centrom. Olimpijske igre u Tokiju sve su nam bliže, šteta bi bila da u najjačem sastavu ne pokušamo stići do novog zlata.

Razgovarao: Ivan Mušlek

(foto: Pixsell)