Harkov za ruske medije: Volim Rusiju, ali sam za uspjeh s reprezentacijom morao promijeniti državljanstvo

Proteklih nekoliko dana moglo se pročitati mnoštvo članaka o donedavno, čak i u sportskom segmentu, relativno nepoznatom ruskom vaterpolistu Konstantinu Harkovu.

Uglavnom su za sjajnog ljevorukog igrača znali zagriženiji ljubitelji jednog od fizički najzahtjevnijih sportova kao i navijači zagrebačke Mladosti kojih ovih dana i nema pretjerano puno.

Međutim, otkako se ovdašnjim medijskim prostorom prolomila vijest da će Harkov, 24-godišnjak, odsad pa nadalje nastupati pod hrvatskom zastavom, ponovno se kod nas aktualizirala rasprava o naturalizaciji sportaša i njihovoj inkluziji u nacionalne sastave.

Osim kod nas, njegov potez preispitivan je i u ruskim medijima. Rusi, nekadašnja velesila u vaterpolu s kraja 90-ih pa sve do početka novog milenija, nadali su se da bi upravo Harkov mogao započeti revitalizaciju tog sporta i njegovog većeg praćenja među ruskom publikom. Umalo su u kvalifikacijskom turniru u Rotterdamu Rusi, upravo pogonjeni s tri pogotka Harkova, izbacili Barakude iz svih kombinacija za Olimpijskim turnirom. No, jedan promašeni peterac napravio je toliku razliku zbog koje je danas Harkov, to jest, uskoro će postati, naturalizirani Hrvat. Obzirom na pravila svjetske plivačke federacije, mora pauzirati godinu dana od reprezentativnih nastupa, ali će biti na dispoziciji Ivici Tucku za Mundijal 2022. godine u japanskoj Fukuoki.

Harkov je dao intervju Sport-Expressu, najutjecajnijem tamošnjem sportskom listu, pokušavajući pojasniti svoju motivaciju.

Suočen s pitanjem autora intervjua, Vladimira Ivanova, kako se to dogodilo - Harkov odgovara:

"Razmišljao sam o tome već dugo vremena. Poraz u Rotterdamu bio je samo začetak. Ponovno propuštamo Olimpijadu, četvrti put zaredom. Stoga sam se odlučio na promjenu sportskog državljanstva - htio sam se boriti za medlja u svim natjecanjima, uključujući Olimpijadu. Hrvatska je jedna od najboljih reprezentacija, uvijek su u najboljih 4 na svim glavnim natjecanjima."

Odgovorio je zatim na pitanje što bi bilo da su u Rotterdamu dobili Hrvatsku.

"Nema smisla raspravljati o tome... Ne znam, nismo pobjedili."

Ivanog ga je zatim upitao sljedeće: "Jedna je stvar promijeniti klub, a prilično je drukčije promijeniti reprezentaciju. Što misliš o patriotizmu?"

"Patriotizam je važan i razumljiv. Rođen sam u Rusiji i živio sam dugo tu, ali moji sportski interesi moraju biti uzeti u obzir. Imam sportski san. Ne mogu reći da ne volim Rusiju, samo se dogodilo to da ukoliko želim napredovati u karijeri, moram promijeniti državljanstvo."

Misli li da je bilo neočkivano očekivati uspjeh s Rusijom?

"Ne znam. U posljednje vrijeme nismo bili dobri. Ulazili smo u top8, top10, ali ne dalje. Ne znam razloge, ne znam zašto, ali tako je."

Zatim ga je autor priupitao što su mu rekli u dosadašnjoj selekciji.

"Manje više svi shvaćaju da je ovo dobra prilika za natjecanje za medalje. Sport je sport. Iako ne znam generalno raspoloženje u vezi toga. Netko je nešto pitao, ali nismo s nikim detaljno pričali."

A što očekuje u Hrvatskoj?

"Ne znam, nisam još počeo igrati."

Zatim mu je autor pročitao komentare nekih od komentatora na hrvatskim portalima koji govore o tome kako im je drago da igra za Mladost, ali da bi kao Rus trebao igrati za Rusiju.

"Svatko ima svoje mišljenje, ne mogu ovo komentirati drukčije."

Zatim ga je Ivanov pitao o tome koliko dugo igra u Hrvatskoj.

"Tri godine igram. Ovaj prijedlog dogodio se još prije karantene, dakle prije godinu dana. Zatim su uslijedili pregovori, a odlučio sam nakon turnira u Rotterdamu."

Ima li hrvatsko državljanstvo, bilo je sljedeće pitanje.

"Još uvijek ne, u procesu sam dobivanja. Ukoliko sve bude u redu, igrat ću za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu 2022. u Japanu."

Za kraj je odgovorio na upit o tome gdje planira ostati živjeti nakon završetka karijere.

"Nisam razmišljao toliko daleko unaprijed."