Junakinje i junaci iz Pjongčanga

Više od 2900 natjecatelja 16 dana borilo se u južnokorejskom Pjongčangu na 23. Zimskim olimpijskim igrama, a jučer je spuštena olimpijska zastava što je označilo kraj igara. Igara koje su nazvane „Igre mira“  zbog zbližavanja Sjeverne i Južne Koreje, ali i cijelog svijeta. Zimske olimpijske igre su za mnoge posljednja oaza „neiskvarenog“ sporta, ovdje nema milijunaša već samo sportaša koji su, posve nezasluženo, na marginama sportskih događanja tijekom godine. Čast izuzecima.

Nekoliko je sportaša obilježilo Igre u Pjongčangu, prije svega to su Marit Bjørgen, Ester Ledecka i njemačka hokejaška reprezentacija, a od država treba spomenuti apsolutnu dominaciju Norveške.

Marit Bjørgen možda je i prvo ime netom završenih Zimskih olimpijskih igara. 37-godišnja norveška skijašica trkačica osvojila je medalje u svim pet disciplina u kojima je nastupila, dva zlata (štafeta 4x5 km, 30 km klasično), srebro u skiatlonu i dvije bronce (ekipni sprint i 10 km slobodno) te tako postala najuspješnija zimska olimpijka u povijesti na Zimskim olimpijskim igrama s 15 medalja, od čega je čak osam zlatnih. Iza nje su ostali, također Norvežani, legendarni  Ole Einar Bjørndalen i Bjørn Dæhlie s 13 i 12 medalja. Priča oko Bjørgen još je nevjerojatnija ako se zna da je Norvežanka prije tri godine postala majka, imala godinu pauze i vratila se prošle godine. Nastupiti u pet disciplina i uzeti isto toliko medalja je rezultat za anale i teško da će ovu Norvežanku itko dostići u bližoj budućnosti.

Ester Ledecka je ispisala povijest i prije podjele medalja u Pjongčangu. 22-godišnja Čehinja postala je prva sportašica u povijesti ZOI koja je izborila nastup na Igrama i u alpskom skijanju i u snowboardu, a ono što je napravila kasnije je zaista za sportske almanahe. Ledecka je osvojila zlato u super G-u, što je bilo ogromno iznenađenje, i paralelnom veleslalom u snowboardu gdje je ipak bila jedna od favoritkinja. Za skijaški dio brine se Tomaš Bank, brat puno poznatijeg Ondreja, a snowboard je u domeni Justina Reitera, bivšeg američkog olimpijca u snowboardu. Mnogi su uspjehe mlade Čehinje prozvali „čudom na snijegu“ i „najvećom pričom Pjongčanga“ i sigurno će proći još dosta vremena dok netko ne ponovi isto, uzme dva zlata u dva različita sporta na ZOI.

Iako su ruski hokejaš pod olimpijskom zastavom uzeli zlato u hokeju, prva priča turnira su hokejaši Njemačke. Hokejaški turnir nije bio ni izbliza jak kao onaj prije četiri godine u Sočiju, nije bilo NHL igrača koji su paralelno s ovim turnirom klizali u regularnom dijelu najjače hokejaške lige, ali je ponudio više uzbuđenja i izbacio neke nove zvijezde hokeja. Da su Nijemci izdržali još samo 56 sekundi dogodila bi se jedna od najvećih senzacija u povijesti hokeja, no Gusev je zabio za produžetak, a Kaprizov spriječio senzaciju. Ipak, o prvom finalu Njemačke na ZOI sigurno će se pričati, pogotovo jer su do njega došli na „filmski“ način i isključivo s igračima iz domaće, DEL, lige. Danny Aus den Birken, Dominik Kahun, Patrick Hager ili Brooks Macek bili su poznati samo hokejskim fanaticima prije ovog turnira, no nakon senzacionalnog srebra za njih zna cijeli svijet.

Nijemci su turnir otvorili 2:5 porazom od Finske, slijedio je minimalni poraz od Šveda, a u ključnoj utakmici za prolazak dobili su Norvešku nakon raspucavanja penala. U 1/8 finala su s 2:1 dobili Švicarsku u produžecima, u četvrtfinalu s 4:3, također nakon produžetka, uzvratili Švedima za poraz u skupini i kreirali prvo iznenađenje. Nitko im nije davao ama baš nikakvih izgleda protiv Kanade u polufinalu, ali uporni Nijemci se nisu predali unaprijed. Dobili su 4:3 u šokantnoj utakmici te izborili finale prvom pobjedom na cijelom turniru u regularnom vremenu (!!) gdje su ih čekali ruski hokejaši pod olimpijskom zastavom. Finale je bilo epsko, dvaput su se vraćali iz rezultatskog minusa, a kada su poveli 3:2 i Rusima je isključen Kalinin bili su 56 sekundi od sportskog Olimpa. Nažalost nisu izdržali, ali ovaj će se rezultat dugo pamtiti, ne samo u hokeju nego općenito u povijesti sporta.

Za kraj treba spomenuti apsolutnu dominaciju Norveške. Norveški su sportaši osvojili 39 medalja, po 14 zlatnih i srebrnih te 11 brončanih, koliko su bili dominantni pokazuje da je druga Njemačka ostala „kratka“ za osam medalja, bez obzira što su također osvojili 14 zlata. Skijaško trčanje donijelo im je čak sedam zlata od ukupno 14 medalja. Po dva su uzeli u brzom klizanju i skijaškim skokovima, a po jedno i alpskom skijanju, biatlonu i slobodnom skijanju. Aksel Lund Svindal je s 35 godina osvojio zlato u „kraljevskoj“ disciplini, spustu, drugi je bio Kjetil Jansrud, Havard Lorentzen je pobijedio u brzom klizanju na 500 metara, Maren Lundby oduševila je u skijaškim skokovima, zlato su uzeli u momčadskim skokovima, Johannes Høsflot Klæbo u skijaškom trčanju (sprint), Martin Johnsrud Sundby bio je drugi na 15km + 15 skiatlona, momčadsko zlato su uzeli  na 4x10 km Johannes Thingnes Bø osvojio je pojedinačno biatlonsko zlato na 20 km, Oystein Braaten je bio prvi u skijanju slobodnim stilom, a već smo spomenuli Marit Bjørgen i njezina super postignuća. Osim što su dominirali u Pjongčangu Norvežani imaju prva tri najuspješnija zimska olimpijca u povijesti. Bjørgenica, Bjørndalen i Dæhlie zajedno su osvojili čak 40 olimpijskih medalja od čega 16 zlatnih. Zato, ako vas netko pita koja je zemlja zimskih sportova slobodno možete reći Norveška.

(FOTO: Reuters)